Vjerojatno najveći broj glazbenih kompilacija u prošlih deset godina (ako izuzmemo neumorne i neuništive Best of Rock ili Bravo hits) otpada na one koje u sebi imaju i riječ "chill". To bi neki sociolog lako mogao upotrijebiti kao još jedan dokaz stresnog načina života na Zapadu danas u kojem je opuštanje potrebno više nego ikad prije da bi se moglo normalno funkcionirati. Netko drugi bi iz toga zaključio da su danas širom dostupne droge sve jače. Kako bilo da bilo, chilliranje je usko povezano s naglim bumom elektronske i tehno glazbe početkom 90-ih gdje se kao odmor od napornih (neki bi rekli i neprirodnih i zatupljujućih) ritmičnih udaraca u glavu (i to po 120 puta u 60 sekundi!) nudilo lagano moždano i tjelesno opuštanje. Naravno, povezano je to i s upotrebom raznih kemikalija na takvim zbivanjima, pa je svaki party ili disco koji je držao do sebe imao i "chill out room" u kojem su se često vrtjele i razne psihodelične projekcije uz laganu glazbu. Anyway, danas pojam chill obuhvaća puno više od ambijentalne glazbe sa šumovima mora. Danas nerijetko i rock festivali uključuju chill stage, a chilliranje je postalo i udomaćen izraz u jeziku, a znam ljude kojima je chilliranje i način života… :)

No, vratimo se mi na esenciju - kompilacija "Essenchill" se izdvaja iz mase sličnih prvenstveno iz dva razloga. Album je to koji pod zajednički navodnik stavlja autore različitih glazbenih pravaca - od "klasičnog" chilla i acid jazza, preko hip-hopa do mirnijeg alter rocka, no kvaliteta većine uradaka, za razliku od mase drugih kompilacija, je na visokoj razini. Baš zbog različitosti autora, album možemo podijeliti na 2 cjeline: A strana (1-10) sadrži 5 originala i 5 remixeva i ono je što se od albuma takve kategorije i očekuje - uspješan spoj melodija, lagane elektronike, ritma i gitarica za ugodna i lagana ljetna jutra, popodneva ili predvečerja. Glazba je to u stilu bendova kao što su LTJ Bukem, Dzihan&Kamien, Air, Zero 7 i slično; dobro izmixano (autor kompilacije, skoro zaboravih spomenuti, je poznati producent elektronike, trip-hopa i sličnih pravaca Nitin Sawhney), bez naglih prelaza, toplo i pozitivno u svakom slučaju. Čista petica!

B strana (11-16) je koliko i zanimljiva i hrabra, toliko i problematična. Da se razumijemo, ima tu fenomenalnih stvari (Aimee Mann "Save Me", Mercury Rev "The Dark Is Rising", Elbow "Powder Blue"), ali se postavlja pitanje uvrštavanja "tužnijih" stvari na ovakvu kompilaciju. Kao da već vidim situaciju kad neko iz društva vadi CD s komentarom "Šta je sad ovo?". Jer ako nas na početku (A strana) fino i lagano opuste i raspolože Alex Gopher, Ninety-9 i Underworld, dolaskom "B strane" započinje jedan sasvim drugi film. Možda je bilo bolje rješenja napraviti dva različita CD-a…

sale // 01/07/2002