I u ovoj recesijskoj godini, naši estonski prijatelji iz Seksounda, ne prestaju nam predstavljati predivne bendove. Zar ima nešto ljepše od pronalaska nekog novog a dobrog benda i podjele te informacije s prijateljima. Skoro pa nema. Osim, kad ti poštar koji bazdi na jeftini alkohol ubaci u sanduče kovertu s estonskim markicama. Onda znaš da se tu krije nešto dobro.

Prošli tjedan iz koverte su me gledala dva cd-a. O jednom ćemo danas, a o drugom uskoro. No prije nego počnem, da spomenem dvije sličnosti s mojim favoritima iz prošlosti, izdavačkom kućom 4AD. Oni, osim što su se trudili održavati nekakav stilski muzički pravac i to im je dugo godina uspijevalo, imali su i unikatne, gotovo unificirane omote. Pogledom na isti na nekoj polici dućana s pločama ili kazetama, točno se moglo prepoznati tko dolazi iz tog tabora, iako se možda taj bend po prvi puta našao na istoj. Ista je stvar sa Seksoundom. Osim što njeguju zvuk jako blizak 4AD-u, trude se biti različiti i u svojim omotima, a sa svakim novim ja se iznenadim. Ponajviše me oduševljavaju kartonske a ne plastične kutijice u kojima dolaze cdovi.

Eto, a sad malo o PICNICu. Iako im je ovo debi album, članovi benda Marju, Andres i Rivo nisu nepoznati na estonskoj sceni. Marju i Andres bili su članovi najznačajnijeg indie benda iz devedesetih - Dreamphish, dok je Rivo i dan danas član elektronskog kolektiva - Bad Apples, koji također objavljuje za Seksound. Picnic su klasični shoegaze dream pop s predivnim ženskim vokalom, sanjivim melodijama u kojima se nazire dosta elektronike i tu i tamo istaknutom gitarom. Ako bi se baš trrebalo uspoređivati onda su negdje na pola put između Lush i Slowdive. A negdje oko polovice albuma svakog slušatelja očekuje i iznenađenje. Country štih a-la Tarnation, potpuno se neočekivano našao tu, no ne smeta, čak štoviše. Breathe In, Love Song for an Imaginary Lover i Who do you love? su "hajlajti" albuma, no i ostatak je više nego divan.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 21/03/2010