Kraći EP underground noise sastava iz Austrije plovi do krajnih granica ljudske izdržljivost kao trening za živce.
Austrijski noise-rock/experimental trojac može se pohvaliti da su nekoliko puta bili predgrupom kultnih japanskih Zeni Geva u što se dvaput osvjedočila i zagrebačka publika prilikom koncerata 10.IV 2009 i 15.IV 2010. u Teatru&TD kada su ovi nadasve otkačeni i pomahnitali momci ostavili publiku razogačenih očiju i usta. Razlog je jednostavan - njihova glazba ne podlježe konvencionalnim standardima i više je nalik na de-kompozicijsku strukturu s kojom su Sonic Youth češće u 80-tim, a nešto rijeđe u 90-tim iznenađivali rock postulate krčivši posve slobodan pristup ka umjetničkom integritetu koji se najočitije odrazio u nesvakidašnjem, posve avangardnom i anti-rockerskom albumu "Goodbye 20th Century".
Jakuzi's Attempt su počeli s radom 2004. kao kvartet. Uz stalnu postavu koju čine Sancho Holper (bas), Martin Pfeiffer (bubnjevi) i Markus Steinkellner (gitara, vokal i programi), do 2007. imali su i frontmena Johannes Kassara (vokal, udaraljke) koji je band napustio zbog nekih osobnih razloga. Sa njime u postavi snimili su kratki EP "Jakuzi's Attempt" (2006, d.i.y.) kojeg su iduće godine nakon njegovog odlaska remiksali i remasterirali, te ga objavili kao istoimeni zeleni vinilni 12'' mini LP za vlastitu etiketu Wire Globe Recordings koju su pokrenuli 2007. Vinil je ujedno bio i prvo od desetak izdanja koliko ih je etiketa do sada objavila (između ostalog, objavljeni su isključivo vinili The Scarabeusdream "Sample Your Heartbeat To Stay Alive" i Slobodan Kajkut "The Compromise Is Not Possible" i "Kajkyt"). Nakon odlaska Johannesa sve vokale preuzima Markus. Band je još učestvovao na dvije kompilacije, te ima jedan dvostruki split LP "Live At Ragnarhof" (2008, Wire Globe Recordings) sa bandovima Fuckhead, M185 i Beauties Of The Night. Održali su nekoliko kraćih turneja koje su uključivale Austriju, Veliku Britaniju, Nizozemsku, Njemačku, Belgiju, Švicarsku, Madžarsku, Sloveniju, Francusku..., te su između ostalog nastupali sa znamenitim imenima kao što su The Locust, Unsane, Otto von Schirach, Knut, Get Hustle, Trencher, Black Heart Rebellion i svakako najčuvenijim, već spomenutim Zeni Geva.
Možda je šteta što još nisu dogurali do albuma, jer evo, već drugi puta se odlučuju da objave samo kratki EP koji iznosi svega 18 minuta. Ne bi se reklo da nemaju materijala, već je izgleda posrijedi u igri neka sasvim drugačija opcija koja navodi da band ne želi biti marketinški potencioniran sa nosačem zvuka koji će trajati 30 ili više minuta. Kao da samo žele dati najbolje od sebe sa svim mogućim esencijalnim vrijednostima u kojima nema praznog hoda. Možda je i tako bolje za njih jer ovaj rad pruža četiri teške skladbe pune bijesa, gnijeva i različitih eksperimentalnih zahvata. Prva "Whisper" kroz trodjelni složenac jazz-core/noisea, tromije psihodelije i oporo teškog stila bliskog sludge formatu sa kričavo obojenim vokalom Markusa koji djeluje kao da je gonjen olovnim bremenom nastavlja se u vrlo sličnom konglomeratu "Freedom" gdje su do izražaja došle de-kompozicijske figure sa brundajućim basom i razlivenim gitarskim distorzijama mada baš nije najjasnije o kakvoj tematskoj slobodi je ovdje riječ. Najeksperimentalniji komad, naslovna "III" uz minimalistički potisnute d'n'b tempove dozvoljava bandu da se razmašu sa slojevima slobodnih improvizacija (ovu skladbu obično izvode spustivši se sa pozornice među publiku), da bi posljednja "Erratic kids" bila izražena kao sinteza svih prisutnih formacija sa vrlo zapetljanim ritmovima, breakovima, vrištećim vokalom i gitarskim ekspresijama koje kulminiraju sa učestalim repeticijama. Kroz vrlo mučnu prizmu bijesnog i agresivnog noisea, ovaj materijal je jedno od onih teže probavljivih izdanja koje tjera na sumanute misli i pomaknute granice ljudske psihe.
U svakom slučaju, riječ je o inovantnom djelcu za hrabru audijenciju koja ne preza od alternativnih solucija do samih krajnih granica noisea kao rock teritorija za izdržljive živce.
ocjena albuma [1-10]: 7
horvi // 30/05/2010