Umjesto očekivanog drugog albuma, nimalo obični Airborne Toxic Event snimili su poseban DVD sa snimkom iz Los Angeleske Walt Disney koncertne dvorane uz pomoć gudača, trubača, zbora i odlične domaće im publike. Uz DVD dolazi i cd, koji nema iste pjesme kao i DVD, stoga se može gledati/slušati i kao odvojeno izdanje. I dok ne "padne" DVD snimak, slušamo audio zapis... Mirna Ravelova Assez Vif: Trés Rythmé sve nervoznije prelazi u fenomenalnu Wishing Well koju prati nervozni text You wanna run away, run away Just get on the fucking train and leave today. Wishing Well uživo zvuči još bolje nego studijska verzija, a This Losing, iako ima studijsku verziju (bonus na europskom izdanju debi albuma), nije toliko izražena i poznata i sva je sreća što je osvanula na ovom izdanju.

Dalje se do kraja izmjenjuju nove i stare pjesme, brze i lagane, a sve to u odličnom live štimungu uz vidno raspoloženi bend i goste koji su im se pridružili te večeri.

Od novih, još neobjavljenih pjesama laganica A Letter To Georgia i gudačima potpomognuta All I Ever Wanted jedva čekaju svoje studijsko izdanje.
Standardne već poznate pjesme, djelomično su izmijenjene, pa tako Something New zbog uvoda na harmonici u ovoj verziji ima lagani kaubojski prizvuk, Gasoline je ubrzana do granica mogućnosti, dok im se Happiness is Overrated činila savršenom u svojoj studijskoj verziji, pa su je takvom i interpretirali. Prvi singl Does This Mean You're Moving On?, dobila je trubački uvod Belmont High School Marching benda, od preko dvije minute i sada zvuči bolje nego ikad.



Taj dio je bio znak za raspašoj, jer ako niste nikad čuli Do You Remember Rock 'N' Roll Radio u trubačkoj verziji, vjerujte mi ne znate što ste propustili. Još je jedna obrada našla mjesto na ovom albumu. To je pjesma Goodbye Horses, "one hit wonder" američke pjevačice Q Lazzarus. Pjesma je 1988 harala top listama po SAD-u, a to joj je osiguralo pojavljivanje u barem desetak filmova (u Silence of the Lambs i Clerks II, između ostalih) ili serija, te video igrica. Kako i zašto su je ATE izabrali, još je nepoznato, ali u njihovoj izvedbi pjesma zvuči sasvim pristojno. Treća obrada odnosi se na pjesmu Magnetic Fields-a The Book of Love, koju je Mikel Jollett tog trenutka posvetio nedavno preminuloj mu baki, izvrsno je odsvirana i otpjevana. Svojom izvedbom uvelike odskače od originala, a pogotovo od nedavne Peter Gabrielove obrade iste pjesme. Ovo je nedvojbeno najemotivniji trenutak na zapisu, a slijedi ga pjesma Duet, koja je kandidat za najbolje ovogodišnje stihove, a vjerujem da je pisana za istu "bivšu" koja je bila tema pjesama Does This Mean You're Moving On? i Sometimes Around Midnight, a otkriću Vam samo dio. Srcedrapateljno, emotivno i predivno...

And you say la la la I'm so glad I'm over you.
As you reach for your drink and you tell me you like my shoes.
And I smile like a wretch, there's not much else I can do.
I say I know what you mean, yeah, it's weird for me too.
Besides what would I sing about if I had you.

A za sve one kojima njihove cure ili supruge još uvijek ne kuže zbog čega se uzbuđujete kad im po ko zna koji put pokušavate objasniti razliku izmeđi Stone Roses i Charlatans, evo i stih za Vas.

I think maybe it was Radiohead
That had this weird little beat and a keyboard instead
Of guitar playing chords, I remember how bored
You would get with those bands
You always said they play the same three chords

Za kraj su ostavljene Innocence, u produženoj verziji s gudačkim krešendom na kraju i Missy u kojoj im se pridružio dječji zbor i trubači i gudači i dali sasvim novu, vjerojatno neponovljivu dimenziju pjesmi.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 06/10/2010