Novi album ovih i ne tako davnih luzera objavljen je koncem svibnja 2005. i odmah u prvom tjednu izlaska zasjeo na nevjerojatan američki no.2 liste najprodavanijih albuma (iza Dave Matthews Banda - "Stand Up - Live"). Njihovo luzerstvo se još prethodnim albumom počelo pretvarati u unosan biznis, tako da su od sasvim skromnog rock sastava kojeg su u početku prvenstveno prihvatili američki studenti dosegli status velikih zvijezda. Po svemu sudeći, od nekadašnjeg kultnog college-rock sastava, Weezer postaju prvorazredna svjetska senzacija u trenutku kada je rock u Americi potpuno izgubio dominaciju u komercijalnim vodama zbog višegodišnje poplave hip-hopa, r'n'b-a i mainstream popa.

Pomalo i pretjerano najavljeni kao "spasitelji" američke časti, Weezer na svojem novom albumu donose 12 profinjenih naslova u kojima se izmjenjuje njihov bogati šarm jednostavnog stila koji podjednako objedinjuje i pop melodije kao i rock senzibilitet. Svi oni koji su na prethodnim radovima primjetili duboke utjecaje znamenitog američkog undergrounda 80-tih, bili su u pravu jer sve to na najbolji način dolazi do izražaja upravo na ovome albumu. Fine i pitke melodije ukalupljene u čvrste ritmove i rock senzibilitet s povremenim upadima sitnije distorzirane harmonijske nadogradnje, te obavezno višeglasno pjevanje i jednostavna aranžmanska struktura su segmenti koje su vrlo umješno prihvatili od kultnih imena poput Husker Du, Bad Religion, Dinosaur Jr. i R.E.M., a primjetan je i blagi utjecaj americane, te ponekih sitnih pojedinosti Neil Younga, Tom Pettya, Bob Dylana, Lou Reeda i popisticiranosti post-grungea (posebice Smashing Pumpkins, Queens Of The Stone Age i Foo Fighters).

Album otvara zarazno plesni singl "Beverly Hills" koji u prvim taktovima asocira na Joan Jett "I love r'n'r" i Queen "We well rock you" s melodijom Steve Millerovog "Jokera", no upravo na tim himničnim sekvencama Weezeri su uspjeli ostvariti pun komercijalni pogodak. Sve ostale kompozicije na albumu su daleko suptilnije i čvršće ("Perfect situation", "Peace", "The damage in your heart", "Pardon me", "My best friend", "The other way") u kojima se podjednako izmjenjuje pop melodija, profinjeni prijelaz u laganije dionice, te opsežna glazbeno-lirska dramatika uz neizostavan rock ambijent. Poseban šarm ostavljaju naslovi "This is such a pity" i "We all on drugs" zbog perfekcije kojom su objedinili pop i rock šablone u svoj specifični melodični stil. Tek tu i tamo poneka laganica ("Hold me" i osobito dojmljive "Freak me out" i "Haunt you every day") dale su odjek prethodnih radova najaviši ovim "vjerničkim" albumom potpuno povjerenje u njihov rad koji je sada izbio u sam vrh američkog srednjestrujaškog rocka.

horvi // 03/06/2005