Nekadašnji a sada povremeni član kultnih WAR ON DRUGS je svakim albumom sve bolji. Naime, ovo mu je već 5 album odn. 3 album za Matador Records što znači da se Kurt već dobrano dokazao i etablirao kao samostalni izvođać. "Wakin' on a pretty Daze" je zasigurno najzreliji i najujednačeniji album u njegovoj diskografiji i popriličan je odmak od njegoviih LoFi početaka. Već s naslovnom pjesmom u trajanju od 9 minuta ,koje se ni WILCO ne bi postidjeli, postavlja letvicu vrlo visoko. Lijeno Kurtovo pjevanje, prijelazi i međuigre akustične i električne gitare dočaravaju nam osječaj da je vani stvarno prekrasan proljetni dan za kojeg bi poželjeli da nikad ne završi kao i ova pjesma koja bi mogla ići u nedogled. Nastavlja se nešto žešćom "KV Crimes" kroz koju nas prati klasični rock riff i lijeni ritam. Na "Was all Talk" nas pomalo iznenađuje i ritmom na ritam-mašini, međutim pjesma u svojih preko sedam minuta trajanja ima nešto što stalno tjera naprijed i savršena je zvučna kulisa za vožnju autom, vlakom ili biciklom. "Pure Pain" pak uz iščašeni ritam i akustični riff ima nenadane prelaze i promjene tempa i nema šanse da ne zaokupi slušaoca. Nešto mirnije "Girl called Alex" i "Too Hard" svojom mirnoćom i "drone" atmosferom podsječaju na Wilcov "One Sunday Morning" s posljednjeg albuma. Vrhunac albuma je po meni "Shame Chamber" koja počinje u šepajućem ritmu i polako se zahuktava do odličnog i ludog gitarskog sola s kojim odlazi u fade-out. Za kraj albuma nam je ostavljena lagana i psihodelična 10-minutna "Goldtone" koja će biti idealna za krajeve koncerata ili biseve a u što ćemo se uskoro moći uvjeriti i uživo.

ocjena albuma [1-10]: 10

le figuar de kranque // 17/04/2013

PS: Kurt Vile & Violators nastupaju u Tvornici 20.6.2013.
Be there or be square !