home > mjuzik > Walk the Path

kontakt | search |

BUNU: Walk the Path (d.i.y., 2020)

Debi album multiinstrumentalista i vokalista Martina Reljanovića umjetničkim imenom Bunú zasigurno ne spada u onaj dio fonoteke kojeg ću repetirati jer nemam osobite diskofilske afinitete ka indie laganicama, posebice uvijene u hipsterske furke premda ovdje ima ponekih zanimljivih trenutaka.
[ Bunu - Martin Reljanović ]

Bunu - Martin Reljanović

Na stranu subjektivnost, autor ima šmek za slojevito razgovijetan lirski scenarij kojim dočarava individualne preokupacije sazrijevanja, psihološke premise o sebi, životu, bliskoj okolini i položaju u nekakvoj hijerarhiji svjetskog, bolje rečeno svjetovnog poretka. Metaforički se mnogo poziva na vlastite unutarnje paranoje pokušavajući izvući mrak na svijetlo koji puta se spiritualno, pomalo i šamanski obnašajući u osobenim obredima kao da kroz mantre sjedi pored vatre negdje na šumskom proplanku prizivajući, čarajući i isijavajući obostran feedback s magičnim, mističnim, pa i onostranim smatrajući poput stihova pjesme "Ode to salvation" 'osjećam beznađe/ i ništavilo može imati smisao'.



Glazba je daleko tananiji proizvod u kojeg se ne bih kladio nekim umjetničkim gabaritima premda postoji stanoviti art pristup. Svirka je ovdje najslabiji dio: skladbe popraćene električnom/ amplificiranom gitarom u vrlo jednostavnim legatima ili istrzano disonantnim intervalima što više prizivaju ambijentalnost nego li konkretne melodije nadograđene su sitnim intervencijama klavijatura, te sintetičkim dodacima što zamirišu na poneki gudački ili duhački instrument, a zna se pojaviti i poneki odjek nespretno izvedene ritmike na virtualnim bubnjevima poput neo-folkom ozarene "Inside us" s patetično tugaljivom kombinacijom Current 93 i Tindersticks. Najviše voli programirane beatove, claphands (prvi singl "Life chant", video na youtube dostupan od 15. listopada) ili uplivati u hip-hop ("Let's take it", "Whistle waltz"), no to je toliko sporo da ne dozvoljava čak niti hopsanje s noge na nogu. Najuspjeliji dio je balada "Black keys" blago jazzy uronjena u troma gitarska i klavirska staccata, međutim kompozicija nema neophodno razvijenu građu koja bi se očekivala, već naprasno završava fade-outom.
[  ]

Jedan od također boljih momenata su vokalne melodične improvizacije što aludiraju na world-music ("Eagle and condor", "Soul fire" i spomenuti prvi singl), te dramatično sricanje stihova s teatralnim akcentom, no ono što je najbitnije, elem sama glazba pati od škrtosti minimalističke skučenosti pokušavajući se proturiti kroz prizmu podizanja dinamike. Jedini gost na ovoj svirci je Đuro Ravenščak (klavijature, bas gitara, prateći vokal), a intrigantan dio jest i omot koji djeluje poput socijalističkog grba blagostanja iz mjeseca u mjesec. Zgodan prikaz osobnog dohotka od prvog do prvog…

Naslovi: 1.Intro, 2.Life chant, 3.Inside us, 4.Let's take it, 5.Whistle waltz, 6.Black keys, 7.Eagle and condor, 8.Ode to salvation, 9.Soul fire, 10.Outro

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 12/10/2020

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Scriptures

BENEDICTION: Scriptures (2020)

| 18/10/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Oni su vratili vrijeme

SANTORIUS SANTORIUS: Oni su vratili vrijeme (2020)

| 17/10/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Slund 'Em All

SLUND: Slund 'Em All (2020)

| 16/10/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: 7-Year Epilogue

THE PHANTOM CARRIAGE: 7-Year Epilogue (2020)

| 15/10/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Propast

NAMET: Propast (2020)

| 14/10/2020 | marko šiljeg |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*