Predugo smo čekali na nastavak legendarne kompilacije "Rijeka - Paris - Texas" objavljene još 1987, dakle skoro 40 godina. S obzirom na riječku scenu, bilo je tu mjesta barem za još pet nastavaka ili barem po jedan u svakom desetljeću. Iako smo u međuvremenu počašćeni odličnom kompilacijom Riječki Novi Val, ipak je to bio više antologijski dokument, nego nešto što tek treba predstaviti. Ovako smo dobili jednu ogromnu posvetu riječkoj sceni unatrag tih četrdesetak godina sa 23 izvođača i 40 pjesama, na dva cd-a, gdje možemo čuti nešto što je već planetarno poznato, a bome i čuti neki noviji bend. Oduvijek je Ri Rock baziran na dobrim gitarama i odličnim melodijama, pa i ovdje prevladava taj zvuk i skoro za svaki bi bend mogli reći, bez da čitamo odakle su - ovo je bend iz Rijeke, ima onaj riječki zvuk, koji su utrli Let 3, Termiti, Parafi, Grad… Iako je taj prvi "riječki zvuk" bio nešto skučeniji, ovdje čujemo koliko se razmahao od prve kompilacije i dodao veliki broj zanimljivih indie, rap, eksperimentalnih zvukova, koji opet zvuče tako "riječki".

Kompilaciji otvaraju synth pop dvojac The Siids i gitaristički darkeri The Black Room, perjanice novijeg zvuka Ri Rocka. Svaki daje po dvije pjesme, ja odabirem Wake (Brutalist) i Pleasureland. Kraj programa nudi pravi gitaristički zvuk, dok White on White plovi prema Americani. I Boris Štok je tu, nešto usmjereniji prema pop zvuku, a šteta je da nema njegovih Quasara ovdje.

Slijedi malo žešći zvuk uz Chasing Nord (pa opet šteta da nema Fathera) i One Possible Option. Rockerski Minstranti, pop punkeri Krešo i kisele kiše te synth pop Luna Mea pokazuju raznolikost scene, a meni još nije dosadilo slušanje i idem odmah na drugi cd.



Uz Let 3, vjerojatno najjači "izvozni" riječki proizvod u Jonathan, a lijepo sam se s Maggie podsjetio njihovih početaka. Kako to već ide u gradskim scenama, gdje se svi miješaju sa svima, već do sad sam mogao zabilježiti u spomenutim bendovima neka ispresijecanja i križanja, a u Turistima su Iva Močibob (prije u ENI, danas i u Parafima) te Vlado Simčić Vava, kojeg ne treba predstavljati, a onda prema tome ni njihov zajednički bend. Samo slušajte lijepu Nisam sama.

Tu su i veterani Boris & The Batts i Mandrili, a Callahan, iako nije stari bend, čine ga veterani scene, pa može i on u tu grupu. Niti My Buddy Moose nije više mladi bend, a predstavio se sa svoje dvije amerikana pjesme.

Za kraj je ostavljeno malo različitijeg zvuka, pa su tu Mrle i Ivanka poznatiji kao Mr Lee i Ivanesky, u nešto nježnijim pjesama od ostatka albuma, te bendovi zastupljeni s po jednom pjesmom, pomaknuti Maderfankers i P'o metra crijeva, Mrave brojim, C ansambl, Lado Bartoniček te Atmospheric.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 17/05/2026