home > mjuzik > Null

kontakt | search |

KEN MODE: Null (Artoffact Records, 2022)

Skoro 20 od debija "Mongrel", a nepunih 10 godina od petog "Entrench" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=17707 prošlo je u raznoraznim žestokim noise-rock, math, sludge, metalcore i post-hardcore opservacijama vječito ljutitog i bijesnog tandema Jesse Matthewsona (gitara, vokal) - Scott Hammiltona (bas) koji su kroz više od dvije dekade nekoliko puta mijenjali postavu. Na prošlom "Loved" (2018) sa strane im je gostovala Kathryn Kerr koja je sada postala punopravnom članicom unjevši i dodatnim saksofonom dobru dozu kaotičnog ambijenta.
[  ]

Nakon svih tih snažnih i moćnih uragana s kojima su zapadali i u prosječnost repeticija, vratili su se praktički izvorniku noise-rocka koji sušto nedostaje: odavno nema The Jesus Lizard (skupili su se 2017. samo za koncerte, ali oće li biti ikakvog novog materijala, hm, upitno je), The Birthday Party je ostao vječita uspomena ludila s početka 80-ih, Albini radi vrlo sporo, čak i nezainteresirano, Sonic Youth su ipak bili sasvim druga priča, Unsane su malo na sceni, pa malo ih nema (Chris Spencer ih je ponovno okupio), a čitav niz bendova koji još uvijek djeluju su 'tu negdje' vječito ispod površine nikako da sa cjelokupnim žanrom iskoče iz undergrounda pokazivajući rapidan pad interesa i sve teže prohodnosti onakve kakva je bila u zlatno doba svega i svačega što se u vrijeme grungea smatralo alternativnim rockom što vrijedi i za vrlo aktualne A Place To Bury Strangers u nekim fazama.
[ Ken Mode ]

Ken Mode   © 2022

Ovaj album je potentna zvijer žanra, onakva kakva je trebala biti (i jeste) u tim izobraženo-lucidnim 90-im: uvodna pjesma, ujedno i vodeći singl "A love letter" melje tromo poput Killdozera s naglašenim cvilidretavim frakturama saksofona mrzeći ljubav i emocije davši do znanja da je sve sjebano tulumarevši punih 6 minuta u navedenim gabaritima velikih majstora uključujući i The Birthday Party, dok je najkraća "Throw your phone in the river", također singl, onaj medikament što je Lizardima stvarao vječiti kaos od samo dvije minute. Interesantno za bend, ovaj puta su napravili čak 3 video spota, treći je završna stvar "Unresponsive" u mračnom industrial-noise štimungu s teškim i tromim, obrednim ritmom.





Da su vjerni žanrovskim postavkama svjedoči "The tie", još jedan mračan i najtromiji komad ko' izvađen iz arsenala Throbbing Gristle i ranih Einsturzende Neubauten valjajući potom gnijevne, ali umjerene rokačine "But they respect my tactics" i "The desperate search for an enemy", malo se poigravajući math-rockom i sitnim post-rock ambijentalijama u "Not my fault". Najdulja "Lost grip" od 10 minuta je pandam Lizardovskoj "Zachariach" s "Liar" albuma davne 1992. kada je bila najteža i najmorbidnija pjesma žanra koja se kao predzadnja redovito preskačivala u očekivanju "Dancing naked ladies". Danas, kada se ponovno sluša, više uopće nije onakva kakva bješe jer su je pojele nove bučne, ha-ha-ha, balade. Odnosno, Ken Mode su tu dijafragmu digli na višlju razinu intenzivnijim minimalizmom i daleko gušćom atmosferom brundavih basova, teških tromih topota, gitarskim disonantama i tim opaljeno grčevitim vokalom koji podjednako duguje i metalu i punku i crustu.



Sve je ovo nemilosrdno prepoznatljivo bičevanje negativnim pobudama prevare i kontrole tjeskobnog otrova poput istiskivanja gnojnih čireva životni emocija s kaustičnom energijom. Obrati li se pažnja na omotnicu s humanoidno mrtvim očima i zastrašujućim zubima, turobnost emocionalnog propadanja je jasnije; nekad su rani noiseri imali šašavo blesave i otkačene omotnice, mahom strip-crteže koji nisu mnogo govorili o sadržaju, prisjetite se Butthole Surfers ili Big Black ovitaka, ali ovdje je komunikativnost tog segmenta daleko adekvatnija misija prikaza borbe u vremenima post-rock neurotičnosti. Matthewson i ekipa se bore s modernom krizom emocija i uništene budućnostine nudeći ama baš nikakvu nadu davši na ovome albumu različite nijanse boli i kako su najavili, imaju namjeru realizirati, vrlo brzo nastavak.

Naslovi: 1.A love letter, 2.Throw your phone in the river, 3.The tie, 4.But they respect my tactics, 5.Not my fault, 6.Lost grip, 7.The desperate search for an enemy, 8.Unresponsive

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 23/11/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Eliot Alma, EP

ELIOT ALMA: Eliot Alma, EP (2022)

| 26/11/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Other Worlds

THE PRETTY RECKLESS: Other Worlds (2022)

| 25/11/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Icon

MASTIC SCUM: Icon (2022)

| 24/11/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Odyssey

LAVINA: Odyssey (2022)

| 24/11/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Little Radojica Is Not Able To Suffer Anymore

LITTLE RADOJICA: Little Radojica Is Not Able To Suffer Anymore (2000)

| 23/11/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Null

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*