home > mjuzik > Every Loser

kontakt | search |

IGGY POP: Every Loser (Gold Tooth/ Atlantic, 2023)

Bilo bi licemjerno reći starom Iggyju koji je iznenađujuće nadživio mnoge vršnjake kad ga se vidi sa starački izboranim torzom punom raspucane i naborane kože poput suhe šljive kako i dalje glumata idiota, divljaka i rock zvijezdu 'daj si barem navuci neku krpu'. To mu je image kojeg fura, uvijek je težio da bude popularan i slavan, a u mladim danima mu i nije išlo osim što je ostavio dubok pečat u kasnim 60-im godinama prošlog stoljeća kad se mnogi njegovi fanovi još nisu niti rodili, a on je bio neandertalac sklon najrazličitijim ekscesima. Danas sa 75 godina kaže 'ja sam super momak bez majice'.
[  ]

Karikirano rečeno, pokopao je Jim Morrissona, Sid Vicousa, Ramonese, Bowiea, Lemmyja, Kurt Cobaina, Chris Cornella, Mark E. Smitha, Lux Interiora, kolege iz The Stooges Dave Alexandra, braću Asheton, Steve Mackaya, Bill Cheathama, frendove iz MC5 - Fred Sonic Smitha, Rob Tynera, Michael Davisa i još gomilu poznanika s kojima je drugovao po pozornicama nezavisno o žanrovima, u doba punka je negirao i prezirao punk i nikad se nije smatrao punkerom, prihvatio je new-wave i brazdio kojekuda u potrazi za slavom koja mu, evo tek u ovim poznim godinama, unatrag dvadesetak godina dolazi na puni bankovni račun.
[  ]

Da mu je baba gatara tamo 1970. prorekla da će se načekati najmanje tri decenije za kapitalizaciju i da će u međuvremenu imati tek dva-tri hita, vjerojatno bi odustao od biznisa suprotnog Dadi Topiću koji otpjevaše onu malo znanu, ali čuvenu rock'n'roll poantu 'da zaradim lovu, a ne da budem slavan'. Mogao se Iggy posvetiti vrtlarstvu i s vremenom razviti unosan biznis, a rock bi bez njega ionako išao kuda je išao budući da nakon prve faze The Stooges nije napravio niti jedan iole značajan album, ajde-de, "Lust for Life" je tu prvi i jedini atribut, nego je radio kolekcije pjesama zbrda-zdola, bez koncepta ili daleko rijeđe s njime, a ispoljavao je samo po stvar ili dvije što su ostale u pamćenju, uglavnom kratkotrajno, da se ne navode u toj njegovoj težnji ka svjetskoj slavi.



"Every Loser" je napucani album u produkciji Andrew Watta, mladog američkog dečka koji se proslavio radeći za Justin Biebera, Miley Cirus, Elton Johna, Ozzy Osbournea, Morrisseya i Pearl Jam, a bio je i u The Doors tribute bendu, nadalje, ovdje su basist Duffy McKagan (Guns'n'Roses), Travis Baker (Blink 182), Jane's Addiction ekipa Dave Navarro, Eric Avery, potom Stone Gossard (Pearl Jam), bubnjar Chad Smith (RHCP) i pokojni Taylor Hawkins iz Foo Fighters (umro 25. ožujka 2022. u Bogoti od pretjerane mješavine opijata) koji daju povjerenje da ovo nije neki smandrljotak. Uostalom Iggy uz sve ludorije i ograničene bezobrazluke jako dobro zna što radi, namjerno glumatajući onu mladu sjebanu i drogiranu, nezasluženo gubitničku ličnost koja se nekoć svim silama busala i trsila da želi puno više. Uvodni singl "Frenzy" je adekvatan komad dostatno 'izbezumljenog' hardcore ludila odraslih marginalaca koji pokušavaju naći trenutak kada se treba povući prkoseći vremenu, a pastiš "Modern day rip off" zamjenjuje čuvenu "TV eye" drogu trunkom samoironije priznavajući da mu je ponestalo daha za bijedni joint. "Neo punk" je raskalašena tema s podsmjehom na sve bendove na koje je utjecao.

U2 nisu ostali pošteđeni - balada o narkiću "Strung out Johnny" opisuje faze ovisnosti i iskrenosti, "New Atlantis", pak posvećuje Miamiju u strahu od klimatskih promjena da će porasti razina mora, a također je i znatan angažman u "All the way down", o rockerski prepotentnom i arogantnom seronji kakve često susrećete. Šturo pripovjedački kratki komadi "My animus" i "The news for Andy" su starački pogledi na lažnu psihijatrijsku jumbo reklamu da bol na njegovom licu nije došao iz svemira, nego iz ranjivosti i poznih godina. Sveskupa, fabulom trčkara po krajnostima vlastite autobiografije izmjenjujući crtice i face, dogodovštine i neke angažirane namjere koje je ponekad tek samo zagrebao reda radi, a najveći dio akcentira anksioznu osjetljivost rock zvijezde, točnije njegove apsurdno varljive karijere koja je istovremeno bila i smiješna i opako bizarna da bi se u ovim modernim vremenima okrenula u njegovu financijsku korist unatoč zubu vremena što ga ozbiljno nagriza. Uostalom, njegova energičnost i neukrotivost dugosežno pokazuju da nikad nije imao mračnih, kaotičnih i destruktivnih poriva, vječito je bio pozitivac pristran hedonizmu sa 'žudnjom za životom' ko' što reče njegova poznata pjesma. On je i dalje tu, lajao na mjesec ili se samo buntovno šepuri s razlozima ili bez njih jer nešto mora reći i pjevati.

Naslovi: 1.Frenzy, 2.Strung out Johnny, 3.New Atlantis, 4.Modern day rip off, 5.Morning show, 6.The news for Andy, 7.Neo punk, 8.All the way down, 9.Comments, 10.My animus interlude, 11.The regency

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 06/01/2023

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Death Comes Bleak

STEATORRHEA: Death Comes Bleak (2023)

| 28/01/2023 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Hyena

KMFDM: Hyena (2022)

| 27/01/2023 | horvi |

>> opširnije


cover: Split with Dirt Chamber

LAST ACTION: Split with Dirt Chamber (2023)

| 27/01/2023 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Love is Still Alive

LAIBACH: Love is Still Alive (2023)

| 26/01/2023 | horvi |

>> opširnije


cover: Chameleon Complex

CHAMELEON COMPLEX: Chameleon Complex (2022)

| 26/01/2023 | edo žuđelović |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Every Loser

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*