Rio de Janeiro, 1997. godina. Favelama u kojima žive najsiromašniji stanovnici, vladaju lokalne bande, često sastavljene od maloljetnika. Dijelovi su to grada u koje niti policija ne zalazi često, a još manje rado, pa da bi život funkcionirao, svakodnevicu čine korupcija i okretanje glave u drugom smjeru. Upravo zato je ustanovljena posebna jedinica policije za borbu protiv kriminala, BOPE. Funkcionirajući neovisno, oni su strah i trepet kako lokalnim bandama, tako i "prljavim" policajcima, jer za borbu protiv svojih neprijatelje koriste sve metode koje su im na raspolaganju, pa im tako i hladnokrvne egzekucije s leđa nisu nikakav problem. Sam amblem jedinice, mrtvačka glava sa dva pištolja, koji bi bez problema mogao pripadati bilo kojoj od neprijateljskih skupina, i njihove crne uniforme, govore dovoljno.

Tri mjeseca prije dolaska Pape u Rio de Janeiro, BOPE dobiva zadatak očistiti takve dijelove grada radi povećane sigurnosti. Kapetan Nascimento, vođa jedne grupe unutar BOPE-a, nerado prihvaća taj zadatak, shvaćajući opasnosti koje leže pred njima, ali kao pravi poslušan vojnik, izvršava dobivenu naredbu. Ipak, činjenica da mu je žena pred porodom, pojačava mu želju da napusti BOPE, no prije toga ima jedan glavni zadatak - naći dostojnog nasljednika za svoju poziciju, što obzirom na okolnosti radnog mjesta, nije nimalo lako... Obzirom na svoju sirovost, film je postao neočekivani dobitnik Zlatnog medvjeda na ovogodišnjem festivalu u Berlinu, na kojem su u pravilu tako žestoki filmovi u glavnom programu rijetkost, a osim te svjetski znane nagrade, pokupio je i masu u svojoj domovini.

Film sjajno oslikava ne samo korupciju u policiji i moto "ruka ruku mije", već i njihovu tehničku neopremljenost te birokratski kaos brazilske države, a obzirom na prikaz brutalnosti samih specijalaca, ne čudi da je policija tražila da se film povuče iz nacionalne distribucije. Inače, na početku filma saznajemo da je film nastao iz svjedočenja 12torice policajaca i psihologa, s time da su te zabilješke kasnije netragom nestale.


Ako je odličan film "Božji grad" (Fernando Meirelles, 2002), s kojim dijeli i scenarista Bráulija Mantovanija, prikazivao bande iznutra, onda je "Tropa de Elite" njegov brat blizanac s pogledom na isti problem sa druge strane barikade. Žestok, okrutan, nabrijan i brz, vjerojatno baš kako i život u dijelovima grada u kojem se radnja dešava.

ocjena filma [1-10]: 8

sale // 16/06/2008