Naš "all girl" bend Linija 109 stigla je i do svog debi albuma. O Sari, Zani, Luciji i Jeleni već ste mogli čitati na našim stranicama, a cure su začinile i našu 25 godišnjicu, doduše u akustičnom duo izdanju, pa su i tu pokazale svoju raznovrsnost. Kroz muzičku školu El Musicante, preko Supervala došle su i do Mudrog brka, koji je mudro zaključio da mu treba takav bend u rosteru. Dva su singla prethodila albumu, a oni ujedno i otvaraju album.
Čvrsti i sigurni rif Bezvrijedne pomalo me bacio u gitaristički britpop, a uz klasičan postrockerski gitaristički dvoboj kojim završava, teško je povjerovati da se tu radi o debitanticama. Smirujuća Sedam, vodi nas u dream pop vode, a tako i nastavljamo s već poznatim "jutrom u Dugavama", u kojom ipak ne uspijevaju održati atmosferu od 5 ujutro, već se prema kraju razbuđuju i s gitarama dolaze i do podneva, barem. Za kraj prve polovice albuma, ostavili su kratki intermeco s akustičnom gitarističkom međuigrom, na koju se nastavlja Obješeno sunce, pjesma sličnog akustičnog ritma, koja se opet pred kraj otvara u žesticu i prikazuje onu žešću stranu ovih cura. U tom ritmu nastavlja i Siloslovlje, jedna od najžešćih na albumu s "smells like teen sprit like" rifom, a prema završetku ide Elektronski kvar, koja je neki skoro pa post-punk spoken word, da bi album zatvorile u klasičnom postrockerskom maniru lagano-žestoko-lagano.
I to je to, možda najboljih pola sata ovogodišnjih domaćih izdanja, dolazi od Linije 109, njihove producentice Anje Tkalec i Mudrog brka. Sve je tu dobro posloženo. Sarini vokali su suvereni i čvrsti, gitare podešene u svakom trenutku kak treba, a ritam sekcija podupire cjelokupnu priču. Vjerujem da ćemo uskoro imati priliku doživjeti i koncertnu promociju i uvjeriti se u ovaj zvuk.
ocjena albuma [1-10]: 9
pedja // 17/11/2026
PS: Ova ocjena je samo zato da se drugom albumu da malo više zraka za disanje i da ne budu prevelika očekivanja...