Prije 10ak godina braća Kinsella, Torsten i Niels, Irci iz Wicklow county-a su s prijateljem Lloyd Hanney-em osnovali bend GOD IS AN ASTRONAUT, a ime su si nadjenuli prema citatu iz fantastičnog horor filma "Nightbreed" (Clive Barker, 1990). Odlučili su se za instrumentalnu muziku, koja se može okarakterizirati u kratkim crtama kao post-rock. No, osim samog post-rock izričaja koji se obično koristi za instrumentalnu muziku s naglašenim gitarama njihova muzika od samih početaka naslonjena je na progresivni rock i tzv. space rock.

Već prvi album "The End of the Beginning" (2002) svojim ih je lebdećim gitarama iznad čvrste ritam sekcije vinuo izvan granica Irske, a prvenstveno su plodno tlo našli na "starom kontinentu", Europi. Također, od samih početaka na svirkama uživo svakoj je pjesmi dodijeljen video koji čini, ovako "statičnu" muziku malo "dinamičnijom". Usporedbe s nosiocima žanra, Explosions in the Sky ili Mogwai, nisu izostale, no čula su se i druga imena kao što su Tangerine Dream ili pak Oziric Tentacles. Ono što ih je odvajalo od klasičnih post rock šablona - gitara, bas bubanj - bile su klavijature koje su upotrebljavane po potrebi kako bi osvježile pjesmu i odvele je u drugom smjeru.



Sljedećim albumom "All is Violent, All is Bright" (2005) samo su učvrstili svoju poziciju na sceni, a budući da su im pjesme bez vokala i bez gitarističkih solaža, bend svoje pjesme bazira na raspoloženju mijenjajući tempo unutar jedne pjesme i više puta. Fragile, pjesma s ovog albuma, imala je više vrtnji u specijaliziranim MTV emisijama te ih tako dovela do još većeg kruga slušatelja.

Malo zatišje u komunikaciji donio im je treći album "Far from Refuge" (2007), koji nije bio na razini prethodnika, no to je ubrzo ispravljeno "remek djelom" nazvanom po bendu. "God is an Astronaut" (2008) označio je novo rođenje benda, a pjesme su redom od početne Shadows do završne Loss, svaka za sebe nešto posebno. Ubačeni etno elementi u neke od pjesama (Zodiac) i tribal beatovi (Shores of Orion) dali su na interesantnosti djela, a atmosferična Remaining Light i dan danas ostala je koncertni opener.



U međuvremenu reizdan je album "The End of the Beginning" (2009) i to samo na duplom vinilu uz jednu pjesmu viška (Lost Symphony) nego na originalu, a godinu dana kasnije objavljen je i aktualni album "Age of the Fifth Sun" (2010) koji ima u sebi više elektronike nego svi dosadašnji zajedno, no ostalo je i gitara za gitarističke zaljubljenike. Taj potez nije im naštetio, nisu zbog toga ni bolji ni lošiji bend, a već promjena kao takva je uvijek pozitivna, pa je i ukupan pogled na album pozitivan.

S tim u mislima dolaze nam u Zagreb, na produženoj turneji koja traje još od objavljivanja tog albuma. Nekima koji su ih išli pogledati u Graz, ostali su dužni projekcije, pa se nadam da se to neće dogoditi u Jedinstvu, a što se tiče set liste koju sviraju na turneji, pjesme su bazirane na posljednja tri objavljena albuma, pa će biti dovoljno da njih i preslušate.

pedja // 23/02/2012