Na otok je najbolje doći u jutarnjim satima. Tada nema gužve na blagajnama, pošteni "islanderi" još spavaju, a oni koji su tu kraće upravo se spremaju doma. Tada je i moguće pronaći neko mjesto za šator. Za početnike, evo nekoliko osnovnih pravila za postavljanje šatora:
- Šator smjestiti dalje od pozornica koje rade do dugo u noć; usuglasiti s programom;
- Šator smjestiti dalje od glavnih aleja zbog velikih gužvi na istima;
- Šator smjestiti dalje od grmova i drveća, jer ti se može dogoditi da se usred noći probudiš a netko ti piša ili bljuje po šatoru;
- Šator smjestiti dalje od sanitarnog čvora, a opet ne predaleko da možeš brzo do njega; najbolji pokazatelj toga je osjet mirisa;
- Šator smjestiti na ravnici ili uzbrdici kako se kiša ne bi slijevala u njega.

E, kad je to učinjeno spreman si za život na otoku. Uzmeš program, po mogućnosti na engleskom, koji je puno šturiji od onog na mađarskom, al bar ne moraš samo slike gledati, sjedneš na bilo koju terasu, jer svi imaju iste cijene i isto pivo, naručiš hladno i kreneš napraviti raspored za predstojeće popodne i večer. Iako neočekivano, krenuli smo s MTV Headbangers Ball Stage-om, a to je ujedno bio naš prvi i posljednji posjeti istom. U 16:00 svirali su mađarski Holtidő, koje je gledalo 30 ljudi. Pogađate, to je šator/stage na kojem se svira isključivo heavy metal i sve njegove inačice. Ušli smo u njega jer nam je bio na putu prema dijelu otoka s restoranima.

Uz indijsku i kinesku kuhinju za ručak odslušali smo talijanski bend SUBSONICA, koje smo već jednom nekad davno propustili na SZIGETU i opet ćemo ako bude trebalo. Takav čušpajz svega i svačega mogu samo talijani izmisliti, al za divno čudo ispred glavne pozornice gdje su svirali okupio se respektabilan broj ljudi. Na THE CRIBS okupilo se tek neznatno više ljudi, a nije ni čudo s obzirom na zvizdan koji je pripeko te subote oko 17 sati. S druge strane čudo je s obzirom na čovjeka koji im se nedavno pridružio. Otkad sam ih gledao 2005. kada su bili trojac, objavili su još dva albuma, malo se poružnili, al još uvijek dobro praše. I još uvijek publika otkida na Hey, Scenesters. Ali i Cheat On Me, Mirror Kissers ili Man's Needs su dobro prihvaćene. Jedinstven stil pjevanja i vikanja braće Garya i Ryana svojom je gitarom od nedavno oplemenio Johnny Marr. Nekadašnji gitarist THE SMITHSa izgleda kao da im je otac, al svojom pojavom na stejdžu daje im sigurnost i diže ih stepenicu više. Još jedna im se legenda pridružila tijekom nastupa, iako ne uživo, već na ekranu, pojava Lee Renalda (SONIC YOUTH) u pjesmi Be Safe. Nismo ih vidjeli do kraja jer smo na A38-WAN2 STAGE-u htjeli vidjeti i čuti novo čudo iz Švedske, WILDBIRDS & PEACEDRUMS. Momak i cura koji sviraju samo udaraljke. On lupa bubnjeve, a ona ona havajska čuda, a tu i tamo puste neki zvuk na matricu. Prilično neobičan odabir instrumenata, no isti bi otišao u nepovrat da Mariam nema predivan i jako zanimljiv vokal. Ovako smo se uz njih zadržali i više nego smo planirali. Oni su bend koji treba vidjeti uživo, a sudeći prema našim organizatorima klupskih koncerata ne isključujem da ćemo ih ubrzo vidjeti i kod nas. Planirali smo stići na početak svirke RUPA & THE APRIL FISHES na WORLD MUSIC STAGE, no kako nam je usput bio ROMA TENT svratili smo tamo dodatno se oznojiti. Unutra smo se na 100 stupnjeva celzijusovih uključili u koloplet ciganskih koje su izvodili mađarski ETNOROM, zajedno s fanovima IRON MAIDENA, NINE HAGEN i ostalih izvođača, koji su baš u tom šatoru kratili vrijeme do početka svojih miljenika. RUPA & THE APRIL FISHES američki su world bend. Uz odličnu pjevačicu imenom Rupa, koja svira i gitaru, ima i odličan stav na stejdžu i u kontaktu s publikom, u bendu imaju još i trubu, harmoniku, violončelo, bas perkusije i vrhunskog bubnjara. Sviraju od tanga preko mexičke pustinje do gypsy glazbe, a sve to upakirano u ljubavno politički kontext. Za one koji žele znati više, nek nabave njihov odličan album, globalnog naziva "Este mundo". Ako spazite plakat s njihovim imenom na njemu, nemojte se dvoumiti.

Od tri benda, koji su svirali kao "headlineri" te večeri, svaki na svome stejdžu, najlošije su prošli meksički LOS DE ABAJO. Mislili smo ih vidjeti između IRON MAIDEN-a i EZ3KIEL-a, al nisu imali sreće. "Mejdeni" su ipak legende koje je trebalo vidjeti. Nismo se ni trudili probijati se prema naprijed, jer samo brojka izbrojenih majica toga dana nije nam baš ulijevala povjerenje u uspjeh te misije, a gdje su još ostali namjernici. Čuli smo prvi dio seta, na kojem sam prepoznao samo Wratchild. Singlicu koju, jedinu iz bogatog opusa benda imam doma. Starci još uvijek dobro prže, iako meni kao neukom nije to baš bilo nešto čega bi se bilo vrijedno sjećati, a i smiješno ih je vidjeti. Pogotovo Dickinsona, koji ko mali dječačić trčkara okolo i pokušava nas uvjeriti da je u velikoj kondiciji. Šteta da nismo mogli ostati da čujemo bis na kojem su odsvirali The Number of the Beast, Hallowed Be Thy Name i Running Free, ali EZ3KIEL su već počeli na WAN2 Stageu. Oni su već dobrano "kopali" svoju tešku mješavinu duba i metala, a publika je u transu "kopala" na svoj način. Svaka pohvala ovom francuskom bendu upućena s bilo koje strane stoji. Oni su nas uvukli u svoju magiju baziranu na albumu "Battlefield" i jedva smo se iz nje izvukli. A fora s balonom bačenim u publiku, koji pri dodiru s nečin ispušta razne zvukove bila je jako efektna. Večer ispunjenu trčanjem od stejdža do stejdža mislili smo završiti THEATRE & DANCE TENT-om, na kojem su od 23 počinjali naši miljenici, belgijski ZITA SWOON, sa svojom novom predstavom pod nazivom "Dancing with the Sound Hobbyist". Sve od prvog susreta s njima u zagrebačkoj Močvari očekujemo dan ili večer kada ćemo se opet prepustiti čaroliji Stefa i njegove ekipe, a dva najavljena "giga" na ovogodišnjem festivalu samo su dolijali ulje na vatru.

Čini se da su i organizaciji bili zanimljivi, jer su u press materijalima bili najavljeni kao "HOT SPOT", što je dovelo neočekivano velik broj ljudi pred prenisku binu u premali prostor. Kako smo stigli u zadnji čas, ne očekujući takvu gužvu, sve što smo mogli jest čuti ih kako sviraju, međutim nismo baš vidjeli što se s predstavom zbivalo. A ona je inače zamišljena kao interakcija benda i plesača Simona Mayera, koji nas svojim plesom vodi kroz svijet ZITE SWOON. Malo razočarani, završetkom ove večeri, otišli smo vidjeti što nam nudi legendarna NINA HAGEN. Pedesetpetgodišnja baka taman je u svojem elementu masakrirala SEAL-ovog "Killera", a više nismo namjeravali čuti te večeri.

pedja // 25/08/2010

> vidi sve fotke // see all photos