Treći dan festivala je bio jako čudan. Nakon prva dva dana ljetne vreline kad se disalo na škrge i svako malo išlo na kupanac do najbliže plaže, ali mene pojebaše skale, prebrojavao sam ih najmanje desetak puta u 4 dana, ima ih 74, onomad, fino se osvježiš u moru, temperatura idealna, ne smijem reći vode jer me pred skoro desetak godina upozorio David Košta iz bendova Brižno Grilo i Lice Mista kad sam mu došao u posjetu na otok Ugljan da je more slana tekućina, a voda je dragocjena za piće, odnosno more i voda nije isto. Moglo se vidjeti u kampu Martinska da su Dalmatinci vrlo štedljivi s vodom i znaju je koristiti: voda se ne baca, pa makar i bila topla, staviš je u frižider. Kad-tad će ti tribat. Nego, kad se okupaš i osvježiš, opet te čeka 74 skala u brdo do birtije i kampa. Auf, poželio sam u tim trenucima imati najfriškiju google aplikaciju 'uphill', instaliraš je i enter, jebate radi transmisija projekcije. U nekoj drugoj budućnosti. Za mene starca, ovdje bi valjalo imati neki elevator, lift i žičaru, ali to mladima i ornima nije bitno. Oni ko' tići prefučkaju skale uz neki domaći punk hit usput izmrdavši čitavu hrvatsku vladu i sistem iz čiste šale.

Vrijeme je bilo promjenjivo čitav dan. Nakon sparine kišurda, pa oblačno, pa opet kišurda, a ja sam tog subotnjeg jutra opičio brodićom do Šibenika na zakazani interview s momcima iz Đardin Records (o tome uskoro) noseći na nožurdama kroksice, jedinu adekvatnu obuću u kojoj mi noge koliko-toliko funkcioniraju, eh, udobno. Ali, đavo je u tome što su skliske, to je jedini problem, a šibenska luka je popločena s prokletim glatkim pločicama i morao sam paziti na svaki korak. Ako se poskliznem, ode sve u qrc 3 p.m. Tek dan prije polaska na ovaj festival sam ostavio štaku s kojom sam se služio nakon onog koncerta Vlatka Klarića u Budimpešti www.terapija.net/koncert.asp?ID=34714 5. srpnja kada sam nategnuo tetivu na prokletim štengama, skalama, odnosno lipčuku (lépcsők) i nisam dobra dva tjedna mogao hodati, no nisam uzeo neko bolovanje, ko' Grunf iz Alan Forda sam poput pravog ratnika stisnuo zube spreman da za underground žrtvujem i ono malo kinetičke fizike što imade u meni. Kad već spomenuh Grunfa, tog starog izumitelja, ćelavca s brkovima, u birtiji Martinske me nemalo svaki punker i punkerica navlačiše za moju dugačku bradu misleći da je zalijepljena poput čuvene crvene irokez kreste Wattieja, oživljenog frontmena škotskih legendi The Exploited. A birtija je bila stalno aktivan epicentar festivala gdje su se skupljali vrlo slični individualci i alternativci s različitim mišljenjima i svjetonazorima kroz obilje zdrave zajebancije i bez nekog filozofiranja, ma zaboravite one izlizane furke od 7 do 77. Punkeri i hardcoreaši su skladna ekipa, sve je razumljivo, nitko nije nasilan ili drzak, svi traže pravu zabavu i iskrenu zajebanciju bez glumatanja, bez dlake na jeziku, bez cenzure. Nekoliko dana nakon ovog festivala pitala me kolegica na poslu što mislim o Njecu i onome kaj se desilo u Attacku dok je izmasakrirao Vedrana. Evo ovako: ostao sam šokiran da je Njec iliti Sonja Njecolina tako nešto napravio jer ga jako dobro poznajem, a poznavao sam i pokojnog Vedrana. Abergaz nam je svirao na rođendanu Terapije www.terapija.net/koncert.asp?ID=27019 14/10/2017, bio je i DJ prije korone na 18. rođendanu Terapije www.terapija.net/koncert.asp?ID=29775, uvijek sam podržavao Njeca i njegov Abergaz otkada sam ih upoznao sasvim slučajno preko njihovog bubnjara Darija koji mi je gostovao na drugom Tehac albumu "Hereza" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=5280 (2008), tako da mi je sasvim jasno što i zašto je Njecolina to napravila. I vi bi ste da ste bili u njenoj koži. Ne kaže se uzalud ako me hoćeš ubiti iz mržnje, bolje da te prvo ja ubijem i neću se kajati. Meni je ovo sve razumljivo. Da nije stradao Vedran, stradala bi Njecolina, naš Njec. Rat je odavno počeo, a sad je i završio. O Njecu sad slijedi ono što je davno napisao naš nekadašnji urednik Jura 2017.: 'Mišljenja sam da je Abergaz vrhunski punk bend o kojem će ozbiljne priče krenuti tek kad njegova jedina konstanta, Davor Hranjec - Njec, odustane od bavljenja glazbom'. www.terapija.net/interwju.asp?ID=27009. Sve je jasno. Sad tek počinje Njec legenda poput Varg Vikersena - Burzuma.



Skrenuo sam s festivala? Nisam. Sve je ovo povezano. Kako su vremenske prognoze upućivale na neveru i veliku oluju, zadnji dan su organizatori preselili u vrlo skučen prostor obližnje kućice u koju jedva da stane šačica ljudi, maksimalno, recimo 50-ak dobrih duša, pa su beogradski, odlični URLIK prvi održali vrlo kratku, ali brutalnu svirku koju bi perfekcionisti nazvali da razglas nije bio dobar. Ma daj ne jebi mačku mater, za ono što se spremalo (oluja), i ovo je bilo odlično od ovog sjajnog četveročlanog benda koji je s lakoćom otprašio fantastičan set. Nekad davno mi u interviewu rekaše post-rock legende Lunar, prije skoro 25 godina 'svirali bi bilo gdje, pa makar i u tramvaju, samo da nas ljudi slušaju'. Naši dragi gosti iz Beograda nisu imali zvuk onakav kakav bi imali na velikoj pozornici, nego su imali kućni zvuk iz dobro ozvučene sobe, možda bolje nego gdje imaju probe, ali su odvalili istom mjerom žestoko ne obazirući se na kurentne poteškoće. Možda će oni, a i njihovi fanovi reći da je ovo bio jedan od njihovih najlošijih zvučnih nastupa u karijeri, ali kako sam ih ovom prilikom gledao prvi puta, meni je bilo odlično. Klasičan brzi oldschool hc-punk između Black Flag i Minor Threat s ponešto Fugazi/ Sonic Youth distorzija. Ritam sekcija im je prokleto dobra, a drugi gitarist što fila solaže i povremene de-kompozicijske fragmente je taman za grindcore i Napalm Death. Odličan bend! Pulske legende PASMATERS su nešto bili kraći u svirci, ako su odsvirali pola sata, možda sam i previše nategnuo vrijeme. Baš sam za njihovog nastupa ot'šo da napunim aparat, mobitel, kameru, a kad se vratih, jebate, pa ko' da sam upao u neku crvotočinu zone sumraka. Vrijeme mi je prošlo u nekoliko trenutaka koliko treba da strugneš pivo u birtiji i malo pripuniš eletronske naprave. Ne znam što se desilo, ali ŽULJ, riječki bend radi kojeg sam ustvari i došao na festival je završavao svirku, a toliko sam se radovao ovom nastupu i dogovarao s frontmenom Olijem da ćemo se družiti. Okey, jesmo nakratko predvečer, ali ovo je bilo uistinu prekratko. No, po reakciji prisutnih, stekao sam dojam pogo euforije, vrlo slične onoj kada su zajedno s bratskim bendom Punjena Papiga nastupali na spomenutom 18. rođendanu Terapije u nesretnom zagrebačkom Attacku 14/12/2020. Tada je Žulj imao dva izdanja, "Vlažne pjesme" (2016) i "Resetiraj civilizaciju" (2018), a tek godinu kasnije i zadnji EP "Kultura" koji ne iznosi niti 10 minuta. Tja, kompletna diskografija im je cirka 45 minuta, taman bi stala na jednu stranu klasične C-90 audio kasete. I na koncu, tulum se nastavio do jutra u birtiji, a onda je nakon spavanca uslijedilo raspremanje šatora, pospremanje ruksaka i torbi, te odlazak na brodić koji je, na svu sreću ipak plovio unatoč najavama oko nevremena da neće prometovati. S grupom punkerica smo otišli u Šibenik, te kad smo sjeli u vlak, Kunda je samo uzdahnuo 'već mi fali Martinska'. Shvatili ste, bilo nam je super, odličan provod i nadajmo se, da ćemo i na godinu doploviti na ovaj happening. Mnogo hvala Valeriji Bebek i ekipi kompletne organizacije. Vidimo se!

horvi // 31/07/2025