Vaš album 'RuizRadioRevolution' objavila je prošle godine relativno mlada nezavisna etiketa Geenger Records. kako to da ste se odlučili baš za njih a ne za neku od eminentnih i provjerenih diskografskih kuća iz Hrvatske?

Geenger Records bio je label kakav smo baš tražili. Kompaktna grupa zaljubljenika u muziku, izdavaštvo te odlični poznavatelji alternativne scene kod nas i u regiji kojima se naš materijal jako svidio i htjeli su raditi s nama. Geenger zastupa vrlo zdrave odnose između izdavača i benda, jer su i oni sami pojedinačno bili dio raznih bendova, a nama je to dalo prilično slobodne ruke. Uostalom ne znam niti jedan bend iz našeg đira koji su se usrećili kod velikih izdavačkih kuća, jer način na koji oni rade posve je neadekvatan potrebama benda koji se probija. Album je dobio nevjerojatno količinu pozitivnih recenzija u kojima kritičari nisu štedjeli riječi pohvale za vaš zvuk, vaše pjesme, vašu energiju, vašu melodioznost…Jeste li očekivali takvu reakciju kritičara s obzirom da ste ipak prvenstveno bazični rock bend koji još k tome pjeva na engleskom jeziku?

Mi vjerujemo da je muzika koju stvaramo dobra, na koncertima vidimo reakcije ljudi na nju i očekivali smo da će i kritičarima materijal biti dobar. No, u odnosu na prošli album koji je također dobio super kritike, ovaj je zahvaljujući Geengeru recenzirao značajno širi krug ljudi, od kojih su mnogi prvi put čuli za nas.
Ali, malo je smiješno čitati te ogromne pohvale, dobivati mnoštvo zvjezdica, plusića, palaca i onda biti prepušten muku koji iza toga ostaje. I to onaj muk na vodećim radiopostajama. Premda u posljednje vrijeme Stojedinica zavrti naše pjesme teško se izboriti za poziciju u eteru koja bi se konkretno odrazila povećan interes publike. Što se tiče Ruiza kao bazičnog rock benda na engleskom pitam se: može li biti što bolje od toga?

I par inozemnih rock kritičara priznalo je da ste ugodno rock iznenađenje iz Hrvatske koje ima preduvjete za globalni uspjeh. Jeste li spremni za globalni uspjeh?

U niskom smo startu hehehehe!

Pokušavate li nešto napraviti u inozemstvu?

Trenutno postoji jedna vrlo zanimljiva priča koja se rađa u Irskoj, ali je za sada prerano govoriti o tome. S obzirom na prethodne svirke postoje mjesta u Sloveniji , Italiji i Poljskoj na koja možemo uvijek računati. No, to su pojedinačne svirke, treba osmisliti nekakvu dodatnu strategiju predstavljanja vani. Ta još nije osmišljena.

Za mnoge je veliko iznenađenje što ste orijentirani ka kršćanstvu. Štoviše, dio prihoda od prodaje albuma donirate 'Udruzi za nerođeni život - Betlehem' koja udomljava i pomaže majkama koje unatoč teškim životnim situacijama žele roditi. Od kuda takva želja da da ono malo novaca što zaradite donirate jednoj takvoj udruzi?

Priča o donaciji općenito došla je od Geengera i mi smo je objeručke prihvatili. Ideja da bend uključi sebe i svoje fanove u konkretno mijenjanje društva, koliko god to maleno i neznatno bilo, čini nam se fantastična. I premda s udrugama u principu ne možeš fulat', jer svakoj trebaju donacije, potpora Udruzi za nerođeni život-Betlehem totalno je pogodila poruku albuma. Riječ je o ženama koje su na najgrublji način odbačene od svojih bližnjih i to samo zato što nose dijete u sebi. Ruiz Radio Revolution u velikoj mjesri kritizira cijelu tu kulturu egoizma i ispraznog hedonizma kojom je zapadna civilizacija inficirana i koja se nasilno putem medija želi predstaviti kao vrijednost, razvojni doseg društva. I dok takvi mediji, a potom i društvo u fokus stavljaju razne starlete, kriminalce, bizarne tipove, reality zvijezde mi smo htjeli u fokus staviti hrabrost, žrtvu i odgovornost prema životu. Te žene su istinske herione ovog društva i ponosni smo što smo uspjeli donirati 1000 kuna te se ovim putem zahvaljujemo svima koji su kupnjom naše muzike učinili dobro djelo.
Što se tiče orijentiranosti kršćanstvu bilo bi pogrešno reći da je Ruiz takav bend jer istina je da je ono isključivo dio mog identiteta koji mi je jako važan i koji se očituje kroz neke moje stihove. Dečki znaju da mi je na srcu bolji i pravedniji svijet tako da tu nema problema.

Nedavno ste snimili i spot za aktualni singl 'Let's Make A Sound'. Vidi se da ste se potrudili. Je li bio skup spot? Je li bilo naporno snimanje? Kakve su šanse da se spot zavrti na domaćim televizijama? Mislim, ipak pjevate na engleskom i prilično ste žestoki.

Došli smo na zagorski proplanak u zoru, polugoli, u siječnju, drmnuli pristojnu količinu rakije i krenuli u akciju. Bilo je zabavno i s obzirom da je spot, sudeći po komentarima, dobro ispao očekujemo da će i domaće televizije zavrtjeti to šarenilo boja.



Pravi li vam problem činjenica što pjevate na engleskom a ne na hrvatskom jeziku? Kao što je poznato, neke radio stanice potpuno ignoriraju domaće bendove koji pjevaju na engleskom? Jeste li pokušali pjevat na hrvatskom jeziku?

Osobno sam puno puta pjevao na hrvatskom jeziku, a nekako se iskristaliziralo da najviše uživam u izvođenju pjesama Nene Belana i Alena Vitasovića s albuma Gušti su gušti. Ta moja sklonost nije se mogla uklopiti u Ruiz tako da je engleski bio sudbina. Mediji se polako otvaraju i za naše bendove na engleskom. Mene iznova čudi količina uskogrudnosti po tom pitanju upravo onih medijskih djelatnika koji čini se, imaju najviše prigovora na Hrvatsku kao zatucanu zemlju.

Zanimljivo je da sva trojica imate uz Ruiz i druge bendove u kojima svirate. Basista Marko svira u Svadbasu, bubnjar Janko u Erotic Biljanu i njegovim Hereticima i ti u grupi GoNoGo. Kako uspijevate uskladiti svirke sa Ruizom i kako uspijevate zadržati tu originalnost Ruiza?

To zaista je zanimljivo. Marko je kroz sviranje sa Svadbasima izrastao u respektabilnog producenta, izbrušenog glazbenika od čega je Ruiz samo profitirao. A Jura i Pavle su uvijek bili vrlo dobronamjerni prema bendu i pomagali kad i gdje su mogli. Eto Jura čak svira većinu zagrebačkih koncerata s nama, a novi singl koji imamo u pripremi je i snimio s nama.
Erotic Biljan and HH su također odigrali ključnu ulogu, i to u Ruizovom djetinjstvu. Hrpu koncerata smo dobili preko njih, ili bi nas preporučili ili bi uskočili umjesto njih ako bi oni bili sprječeni.To je bilo jako važno u vrijeme kad smo bili skroz nepoznati bend. Janko je također postao super bubnjar svirajući s njima.
Grupa Go No Go je side projekt koji sam napravio sa Zdravkom Šavorom iz Kipera i neka je vrsta super grupe s obzirom da su članovi dugogodišnji akteri underground scene u Hrvatskoj, još iz devedesetih. Do ljeta ćemo imati čak i neko izdanje, EP od pet pjesama.

Zanimljivo je da ste svega par mjeseci prije albuma 'Ruiz Radio Revolution' objavili EP 'Draw The Line Never A Square' sa četiri pjesme koje uopće nisu i na albumu. Odakle ideja za takav jedan neuobičajen potez?

Imali smo 16 pjesama od kojih su te 4 odskakale, ali su nam bile super. Možda smo malo zbrzali pa sve izdali praktički odjednom, ali nestrpljivost je vrlina neiskusnih. Mi smo diskografski neiskusni i sigurno na petom albumu nećemo činiti takve stvari. Eto čitatelji mogu besplatno skinuti taj EP.

Puno ste nastupali unazad par godina i to ne samo po Hrvatskoj već i u Italiji, Njemačkoj, Poljskoj… Kako vas publika prihvaća na tim nastupima? Je li se stvorila kakva baza fanova?

Super je reakcija ljudi jer mi dosta divljamo dok sviramo , a ljudi to vole. Uvijek prodamo lijepi broj diskova i poneku majicu, uspostavimo kakav koristan kontakt, popijemo pivo i idemo dalje. Baze fanova baš i nema budući da se u inozemstvu pojavljujemo na razini ekscesa. Ljudi se zabave, odu doma i do kraja godine pogledaju još tridesetak takvih, malenih bendova. Nekako su se u Poljskoj ljudi najviše trznuli pa se jave eto i dugo nakon naših koncerata. 'Ruiz Radio Revolution' imao je svoju koncertnu promociju prošle godine kada je i objavljen, no hoćete li nastaviti sa koncertima po Zagrebu i Hrvatskoj ove godine?

Hoćemo, imamo konkretne planove za proljeće i ljeto. I klupskih i festivalskih, a u Zagrebu ćemo sigurno svirati nekoliko koncerata. Čim se potvrde datumi obavezno javimo.

I na kraju, zašto 'Ruiz Radio Revolution'? O kakvoj revoluciji se radi?

O revoluciji duha. O tome da postanemo više ljudi kojima je stalo do drugih, da jačamo empatiju i razumijevanje, da se prisjetimo ozračja kad je radio bio kulturno ognjište oko kojeg su se okupljali dobri i zanimljivi ljudi i uz koje se rađalo mnoštvo zanimljivih ideja. Čovjek je u krizi, posve je nesposoban baratati slobodom koju si je sam proglasio.
S druge strane naslov albuma izravna je to poruka radio urednicima: puštajte Ruiz na radiju!!!

terapija // 05/03/2012