Pa da krenemo otpočetka. Kako je sve počelo?
Igrali smo se s gitarom. Onda je Zok snimio tu gitaru ispred koje je mahao upaljenim mikserom za kolače. Jedna stvar vodila je k drugoj i nastao je Penguin In A Golden Coat. Pronašli smo još članova za bend i dogovorili koncert.

Kimiko su oduvijek samo Lora i Zoran ili…?
Kimiko je oduvijek Lorina i Zoranova ideja. Bilo je raznih ljudi u bendu, ali okolnosti su nas razbacale i ostala je esencija benda.

Kako ste došli do imena? Da li je bilo još nekih drugih imena u igri?
Do imena smo došli listajući knjigu s printovima Andyja Warhola. Zvučalo je dobro i jednostavno pa smo se tako i nazvali. Prije toga smo kratko vrijeme bili Robbie Kane, jer jedan naš spiker nije znao izgovorit ime nogometaša Robbie Keanea. Sport nas previše ne zanima pa nam je bila glupa ta referenca.

Koji su Vam bili uzori na početku i da li se nešto promijenilo tijekom godina?
U početku smo voljeli Brit Pop. Proučavajući njihove uzore brzo smo došli do Stereolaba, Pavementa, krautrocka, post rocka. To se nekako sve stopilo u jedno kad su tradicionalni bendovi počeli brisati granice između elektronske glazbe i rocka. Od tada pa do danas jednostavno volimo bendove koji su nesputani. Bio to Caribou, Deerhoof, Lali Puna ili na kraju krajeva Blur i Radiohead.

Opištite svoje najbolje i najgore koncertno iskustvo?
Loša iskustva nastojimo potisnuti i ne želimo ih ponovno proživljavati. Svaka svirka je svojevrsna lutrija, a najviše stradavamo radi neadekvatnosti tehničke opremljenosti prostora. Zato su tim divnija iskustva kada se nađeš u uvjetima gdje bina ima čak 3m, a tonac zna što su to monitori. I ne trči po bini vičući "ja mrzim kablove" :D



Svirali ste dosta po Europi. Na proljeće ste imali mini turneju po istoku Europe. Da li postoje razlike između svirki u RH i vani?
Gdje god da dođete vani, pomalo ste egzotični i svi domaćini se nastoje iskazati u gostoprimstvu tako da je razumljivo da od izvana nosimo jako pozitivna iskustva. No, ne bih rekao da postoje neke bitne razlike. I vani smo imali prilike svirati jednako u odličnim i u teškim uvjetima. Na kraju, sve se svodi na atmosferu. Uvjeti koje smo imali u Beogradu u Zmajevom Gnezdu bi se mogli nazvati nemogućim, ali ekipa iz tog prostora i naš domaćin Uroš su pokazali ogromnu volju da nam omoguće što bolju svirku što im je uspjelo i cijeli se koncert na kraju prometnuo u fenomenalan tulum.

Bilo vas je dosta i na festivalima. A uskoro ćete svirati i na novopokrenutom Glory Dayz festivalu. Koliko za vas znače takvi nastupi?
Festivalski nastupi su uvijek nepoznanica i pomalo stresni radi velike količine izvođača i brze izmjene. Za relativno nepoznat hrvatski bend nastup na festivalu znači da ste topovsko meso za otvaranje festivala. Nadamo se da će nam omogućiti dobre tehničke uvjete i na Glory Dayz na kojem sviramo 29.9. i da ćemo osvojiti još ponečije krhko srdašce :D

Koliko ste zadovoljni s debi albumom - pjesme, produkcija, izdavač? I da li bi da možete, sad mijenjali nešto?
Naš album je nastajao dugo baš iz razloga što smo željeli biti zadovoljni pjesmama i produkcijom tako da tu ne bismo mijenjali ništa, a naš izdavač Geenger Records je vrlo vjerojatno najbolji izdavač za band našeg profila u RH. Imamo apsolutnu slobodu i podršku s njihove strane.

Što slušaju i rade Lora i Zoran kad ne sviraju?
Zok u zadnje vrijeme kopa po nekim novim izvođačima i skida gitarske bravure Lindseya Buckinghama. Spremamo se pohoditi koncerte u produkciji Žednog uha. Na repeatu nam je već dulje vrijeme album See Me Not (u bajkovitoj produkciji Odd Nosdama) berlinske grupe Saroos s kojom ćemo, ako se sve lijepo posloži, krenuti na zajedničku turneju na proljeće.
Kad je muzika ugašena, za kruh zarađujemo proizvodeći mobilne i desktop aplikacije. Živimo na rubu :D

pedja // 14/09/2012