Album "Realnost bez priloga" je privukao veliku pažnju. Kako danas gledaš na to muzičko izdanje koje je u jednom trenutku bilo veoma značajno?

Realnost bez priloga je moj prvi solo album i naravno da mi kao takav ima posebno mjesto.
Izdata je ploča koja je i dalje u prodaji i nažalost to je jedino čvrsto izdanje do sad, jer za štampat ostala je bio preveliki finansijski zalogaj. Album je i dalje moje najslušanije izdanje, sudeći po streaming analitici. Kad se osvrnem unazad, jeste moje najsirovije izdanje, čista emocija, stvari koje su mi ležale na dušu jedan dugi vremenski period. Nisu ni ostala izdanja mnogo proračunata, vjerujte mi, ali realnost bez priloga je bas dječacki iskren izraz, nekoga ko nije ni vjerovao ni očekivao nikakav uspjeh, samo izašao pred mikrofon vođen sirovim nagonom.

Da li je glas koji snimaš na albumima zapravo zvuk sredine u kojoj živis ili kreiraš umjetnost iz tvog ugla posmatranja?

Vjerovatno oboje, sredina se ne da ignorisati, pogotovo jedno socijalno intezivno okruženje kao što je Zabjelo u cjelini. Veličine jednog osrednjeg crnogorskog ranga, naše Zabjelo ne prestaje da inspiriše, na kraju krajeva to je crnogorski Bruklin, ne postoji plodnije mjesto za hiphop na nivou države. Možes li napisati nešto više o tvojim počecima u muzici kao Ronaldo Maksimum, snimanju, koje si ideje imao na početku, a kako gledaš na sve to danas nakon toliko snimljenih pjesama, muzickih izdanja?

Sami početak vezujem za grupu Brutall, dalekih 2003. do 2006. To su i dalje bili polu artikulisani pokušaji mladih momaka da prenesu ono što slušaju ali vrlo značajno da usadi makar početne rutine koje će kasnije biti osnova procesa rada koji imam dan danas. Ronaldo se desio neke 2012, kad me, više kao nekog nesrećnog gradskog negativca nego mog nasleđa iz Brutalla, momci iz Džej Džej Okoče zovu da gostujem na njihovo tadašnje izdanje "I dalje niste spremni" i pjesmu "Murija". Značajno mlađi i ljući nego danas, izgleda da sam opravdao očekivanja i priča je nastavila da se kotrlja, studijski i uživo, međutim prekinuta je mojim odlaskom iz Podgorice i Crne Gore, malo posle toga, 2014.
Odma posle povratka u Podgoricu, Decembra 2022. kreće se sa radom na Realnost bez Priloga.
Imao sam iste ideje kao i danas manje više, samo sam bio manje ogorčen, ideja je da arikulišem tvrdu repčinu i pomognem stvaranju generacije MC-jeva koji će da nastave istim putem. kao i u svaku drugu džunglu, vrsta se bori da se nastavi na ovaj ili onaj način.



Djeluje da gradiš svoj stil uz puno mogućnosti koje postoje danas. U kojem smislu se ogleda taj napredak nakon saradnje sa Džej Džej Okočom?

S obzirom da se znam sa momcima iz Okoče, već oko 20 godina i da smo pogotovo u mladosti provodili dosta vremena zajedno išli na ista mjesta, nekako je ta saradnja non stop prisutna ili visi u vazduhu. Kuvali smo kosti u slične kuhinje, tako da nam vjerovatno i muzika slično miriše sa nekom varijacijom začina. Posebno interesantno izdanje "Na dvije stolice". Djeluje kao da ste ti i Skoveche stavili uticaje po strani, namjerno, u smislu dovoljan je mikrofon i instrument da bi se kreirao album.

Vazda su dovoljni samo mikrofon i instrument uz dobru volju kao preduslov. Ja i Skoveche smo se sudarili uz neki produkcijski zvuk koji je krenuo iz Buffal-a prošle decenije i dalje se vrti globalno đe god ima sluha za to. Ja sam stilski dosta ambivalentan, šetajuci od džeza do nekog dilerskog fleksovanja s dna kace ali što da radim, to sam sve ja na ove dvije sa ovo glave što mi je ostalo čitavo.

edo žuđelović // 28/01/2026