home > interwju > Razgovor ugodni s Jonathanom

kontakt | search |

Razgovor ugodni s Jonathanom

Riječki Jonathan u kratko vrijeme uspio je napraviti veliki boom na domaćoj glazbenoj sceni. To što pjevaju na engleskom njima je samo prednost, jer imaju želju napraviti velike stvari i izvan granica lijepe naše. Prilično su samouvjereni i sigurni u to što rade. Grupu čine Zoran Badurina - Ziro (vokal), Branko Kovačić - Husta (bubnjevi), Tomislav Radinović - Tomo (gitara), Nikica Jurjević - Nixon (bas) i Darko Petković - Rade (gitara). S potonjom dvojicom sam imao obavijesni razgovor uoči njihovog nastupa na Gričevanju, gdje su me vrlo lako uvjerili da to što žele postići s Jonathanom itekako ima smisla.

Nixon: Jura, što ti uopće znaš o Jonathanu?

Ne znam, slušao sam album. (smijeh) Izašao je i cd, u limitiranom izdanju?
Nixon: Da, ali za promo svrhe. Jedan dio je stavljen u prodaju povodom humanitarne akcije za poplavljena područja. Inače nije za prodaju.
[ Naslovnica debut albuma

Naslovnica debut albuma "Bliss"

Album ste izdali samostalno. Obzirom da se stvorio veliki hype oko grupe, zašto DIY? Dali je vaša priča mogla biti ispričana puno jače uz pomoć neke diskografske kuće? Jel' vas uopće netko od diskografa kontaktirao?
Nixon: Nije nas nitko kontaktirao od diskografa. Ali nismo ni imali namjeru raditi s njima. A znaš i sam kako stoje kod nas stvari s diskografima. Ali ako se desi neka dobra situacija vani, onda ćemo vani to i objaviti.
Rade: Zapravo smo protiv diskografa. Nemamo što u Hrvatskoj, nitko nas ne bi ni zvao, obzirom da pjevamo na engleskom. Oni traže bendove koji pjevaju na hrvatskom. To je najbitnija stvar. A masa nekih drugih bendova koji su pjevali na engleskom jeziku, nakon što su potpisali za nekog diskografa, počeli su raditi pjesme na hrvatskom.

Zanimljivo je da u zadnje vrijeme strašno puno naših bendova pjeva na engleskom jeziku.
Nixon: To ti je zbog Europske unije. (smijeh) Mi smo na engleskom prvenstveno jer smo odrasli uz takvu mjuzu. Izazov je raditi na tome i onda se izraziti tako. A imaš i veću površinu za rad u odnosu na Hrvatsku.
Rade: I većinom zbog tog što je Zoran taj koji je krenuo s tekstovima. Kako smo radili pjesme nije bilo da smo imali tekstove, Zoran ih tad još nije napisao. Više je bilo baljezganje u mikrofon i jednostavna improvizacija. A engleski je njemu u uhu, nešto što mu je prirođeno, obzirom da je odrastao na takvoj glazbi. Nije odrastao na hrvatskim bendovima. To je glavni razlog što se krenulo s engleskim jezikom. Vrlo brzo smo skužili da nam je to velika prednost, baš zato što nećemo biti ograničeni unutar ove regije. Jer ako već nešto radimo, postoji prilika da, ako je to dobro, idemo van.

Kad ste izbacili EP, jesti li uopće očekivali ovakav hype i popratnu priču oko grupe?
Rade: Malo.
Nixon: Nadali se jesmo.
Rade: Gle, očekivanja i nadanja su postojala. Ali to nikad ne znaš. Pazi, prijatelji koji su nas čuli, govorili su nam koliko je to što radimo dobro. Znaš ono, odlijepili su. Ali opet, to su prijatelji. Isto tako kad gledam recenzije, konkretno baš na terapija.net i kad ti recenzent da desetku, to je malo pod dojmom toga jer je to hrvatsko, a zvuči svjetski. Recimo da je to neki bend iz Velike Britanije možda ne bi baš dobio desetku. To je dosta teška brojka, kad radiš recenziju, nekom dati desetku. Ali meni je drago da je album ostavio na ljude takav uticaj.

Kako nastaju pjesme uopće?
Nixon: Nema konkretnog znaš, nema onog da netko donosi ideju. Ne postoji jedan autor, zapravo svi smo autori. Ili netko nešto donese pa iz tog nastane sasvim deseta stvar. Sve je uglavnom improvizacija.
Rade: Kreneš od neke melodije ili nekog rifa, onda se svi tu samo nadoštukavaju. I to onda u nekom smjeru krene. Zatim tome damo finiš da se pjesma iskristalizira i aranžman. Na to Zoran napiše konkretni tekst od tih baljezgarija engleskih. Većinom slučajeva čak mu iz glave izleti neki super stih kao temelj iz kojeg napiše ostatak teksta koji ima smisla i težinu. Čak smo nedavno preslušavali snimke i slušali kako su se razvijali tekstovi. Slušaš prvu verziju, drugu verziju. E, u petoj verziji se pojavi tekst koji već ima smisla. U prvoj je bilo potpuno baljezganje, totalno bez veze. U petoj to već ima glavu i rep gdje pjesma već liči finalnom proizvodu.
Nixon: Ali pazi, mi imamo jako puno stvari. Ono što smo snimili je samo jedan dio. Jedan dio tih novih pjesama treba napraviti, a nešto je već završeno.
Rade: Mi sviramo i radimo na pjesmama na isti način kao i u svim svojim nekim bendovima od ranije. Znači, svatko svira u nekom svom điru, a sve se ovako stopilo jer radimo u službi pjesme. Radimo mjuzu koju bi mi htjeli slušati i koja je nama fora. Pa kad poslušaš snimku, da ti bude baš super. Čak i nije neki put gušt toliko svirati određeni dio, pa se na neki način žrtvuješ. Znaš, muzičari su ego triperi, pa neće svirati neku glupost, recimo dvije minute po jednoj žici lupati. Tu smo mi napravili full veliki korak, što je svatko ego ostavio van garaže.
Nixon: Sviraš pjesmu radi pjesme. Tražiš što pjesma treba i to joj daš ili makneš.
Rade: Znaš, ono, kad je na jednom djelu pjesme moja dionica suvišna, pa tu neću svirati. Općenito ljudi kad rade aranžmane, uvijek malo dodaju. Umjesto da se odreknu nekog dijela koji, iako genijalan, tu ne paše. A to treba znati ishendlati.

Pretpostavljam da za to treba imati znanja. A i manjak taštine je bitna komponenta.
Nixon: Ako izbaciš ego, sve ide bez problema.
Rade: I ovaj hype što se dogodio, što si malo prije pitao. Baš smo neki dan pričali unutar benda o svemu tome. Razlog tome je naša velika energija, a energija je nastala od naše uživljenosti u te pjesme i koliko smo sve to uspjeli pogoditi. I sve to što se događa okolo i zašto smo mi toliko nabrijani. Mislim, jer tko uopće može s takvim nekim izjavama dolaziti pred novinare, pred bilo koga, ako nisi toliko uživljen i ako te nije pogodilo ful jako. Nas je pogodilo.
Nixon: Samo je stvar da bend nije krenuo na način ajmo složiti bend...
Rade: ...i jebat ćemo svima mater. Biti ćemo najjači.
Nixon: Skupili smo se i rekli jednostavno, ajmo svirati. I počeli smo svirati i napravili milijun pjesama čisto iz gušta. Zatim smo skužili da to dobro zvuči. Ajmo u studio vidjeti kako ćemo to hendlat zajedno u studiu. Skužili smo da to stvarno zvuči dobro, da idemo u nekom smjeru koji nama odgovara.
Rade: A super je što smo žanrovski neograničeni. Što nema one spike da neki rif nije za ovaj bend. Sve se radi pa se na kraju vidi da li pjesma valja ili ne valja. Uvijek se svemu daje prostora i vremena. Jer taj rif možda ne zvuči dobro dok je sam. Tu Nikica krene svirati nešto skroz deseto, pa uleti druga gitara i iskrivi sliku sa svojom nekom vizijom pjesme i bubnjar uleti sa svojom percepcijom. I na kraju ispadne da je pjesma totalno genijalna. Recimo rif u "Maggie", za njega sam razmišljao da bi bio super za Pase. Došao na probu Jonathana i počeo svirati, pa se sve izokrenulo u ovu lijepu melodičnu pjesmu. A rif je Propagandhi, kad bi stavio groove na njega od Pasa, to odmah postaje melodični punk. Ali upravo se o tome u Jonathanu radi, što nema straha doći s nekom gluposti koja nema veze s mozgom, nego pustiš i gledaš kako će se ostali poigrati s tim. Tu dobiješ poluproizvod i ti dalje završavaš zajedno sa svima. Ali onaj početni proces je taj gdje bilo tko od nas dođe i baci ga pred druge.
Nixon: Onda ne misliš o pjesmi nego slušaš te fragmente. Stječeš dojam. Dobiješ ideju od onog što je netko počeo svirati. I tako svaku stvar slušaš i proces krene, pa kud koji.
[ Jonathan @ Tvornica ]

Jonathan @ Tvornica   © edita sentić

Koji su utjecaji na bend kroz cijeli period stvaranja pjesama?
Nixon: Kod nas nema ajmo zvučati ovako ili onako. Sviraš i pokušavaš dobiti pravi groove i ritam. Prvenstveno je da nama bude dobro. Kad radimo, da završimo pjesmu koju stvarno dobro osjetiš.

Čitam da vas uspoređuju s grupama Franz Ferdinand, Interpol, Bloc Party, Strokes. Što je zanimljivo, vi uopće ne poznajete glazbu svih tih bendova s kojim vas uspoređuju.
Nixon: Da, ali pazi. Ni nakon tih usporedbi meni ti bendovi nisu bili takvi da bih ih poslušao. Za razliku od Zorana, koji si je nakon tih usporedbi dao truda da malo posluša te izvođače s kojima nas uspoređuju. Ja to nisam slušao. Jedna od ideja što Jonathan tako zvuči je što smo slična generacija i možda smo odrasli na istim bendovima. Ja uopće ni ne slušam mjuzu zadnjih ne znam koliko godina, a odrastao sam na Ramonesima, NomeansNo, Jesus Lizard i noise-u 90-tih, pa ti vidi jel' toga ima u tome.

Ali tu su i Smithsi?
Rade: (smijeh) Da. Osim Smithsa. Vjerojatno su tim grupama s kojim nas uspoređuju Smithsi bili uzor. Ali taj brit-pop moderni i cijela ta novija indie glazba totalno nas je mimoišla. Mi smo slušali punk i druge gluposti neke. Ostatak Jonathana isto tako. Zoran pogotovo. I Branko isto. Ali ajde, on je DJ pa je moguće da je nešto i preslušavao.
Nixon: To ti je ista ona stvar, što ljudi žele to uvijek u neke ladice staviti i s nekim usporediti. Sad sigurno kad je taj Franz Ferdinand izašao su njega uspoređivali s nekim prije. Oni su isti kao ovo ili što već. Valjda mora to tako biti.
Rade: Kad pogledaš sve te recenzije danas, razmisli kad si zadnji put pročitao dvije suvisle rečenice o nekom bendu, a da to nije bila usporedba s nekim drugim bendom.

Opisuju vas i kao indie bend. Kako bi vi iznutra opisali zvuk benda?
Rade: To indie mi je malo glupo. Što je uopće indie danas i što to uopće znači. Indie je nekad bio sinonim za independent bendove. Danas je indie Black Keys koji izdaju za major label. Kakve to veze ima s independent. Svašta se danas gura pod indie. Ja ne vidim žanr kojim bih opisao naš zvuk. Moglo bi se reći ono što ljudi govore, čvrsta ritam sekcija uz lepršave gitare. I jedan jaki bariton vokal uz užasno pitke pjesme. U jednoj recenziji je netko, što mi se jako svidjelo, čak tako i opisao bend. A pjesama ima od žestokih do balada, pa ih ne možeš nigdje konkretno svrstati. A realno, ne znam ni bend s kojim bih nas usporedio.

Album je vani na stranici bandcamp već desetak dana, u startu je bio besplatan, ali primjetio sam da se album trenutno plaća. Koja je fora s tim plaćanjem/neplaćanjem downloada?
Nixon: Bandcamp nudi izvođaču dvjesto besplatnih downloada albuma mjesečno. Nama se odmah u sedam dana potrošilo tih dvjesto i nakon tog Bandcamp stavlja cijenu 7$ od kojih oni uzimaju proviziju. Nakon toga ti kao izvođač možeš platiti 9$ za tristo novih downloada. Zato mi je čudno ovo što si rekao da se album opet plaća. Kako je moguće da je u tri dana album skinut u još tristo primjeraka?

Postali ste hit!
Nixon: Da, izgleda da je tako. Zato ćemo sad još jednom platiti za naknadnih tristo besplatnih downloada, da nitko ne bude zakinut.

Jedna od grupa na koju me glazbeno podsjećate su vaši sugrađani Grad. Definitivno imate taj riječki sound, kao što je moj glavni urednik i spomenuo u recenziji albuma.
Rade: Znamo grupu Grad, ali nisu utjecali na nas. Bend u kojem sviraš, on ti je na neki način uzor. Tamo si odrastao. Znači, za nas su to Pasi i Bruno.
Nixon: To ti je to, kad nismo slušali Franz Ferdinand smo guglali po Gradu.
[ Jonathan @ Tvornica ]

Jonathan @ Tvornica   © edita sentić

Primjetio sam da jako pazite na image pri nastupu. Kako na spotu, tako na fotkama i nastupima uživo.
Nixon: To je dio cijele te priče o nama, bend nije samo mjuza. Svaki bend ima neki vizualni identet.
Rade: Uzmimo Pase, kojima je vizualni identitet to što nemaju vizualni identitet. I drže se toga cijeli život. Jedna stvar na koju smo zabrijali u Jonathanu i što nam je full super, a to je da doživljavamo ovaj bend kao neko kazalište. Kad smo pripremali svoj prvi koncert, gledali smo na njega kao na neku premijeru. Znači prvi put kad se pojavimo, sve mora biti u glavu. Nema ništa malo po malo, kao neki fade-in, da sviramo pred troje ljudi da nas oni vide. Ne, kad smo se uvježbali, kad smo sve napravili bili smo spremni za Petkotinu, Buzet, našu prvu svirku. Tad kao i danas vježbamo k'o budale za svaki naš koncert i večeras ćemo također napraviti to kako treba. Obučeni, uvježbani i idemo, odmah na prvi šus, da bude kako treba. To je zapravo naša priča. Za prvi zagrebački koncert u Tvornici, kao i sad za Gričevanje, napravio se super hype, zbog toga jer imaš podlogu za to. Za koncert u Tvornici podloga je bila EP i spot, sad za Gričevanje, debut album.
Nixon: Svaki bend pazi na vizualni identitet. Jer svi po doma hodaju u gaćama, a za koncert ipak paze što će staviti na sebe.

Koliko je boravak i iskustvo u prijašnjim bendovima pomogao da se danas o Jonathanu toliko piše?
Rade: Naravno da je cijela priča zajedno s menadžerima full puno pomogla. Ali prva stvar s kojom smo mi krenuli na taj način je da smo si rekli sljedeće: Ok, postoje utabane staze kojima su svi drugi išli, znači svi su imali svoju priliku. Svi su pokušali i nitko nije uspio. Te utabane staze ne funkcioniraju. Ajmo mi probiti put negdje drugdje, ajmo ići nekim skroz krivim smjerovima, pa kud puklo da puklo, nemamo što izgubiti. I ajmo preskakati stepenice. Ionako imamo trideset godina, znači ili će tu nešto biti ili ćemo se dalje baviti svojim poslovima, svirati minimalno i to je to. Mi smo proizašli iz DIY filozofije, jer je normalno da te neće nijedna diskografska kuća, ali nije da smo ograničeni na to. Mi bi potpisali ugovor s nekim, da se pruži neka dobra prilika i dobar ugovor. Netko tko će nam raditi nekakav odličan marketing i gurati to sve da postanemo svjetski poznati bend, bez beda bi to napravili. Ovo tu je nekakav put kojim idemo. Zato smo se povezali s Mariom iz LAA agencije, koji ima kontakte vani. Imamo neku svoju priču i neki svoj put. Ovo je naša prilika za naš proboj vani, štogod netko mislio o nama. Zašto se tako ponašamo ili ne ponašamo, to je naša stvar. Mi idemo van sviđalo se to nekom ili ne. Mi idemo to probiti. I neće nam biti žao ako ne
uspijemo.

Obzirom da svirate u više grupa, koliko je teško izbalansirati sve te obveze?
Nixon: Mi s Pasima sviramo koncerte, a i jedan od članova Pasa, bubnjar Garcia živi u Zagrebu, tako da s Pasima puno manje radimo u zadnje vrijeme. To je glavni razlog što imamo puno više vremena baviti se drugim bendovima. Sve slobodno vrijeme zato koristimo da radimo ovo s Jonathanom. A alfa i omega grupe Mlat, treće grupe s kojom radim, Kova, je također u Zagrebu. Kad dođe u Rijeku, skupimo se i sviramo. Uspjeli smo kao Mlat čak i snimiti album. Tu su još došla i djeca, tako da čak mogu reći da smo i dobro organizirani.

Znači, trenutno je Jonathan u prvom planu?
Rade: Jonathan je trenutno primaran, ali sviramo i s našim drugim bendovima. Možemo reći da glavni razlog zašto nam je Jonathan u prvom planu, je zato što imamo želju da vani sviramo i nešto napravimo na malo većoj razini. Baš želimo vani isfurati bend. To nam jedino ima smisla.

Nixon, ajmo malo konkretnije spomenuti i grupu Mlat u kojoj jedan dio Jonathana svira.
Nixon: E, to ti je super bend. Znači Branko, bubnjar Jonathana i Leta3 našao se s Kovom koji saksofonira u Jinxima i počeli su zajedno svirati neke ideje. Pridružio im se Baljak, koji svira gitaru u Letu3. Napravili su pjesme i koncert gdje im je užasno falilo basa. Tu su pitali mene da im se pridružim, tad još nije bilo Jonathana, svirao sam samo u Pasima. Bilo je ajmo, ajmo i malo pomalo se izrodio album. Prije tog je izašao i EP koji se nalazi na Bandcampu kao besplatni download. Album bi trebao izaći ovo ljeto ili pred kraj, trebalo bi to ići preko muzika.hr. Pa eto, preporučam da si ljudi malo poslušaju.

Jedno banalno pitanje, od bendova u kojima sviraš ili ste svirali postoji li onaj najdraži?
Nixon: Svaki na svoj način. Pasi, obzirom da u njima sviraš sve ove godine imaju svoju težinu. Nekad smo i brže svirali, sad smo malo usporili. Mlat obožavam na jedan drugačiji način. Drugačije se svira. I puno učiš u tom sviračkom smjeru. Jonathan je pak jedna druga energija.



Top lista Cener na zagrebačkoj 101-ici na kojoj se vrtio single "Maggie" je pomogla popularnosti grupe?
Rade: Je. Dosta ljudi je čulo za bend nakon toga. 101-ica je radio koji je dosta slušan, a i mislim da je naš album Bliss bio album tjedna. Masa ljudi nam se i javilo jer su nas čuli na 101-ici, što nisam imao pojma. Super je i stvar što smo album stavili na iTunes, pa mobilna glazbena aplikacija Shazam prepoznaje naše stvari. Tu nam se isto javlja domaća ekipa koja je čula stvar na radiju, upalila Shazam, pa se ugodno iznenadila što smo bend iz Hrvatske.

Jel' vas čula kaj ekipa izvana?
Rade: Da. I dobri su i pozitivni komentari. Ljudi govore da ima smisla, da je genijalno, bla, bla. Ali znaš, zajebano se uopće pojaviti negdje vani. I zainteresirati ljude da čuju baš tvoj bend.

Album Bliss će izaći na vinilu, znači gramofonskoj ploči. Zašto ste se odlučili na ploču, nostalgija ili?
Rade: Vinil, zato što je vinil opet popularan i zato što ljudi vole kupovati to kao knjigu. Znači, nešto što imaš doma kao uspomenu.

I velika slika!
Rade: I velika slika, da.
Nixon: Kad ploču primiš u ruku to je ipak nešto posebno. Za razliku od cd-a koji je puno manji format.
Rade: I to je bitna spika. Da bude nešto živo, da ne bude samo digital i to, zato je cd i puno loša opcija od vinila. Ploča ima i uvijek će imati puno veću vrijednost.
Nixon: I za razliku od cd-a, ploču kad staviš na gramofon daš si truda ju i poslušati. Uz to, ploča ima taj neki šarm i romantiku koja cd-u fali. I to je stvarno intimna stvar.

Cover albuma je ručno prerađeni screen windowsa xp. Čija je ideja iza naslovnice albuma i kakva je poruka?
Rade: Ideja je naša. Cijeli album govori o gašenju tog nekog virtualnog svijeta u kojem danas živimo. I to što nam je ponuđeno kao jedina opcija je i najbolja opcija. I na neki način to je taj dio pop kulture koja je obilježila virtualni svijet zadnjih deset godina. Naslovnica je crtana rukom i ima iksić u kutu kao naznaku da se takav svijet uvijek može ugasiti.
Nixon: A i ta windows slika ima isti naziv, Bliss, kao i naš album.

Sad su opet i kazete u modi, planirate li možda album i na tom formatu?
Rade: Meni su kazete više onako, neću reći hipsterska spika, nego ta neka malo preseratorska. Kazeta je čista lo-fi kvaliteta zvuka. Ploča za razliku od nje ima dobar zvuk.

Dečki, hvala. Lijepo smo se ispričali!
Nixon: Pa i nismo baš. (smijeh) Šalim se, super je bilo.
Rade: Hvala ti.

jura // 23/07/2014

Share    

> interwju [last wanz]

cover: BRANIMIR ŽIVKOVIĆ - MALI (For Pleasure): 'fascinira me kakve gluposti prevladavaju u medijima i informacijskom prostoru'

BRANIMIR ŽIVKOVIĆ - MALI (For Pleasure): 'fascinira me kakve gluposti prevladavaju u medijima i informacijskom prostoru'

| 23/09/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Katarina Poklepović (So Beast): Mi živimo od mjuze, ne bojimo se corone!

Katarina Poklepović (So Beast): Mi živimo od mjuze, ne bojimo se corone!

| 29/03/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Intervju: Dragan Sudarević (Proces)

Intervju: Dragan Sudarević (Proces)

| 27/02/2020 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: Intervju: Borna Kekić Milas.

Intervju: Borna Kekić Milas.

| 26/10/2019 | terapija |

>> opširnije


cover: Intervju: Gretta & Lili Gee

Intervju: Gretta & Lili Gee

| 26/09/2019 | promo guy |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*