Možda ga najviše pamtimo kao člana legendarne grupe Haustor, no Capri se posljednjih godina istaknuo i kao pokretač Impronedjeljka - festivala i serijala koncerata posvećenih improviziranoj glazbi. Ove godine festival slavi svoje peto izdanje, dovoljan razlog za ugodni razgovor uz kavu.

Znaš kaj mi je zanimljivo? Našao sam dosad na netu samo dva intervjua s tobom; za Portal Novosti i drugi, za Dom omladine Beograda.
Imaš još jedan intervju koji je napravio Vid Jeraj za VoxFeminae i još jedan za Kulturpunkt, koji je radio Antonio Pošćić koji piše primarno za The Wire i predaje na Muzičkoj akademiji.

Ali nema toga puno, znaš. A ipak imaš festival sa zbilja jakim imenima i jednako tako zanimljiv serijal koncerata tijekom cijele godine. Nerijetko imaš i po tri koncerta u istom mjesecu.
Evo sad u desetom mjesecu će biti četiri koncerta. Ali to, znaš, sve zavisi kako se potrefi, glazbenici su na turneji najčešće u travnju i listopadu, pa kako se poklopi, ako ima dovoljno novaca za troškove i ako je prostor slobodan, onda mogu organizirati njihov nastup. Hajdemo malo o Impronedjeljak festivalu, ove godine nas čeka već peti. Jesi uopće očekivao da ćeš doći do pete sezone?
Nekako mi je prošlo za čas. Prvi festival sam organizirao s vrlo skromnim sredstvima (današnjih oko 670€) koje sam dobio na natječaju na Ministarstvu kulture. Da sam to odbio, vjerojatno više nikad ne bi podržali festival. Austrijski kulturni fond je podržao nastup Elisabeth Harnik i Annette Giesriegl, a Zavod Sploh iz Slovenije je pokrio troškove za nastup slovenskih glazbenika. I tako da sam nekak' ipak uspio organizirati trodnevni međunarodni festival, što je bilo vrlo bitno za daljnju sudbinu festivala i serijala.

Na ovogodišnjem festivalu imamo zbilja jaka imena.
Pa je. Prije svih tu je pijanist Alexander von Schlippenbach, jedan od najvećih europskih pijanista i improvizatora, pionir europskog free jazza. Zatim Elisabeth Harnik, Steve Swell Harri Sjöström, Veli Kujala, Giancarlo Sciaffini...
Također će nastupiti, a uz to i održati radionicu (koja je već popunjena!) Elliot Sharp. Neki od spomenutih glazbenika nastupali su prošlih godina na serijalu ili festivalu.

Koliko ljudi očekuješ na festivalu, osobno sam dosad ostao razočaran odazivom publike.
Recimo, kad je nastupao Barry Altschul i 3 DOM factor, očekivao sam da će doći i neki jazz bubnjari da čuju vrhunskog bubnjara koji je bio inspiracija kasnijim generacijama glazbenika, ali nisam primijetio nikog meni poznatog. Nisam primijetio ni da je došao netko od saksofonista da čuje izuzetnog Jona Irabagona. Ne znam kako to objasniti. Bar da postoji ta neka znatiželja. Isto tako s jedne strane posjeta ovisi i o prostoru. Programska koncepcija i sam prostor Močvare nije privlačan jednom krugu ljudi, a i ja kao organizator nisam medijski eksponiran, to isto može biti razlog. Činjenica je da vrlo mali broj glazbenika i publike prati zbivanja na impro sceni. Tako je svugdje u svijetu, ne samo u Zagrebu. Berlin možda iskače iz tog okvira.
Nadam se da će festival privući bar 60 ljudi po večeri, ali broj publike koja će doći na impro koncerte je nemoguće predvidjeti. Neka zanimljivost oko festivala?
Javio mi se Kenneth Waxman, glazbeni kritičari iz Toronta koji piše za online jazz magazin Jazzword.com i rekao da bi došao o svom trošku na Impronedjeljak festival i napisao reportažu, a njegova supruga bi fotografirala. Vrlo ugodno iznenađenje da se našao netko iz inozemstva tko bi došao u Zagreb i napisao nešto o festivalu. Kod nas je vrlo mali broj žurnalista, glazbenih kritičara, muzikologa koji prate suvremenu scenu slobodno improvizirane glazbe. U nekim zemljama je malo bolja situacija, ali uglavnom je impro scena vrlo zanemarena od strane medija.

Znam da dosta glazbenika već prijateljski dolazi na koncerte. Kog si ekstra tražio za ovaj Impronedjeljk festival?
Schlippenbacha i Steve Swella, a s Elliotom Sharpom dogovorio sam uz nastup i glazbenu radionicu.

Postoje li neka imena koja bi želio vidjeti na jednom od idućih festivala?
Marilyn Crispell, to mi je velika želja, jako volim njen odnos prema glazbi i sviranje na klaviru.
Tu su i Ivo Perelman i Matthew Shipp, Roscoe Mitchell i Anthony Braxton. Međutim, honorari koje traže ti glazbenici daleko premašuje budžet koji na natječajima za projekte dobije neprofitna umjetnička organizacija Cargo koju vodim. Ali, probat ću dovesti nekog od njih.

Nakon svakog Impronedjeljak koncerta dogodi se jam s nekim od glazbenika. Kako ti je svirati s njima, postoji li trema?
Jako je vrijedno iskustvo svirati s dobrim glazbenicima. Slobodno improvizirana glazba se ne može naučiti u smislu da možeš reći: ja znam improvizirati isto kao što ne možeš reći: ja znam živjeti. Uvijek je nova situacija, potpuno nepredvidljiva i nemoguće je znati što će se dogoditi. Impro glazba je proces i to vrlo kompleksan i zahtjevan, a njen produkt je upravo taj proces, ne kompozicija koja je nusprodukt tog procesa. A znaš Jura, to uvijek ne hoda, desi se da glazbenici ne uspiju uspostaviti komunikaciju, interakciju, osloboditi svoju kreativnost. Uvijek postoji taj rizik koji je u stvari dio impro glazbe.

Koliko te uopće iscrpi organizacija ovakvog festivala?
Pa, prilično me iscrpi jer to je cjelogodišnji rad. Uz festival, organiziram i serijal koji se održava tijekom cijele godine. Otprilike, organiziram 30 - 35 koncerata godišnje na kojima sudjeluje više od 80 glazbenika. Zna ponekad biti vrlo stresno, velika je to odgovornost. A treba i na kraju godine podnijeti izvještaj o programu institucijama koje su financijski podržale Impronedjeljke, a na jesen aplicirati za sljedeću godinu.

Kako si ti ušao u impro i jazz muziku?
To je spontano bilo. Družio sam se s ljudima koji slušaju raznu kvalitetnu glazbu. Krajem sedamdesetih svirao sam u Kugla glumištu što je već bilo pomaknuto. Zatim je tu bio Zoran Šilović i njegov sastav Deep Throat koji je je bio prvi impro sastav na prostoru bivše Jugoslavije. On mi je otkrio Cecila Taylora. Jedan prijatelj mi je poklonio albumu koji mu je bio nepodnošljiv za slušanje. Radilo se o ploči Nuits de la Fondation Maeght od Sun Ra, moj prvi susret sa Sun Ra i njegovom glazbom. Taj album mi je otkrio potpuno novi svijet i izuzetno je bitan za moj glazbeni razvoj i sviranje, isto kao i Coltraneovi albumi Live in Japan i Live in Seattle. I tako malo po malo otkrivao sam svijet free jazza, avangardne i slobodno improvizirane glazbe. Nije bilo tad interneta i nije bilo baš lako pratiti zbivanja na free jazz sceni, ali bilo je nekoliko entuzijasta i kolekcionara koji su nabavljali ploče koje bi posuđivali ili bi ih presnimavali na magnetofonske vrpce ili kazete, a i ljudi bi se i nalazili kod nekog i slušali ploče.

Ti imaš neku glazbenu naobrazbu?
Nemam formalnu naobrazbu. Moj prijatelj violinist Goran Reljić - Relja, koji je premlad preminuo učio me je klavir, a uzimao sam privatne satove iz saxa i teorije glazbe. Ali volio bih da sam više vježbao. Tehnika i disciplinirano vježbanje su nužno potrebni i trebao sam na tome više raditi. Kad dođeš u određenu situaciju svirat s nekim, govorim o slobodnoj improvizaciji, nemoguće je znati u kojem smjeru će to ići. Ponekad je najbolje sve ono kaj znaš, zaboraviti, kao što smatra Derek Bailey. Zen.

Koji je zadnji glazbeni projekt na kojem si bio aktivan?
Prije nekih mjesec i pol, u studiju Svena Pavlovića u Svetoj Nedjelji, američka pijanistica Constance Cooper, Franjo Glušac na gitari, Boris Janje na kontrabasu, Ivan Mršić na objektima i elektronici i ja na saxu i klaviru, snimili smo oko dva i pol sata improvizirane glazbe u raznim kombinacijama. Veliki dio materijala objavit ćemo na bandcampu, vjerojatno i na CD-u.

Koliko stigneš slušati glazbu?
Slušam svaki dan glazbu. Imam laptop i slušalice od sedam eura i to je moj hi-fi. Uz to gotovo cijeli dan preko iMaca slušam AccuRadio, američka online stanica koja između velikog broja kanala ima i jazz od ranih početaka do avangardnog i free jazza. Preko YouTube slušam uglavnom impro, free jazz i suvremenu komponiranu glazbu. Za kraj ćemo se malo vratiti na početak. Mislim da moramo spomenuti Paju, Improponedjeljci su krenuli s njim kao organizatorom, pa su nakon nekoliko godina hibernacije opet počeli pod tvojom organizatorskom palicom.
Improponedjeljci koje je uspostavio i vodio Dragan Pajić - Pajo, bili su koncipirani kao impro radionice orijentirane na glazbena istraživanja i eksperimentiranja. Radionice koje su istovremeno bile i koncert nisu bile za javnost, ali ljudi su mogli doći i slušati ako ih je to interesiralo. To su bile prve radionice te vrste u Zagrebu i Hrvatskoj, koliko znam. Da Pajo nije započeo s Impronedjeljcima ne bi bilo ni današnjih Impronedjeljaka. Njegov duh je stalno prisutan u tome što radim.

A kako se tebi lampica upalila da u jednom trenutku nastaviš s Impronedjeljcima?
Nije mi se upalila, Davorka Begović mi je 2018. godine predložila da ponovno pokrenem Impronedjeljke.

Te je bilo strah u prvom trenutku?
Naravno da je. Nikad nisam organizirao koncerte, pisao prijavnice, bavio se organizacijom bilo koje vrste. Uopće nisam taj tip. Ali rekao sam si; idem probati! Pronašao sam u sebi motivaciju i energiju da oživim Impronedjeljke i tako doprinesem zagrebačkoj impro i glazbenoj sceni. I tako je krenulo.
Sudeći prema vrlo velikom broju glazbenika koji se javljaju, mogli bi reći da su serijal i festival Impronedjeljci postali vrlo vidljivi i cijenjeni na međunarodnoj sceni suvremene slobodno improvizirane i kreativne glazbe.

jura // 22/09/2025