Ovogodišnja Velika rock eksplozija će se održati od 29/09 do 01/10 u zagrebačkom klubu KSET, gdje će u tri festivalske večeri nastupiti ukupno 12 glazbenih sastava. Velika rock eksplozija će biti prvi festival u kultnom KSET-u ove jeseni, a KSET obilježava i četrdesetu godišnjicu, što ga čini najstarijim studentskim klubom u ex-yu.

Posljednju festivalsku večer (subota, 01/10) otvara grupa Roppongi Red, nakon njih Pijano Bar promovira album "Pijano Bar svira Valungare - Uživo kod Vidre", a festival će zatvoriti poznati riječki bend Belfast Food.



Koliko su za mlade bendove važni festivali poput Velike rock eksplozije?
Pijano Bar: Važna je svaka. VRE je dobar spoj mladosti i iskustva i neka nam živi. I naravno dođite u KSET!
Belfast Food: Važni su da se mladi bendovi imaju gdje eksponirati. Siguran sam da ima jako puno talentiranih i vrijednih bendova, koji, ako im se ne pruži šansa, neće moći pokazati što znaju. Međutim, festivali bi morali imati bolju promidžbu, jer se inače gubi smisao istih, osim što onda bendovi mogu slušati jedni druge.
Roppongi Red: Festivali kao ovaj su nadam se dobra prilika za zabavu, i nama i drugima. Važno je to, dobra zabava je važna. Šalu na stranu, iz prve ruke mogu potvrditi da nam je nastup na 20. HGF festivalu donio ovaj nastup sada, a da je prijava na Karlovačko Rock-off (gdje ćemo također nastupati za dva tjedna) donijela potpis za Dallas records. Naravoučenje: sviraj sine da te koke vide. A svaku priliku za nastup dočekujemo širokih ruku i nogu. Što više festivala i zabave, to bolje! Pop eksplozijom vršimo teroristički napad na Velikoj Rock eksploziji. Radujemo se općenju s rokerima.

Da sami sebe morate usporediti s jednim HR ili stranim bendom, koji bi to bend bio?
Pijano Bar: Nezahvalno pitanje. Neka publika i kritičari uspoređuju, mislim da je ovo čisto naša priča, autentičan spoj šestoro unikatnih jedinki.
Belfast Food: Kad bi baš ono morali, ali stvarno, onda bi to bili Leningrad Cowboys. Takav kaos i pozitivu, zezanciju i neozbiljnost, koji oni emitiraju sa svojih nastupa osjećamo često i mi na našim nastupima. Od naših izvođača bi se usporedili s Gustafima, Picksiebenerima...
Roppongi Red: Veliki smo fanovi Modern Talkinga i Diethera Bohlena, želimo zvučati i izgledati kao on.



Imate li menadžera, nekoga tko vam pomaže u medijskoj promociji i organizaciji koncerata ili sve radite sami?
Pijano Bar: Danas se nema love za ništa, kamoli za sve promocijske i booking potrebe - sve se radi samostalno, osim snimanja i objavljivanja, snima Hrvoje Prskalo Vidra, a objavljuje Siniša Bizović - Spona.
Belfast Food: Sve radimo sami, samo tu i tamo imamo kontakte s nekim menadžerima, promotorima i sl. oko pojedinačnih nastupa.
Roppongi Red: Za sada se oslanjamo na sebe i na pomoć dobronamjernih prijatelja i kolega. Prije dva dana smo s Dallas Recordsom potpisali ugovor za tri singla. Ali, apsolutno želimo taj dio prepustiti u profesionalne ruke.

Imate li ambiciju jednog dana živjeti od svoje glazbe?
Pijano Bar: Najljepše je živjeti od svoje glazbe i svirati kad i gdje hoćeš, to je zasigurno cilj i san.
Belfast Food: Mi smo živjeli od svoje glazbe. Danas malo slabije, tako da smo svi (više/manje) zaposleni u drugim djelatnostima. A još imamo ambicije, ne samo živjeti od svoje glazbe, nego se basnoslovno i ogavno obogatiti od iste.
Roppongi Red: Ja već jednim manjim dijelom i živim od glazbe. Što se toga tiče pokušat ću povećati taj dio.

Mislite li da bi mogli živjeti od svoje glazbe da živite, npr. u Americi ili Velikoj Britaniji?
Pijano Bar: Ova ekipa iz benda bi živjela pristojno, ako ne vrlo dobro vani uz njihovo tržište.
Belfast Food: U "belom svetu" je puno veća konkurencija, tako da, ako si dobar i ako imaš sreće, imaš šanse i sasvim pristojno živjeti od svoje glazbe. Međutim, mislim da postotak izvođača koji to uspiju i nije baš jako velik. Za razliku od nas, gdje je taj postotak još i puno manji.
Roppongi Red: Reakcije stranaca koji su se zatekli na nekom od naših koncerata su izrazito pozitivne, kratak odgovor je da. Većina naših pjesama je ionako na engleskom, dovoljno su pop ali i dovoljno svoje, tako da sam uvjeren da bi tome bilo tako. E sad, bi li stvarno tako bilo, možda... Uostalom, nismo tamo nego smo tu, da baba ima k bila bi d.



Biste li bili spremni prilagoditi zvuk vašeg benda radio stanicama, kad bi znali da će vam to donijeti popularnost kod publike?
Pijano Bar: Zvuk je prijateljski i takav volimo, samo treba vrtjeti stvari, ne samo naše nego nove domaće. Ima dovoljno da se popuni eter. A trebali bi poticati i glazbu kao izvozni proizvod. Naravno, u onim kategorijama gdje možemo proći. A to nije mainstream. To treba shvatiti. Tamo ne dozvoljavaju!
Belfast Food: Mi smo to već i napravili, i prodali smo dušu vragu za nevelik broj novčanica. I učinili bi to i opet, i to ne iz razloga što nam se to isplatilo (očigledno), ili nam se to svidjelo, nego iz jednostavnog razloga što ljudi uglavnom rade iste greške. Međutim, greška je bila što nismo na pravi način prilagodili zvuk. Ali opet - greška i nije bila tako velika, jer ipak smo postigli nekakav uspjeh.
Roppongi Red: Mi uopće ne bježimo od toga, dapače. Tako da svoju autorsku glazbu pokušavamo producirati po svjetskim studijskim standardima. Za sada još učimo, ali vidjet ćemo, ionako ispadne drugačije od onog što si čovjek zamisli. Imamo jednu ideju o svojem zvuku, a to je da smo se zamorili alternative. Ako pitate nas, alternativa 2016., četrdeset godina nakon prvih alternativnih bendova zvuči jako ponovljeno. Pa smo mi odlučili svirati alternativu alternativi - a to je pop. Krug se zatvara.

Gdje vidite svoj bend za deset godina? Razmišljate li tako daleko?
Pijano Bar: Deset godina je puno, a i ništa. U svakom slučaju otvoriti klub ili lanac licenciranih klubova "Pijano Bar", gdje bi ponekad zasvirali, a pomno birali sadržaje i izvođače.
Belfast Food: Za deset godina se vidimo na nekom mega ultra događanju, koji je evolucija današnjih Ultri, a koje je preuzeo Belfast Food i pregazio svojom turbo pozitivnom energijom i rockerskom svježinom 50-ogodišnjaka i vidimo se kako dominiramo svjetskom glazbenom scenom, dominacijom kakva nije viđena još od doba Guns and Rosesa, a bogami i od doba Beatlesa.
Roppongi Red: Za deset godina? U studiju kako završavamo drugi singl. :-)

terapija // 27/09/2016