home > interwju > EROTIC BILJAN

kontakt | search |

EROTIC BILJAN

Nas dva se znamo sto godina pa mi je bilo glupo da ga sad nešto tu ispitujem, šteta što nismo mogli sjest pa pomalo, ali ajd: dočekao je prvi album. Album je izašao, Sale ga je (očekivano) nahvalio, čak i na teletextu piše. I to mi je drago. Oni su tu - spremni za nove izazove, a vi ih pratite, često sviraju i - dođite u trgovine i namučite prodavačicu da pravilno izgovori ime…

Biljan, kako si ovih dana?
Upravo je album izašao za Dancing Bear, osjećam olakšanje i pripremamo se za svirke.

Zadnji put smo pričali na početku Babies priče, za Adijo pamet. Danas je situacija malo drukčija. Njih nema, vaš prvi album je spreman…Kako se tebi čini kad pogledaš unazad tih 10 godina?
Evo, baš nedavno sam gostovao na njihovom zadnjem koncertu, dobar razlog da se prisjetim svega. U tih 10 godina svi smo nakupili poprilično iskustva na svirkama, i sazreli smo?

Kako se sjećaš tih Babies dana. Mnogi žale za drugom gitarom u njihovom zvuku, kako si ti doživio njihovo trio-izdanje, i jel ti ikad bilo žao?
Kad smo Viktor i ja otišli, Babiesi su bili sasvim novi bend, pogotovo jer su postali trio. Svi kažu da su s dvije gitare zvučali punije i bolje, ali meni je i trio bio OK. Nije mi bilo žao što sam otišao jer sam imao heretike koji su mi više pasali. Uvijek sam govorio da se babies više oslanjaju na brzinu, a heretici na ritam. Oni su više punk, a mi više garage.

Sjećam se tvoje fascinacije Pebbles i Back from the grave zvukovima, i kako si bio sretan kad je Jura počeo vrištati u maniri svih tih sjajnih punkera iz 60-ih. Koji je bio trenutak kad si ti sebi posložio u glavi - to je to!, hoću takav zvuk i takvu svirku?
Nisam ništa planirao, jednostavno sam uživao u Back From The Grave i Pebbles klasicima, te zarazio ostatak ekipe. Tada sam još svirao u Babiesima a Jura i Žaki u njihovom bendu Blues Bremzeri. Zajedno smo imali koncerte i putovali zajedno slušajući te kompilacije i još neke bendove iz 1960ih poput The Sonics. Točno se sjećam kad smo si Jura i ja rekli da moramo napraviti bend koji bi svirao ''pebbles'' obrade i tako je sve počelo.

U početku ste bili Electric, pa je kroz zajebanciju došlo do Erotic…Jel ti to bio teret u početku, ono, svi sad očekuju da ja napravim ne znam šta…
Trebalo mi je 2-3 godine da se naviknem na Erotic, ha ha. Neki su govorili da je egoistično nazvati bend po svom imenu ili prezimenu, ali zato treba imati muda. Treba se znati nositi s tim!

Ako ništa, imate vjerojatno najduže ime, uz to idu i problemi sa pisanjem kod najava. Koji je postotak točno napisanog imena benda?
Jako zanimljivo pitanje, na koje ne znam odgovor. Zvali su nas svakako Biljani, Erotici, Erotičari i kojekakve izvedenice. Meni je najdraže kad nas skraćeno zovu heretici, a glupo mi je kad nas u novinama ili negdje najave kao Erotic Biljani. Mnogi kažu da je ime benda super, pa čak i u Playboyu.

Onda izlaze Mislav i Goran, dolaze Elena i Žaki. Za njima i novi bubnjar. Sad ste se, čini se, našli i funkcionirate.
Da te ispravim, Žaki je već bio u bendu, svirao usnu harmoniku i pjevao prateće vokale, bio je 6 član benda, a pokupili smo ga na drugom koncertu, jer je stalno vikao YEAH, pa smo mu rekli ''dođi na stage pa viči''. Tako je i dobio heretični nadimak Screamin' Yeah.
Kad su Mislav i Goran otišli, postali smo totalno novi bend, Žaki a.k.a. Screamin' Yeah se prihvatio ritam gitare uz ostalo što je radio prije, a na bas je došla Elena. Prvi koncert svirala je bosa, pa je dobila nadimak Barefoot Elena. Počeli smo sve više raditi svoje pjesme a manje obrade. Nismo se zadržavali samo na sixties pebbles zvuku, nego smo počeli ubacivati sve što nam se sviđa, od bluesa, preko garage rocka do punka. Od 2005 godine je s nama Janko na bubnju i to je postava koja odlično funkcionira.

Polako dolazite i do medija, Lokas, pa Playboy, pa sad VIPfestival. U zemlji sa ovakvom medijskom infrastrukturom i brojem ljudi koji vole garažni r'n'r - trebali bi biti zadovoljni. Koliko vi razmišljate o nekoj budućnosti, imate li neki cilj koji ste si postavili?
Nismo si postavili nikakav cilj. Osnovna stvar nam je bilo svirati uživo, nismo planirali ništa osim svirki, a eto danas imamo album u izdanju Dancing Beara. Neki bi rekli da je to cilj - izdati album - u tom slučaju bi mogao reći da cilj dolazi k nama. Album je bio logičan slijed nakon toliko svirki.

Još bi se u ovom kontekstu vratio na Babiese (pa i Bambije i Madmene, da ne spominjem Zdenkove pionire). Koliko vi osjetite lakši prodor, oni su ipak otvorili vrata, postavili neke standarde, hrvatski r'n'r danas ima 5-6 odličnih bandova, kao nijedna zemlja u susjedstvu, u gotovo svakom žanru.
Da su otvorena vrata za HR bendove, ne bih baš rekao. Nama su najviše pomogli The Babies koji su nas povukli kao predgrupu u Austriju, ali ni to nije bila ključna stvar. Tamo su nas skužili booking menadžeri iz Rip It Up Entertainment, a najbitnija stvar je da se naš single Boom Boom In The Sonic Room vrtio na radiju u Austriji i da su ljudi zvali i raspitivali se za tu pjesmu i tko je izvodi, glasali za nju i to nam je osiguralo brdo svirki po Austriji.
Složio bi se da u HR ima 5-6 odličnih bendova, ali su se sami progurali i zaslužili su to. Ponekad je to stvar i sreće - biti na pravom mjestu u pravo vrijeme.

Koji se tebi domaći band trenutno najviše sviđa?
Moram priznati da trenutno ne slušam domaće bendove, zaglibio sam na myspaceu gdje sam pronašao brdo nepoznatih a odličnih bendova od Argentine i Brazila, preko Italije, Španjolske, Grčke i do Japana, uglavnom garage i sixties zvukovi.

Ti si najozbiljnije od svih domaćih garažnih gitarista razmišljao o zvuku, konstruirao si i pedalu. Kako si se zakačio za r'n'r, ono, šta je bilo ili tko je bio presudan u tvom odrastanju - ploča, band, koncert.
Mala ispravka, nisam konstruirao, nego dizajnirao pedalu koja se zove HERETICS BOOSTER, a izradio ju je Zvonch, dečko koji se bavi elektronikom i među ostalim izrađuje i popravlja efekte za gitare. Pedala je rađena za drugog gitaristu heretika Žakija, a ja sam je samo ''upakirao'' u motiv heretika, sa zombijem i ''borg'' okom. Slika zombija sam zapravo ja umotan u wc papir, ha, ha
Najvažnije i najbitnije utjecaje pokupiš na početku, tako su i na mene najviše utjecali Vinkovci - hrvatski Detroit, gdje sam odrastao. Tada sam, kao klinac, otkrio Stooges, MC5, Rolling Stones, Ramones, ali i ostale manje poznate bendove poput Flamin' Groovies, Damned, New York Dolls, te legendarne The Sonics, The Morlocks itd… I dan danas nastojim pogledati što više koncerata ovih bendova, nedavno sam gledao Morlockse u Grazu, a na VIP INmusic nam dolaze Stooges koje sam već gledao i New York Dolls za koje sam mislio da ih nikad neću vidjeti.

Koliko je tvoja vinkovačka osnovna r'n'r škola utjecala. Znam jako dobro koliko se u VK cijeni - gitara. Imaš li podsvjesno neki teret ili pritisak, ono, šta će reći u VK na moju svirku/album?
Uopće ne razmišljam o tome što će netko reći. Prvenstveno želim raditi ono što se meni i ostatku benda sviđa, a ako se svidi i nekom drugom - super!

Da se vratim opet na bend. Jako puno ste počeli svirati vani. Tamo je naravno druga priča i sve funkcionira na nekom drugom nivou. Kakva su vam inozemna iskustva, kako ste prolazili na tim festivalima i svirkama?
Uvijek smo prolazili odlično. Nekako smo najviše vezani uz Austriju, čak smo stvorili bazu fanova u Grazu i okolici. Pratili su nas po koncertima i festivalima u radijusu 100 km od Graza. Moram pohvaliti i reći da je tamo scena puno bolja i svi se odnose profesionalno. Tamo smo uvijek imali odličan zvuk, jer su tonci profesionalci pa čak i na najmanjem festivalu, za razliku od hrvatske, gdje jedna Tvornica ima loš zvuk i kad dođu velike face.
U backstageu ima svega - cuge, klope, voća, tretiraju te kao careve, a kod svega toga je najbitnije da se možeš koncentrirati na samu svirku i izvedbu, ne moraš se zamarati kakav će biti zvuk na stageu i u publici, i da li ćeš dobiti cugu ili klopu. Rezultat toga su i vjerojatno najbolje izvedbe heretika dosad.

Album ste radili prilično dugo, što zbog nesretnog sticaja okolnosti, što zbog vaše želje da to bude najbolje moguće. Jeste na kraju zadovoljni?
Album, to je posebna priča. Imali smo dosta pehova i nesretnih okolnosti, a najveće sranje je ispalo kad smo se razišli s bivšim bubnjarom usred snimanja. Morali smo brzo razmišljati i pozvali smo pet bubnjara na audiciju i izabrali Janka. Heretici se odmah bacaju u vatru pa je tako i on odsvirao svoj prvi koncert nakon samo tri probe. On kaže da nije bio spreman, ali ispalo je odlično. Nakon toga, paralelno sa svirkama, smo ga uvježbavali za studio i zbog toga smo izgubili dosta vremena. Samo snimanje instrumenata nije dugo trajalo, oko tjedan dana, ali su termini u studiju bili rezervirani zbog čega smo morali čekati. Na primjer kad smo snimili sve, čekali smo na miksanje 2-3 mjeseca, pa nakon toga čekaš mjesec dana na mastering itd… Također imali smo i nekih sretnih okolnosti. U austriji, u STRESS studiju su nam se pridružile dvije pjevačice, sestre Sonia i Susi, nakon što ih je doveo Oliver iz naše booking agencije Rip It Up Entertainment. Došle cure na pivo u studio, jednu večer, i usput snimile prateće vokale. Kasnije smo ih pozvali na koncert u Grazu gdje su nam se pridružile na stageu.

Meni je jako drago da ste ga uspjeli izgurati. Ponajviše što sad imate veliku priliku da se razvijete i da napravite mali iskorak. Ove pjesme svirate već 3-4 godine. Drugi album je uvijek bio presudniji za karijeru, jel imate neke ideje/želje u kojem smjeru bi se mogli otisnuti?
Svi bendovi prvo snime album pa ga onda promoviraju, a mi smo ga prosvirali uzduž i poprijeko pa tek onda snimili i izdali. Na sreću, već imamo gotovih pjesama za više od pola drugog albuma, a većinu tih stvari sviramo i na koncertima.

MTV? Imate li namjeru sa spotom pokucati i na njihova vrata?
Spot je u planu. MTV zašto ne?

Imate odličnu stranicu i puno Myspace prijatelja. Majice i naljepnice. Pedalu. Odličnim svirkama skrenuli ste pažnju na moćnu r'n'r svirku i postali nezaobilazni pri bilo kakvom spominjanju hrvatskog r'n'r. Pjevate na engleskom i to je izgleda jedino što vas čini manje zanimljivima za neke šire mase. Općenito, koliko ste zadovoljni reakcijom drugih na sve što ste napravili?
Volimo kad nam se publika pridruži, kad vrišti zajedno s nama i kad se popne na stage. Takvih scena je bilo puno u Austriji - dođe ti neka cura i liže vrat od gitare, dok ti sviraš! Neprocjenjivo!

tonisaric // 17/08/2007

Share    

> interwju [last wanz]

cover: Intervju: Borna Kekić Milas.

Intervju: Borna Kekić Milas.

| 26/10/2019 | terapija |

>> opširnije


cover: Intervju: Gretta & Lili Gee

Intervju: Gretta & Lili Gee

| 26/09/2019 | promo guy |

>> opširnije


cover: Intervju: Damar & Castaway Souls

Intervju: Damar & Castaway Souls

| 25/09/2019 | promo guy |

>> opširnije


cover: Intervju: Frik iz kvarta & Zvonimir Varga

Intervju: Frik iz kvarta & Zvonimir Varga

| 24/09/2019 | promo guy |

>> opširnije


cover: GATUZO: Tak' nam i treba ak' se nećemo buniti

GATUZO: Tak' nam i treba ak' se nećemo buniti

| 12/04/2019 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*