home > interwju > Ante Perković (DJECA)

kontakt | search |

Ante Perković (DJECA)

U nedavnom razgovoru za Večernji list, Dražen Vrdoljak, dobitnik ovogodišnjeg Porina za poseban doprinos hrvatskoj glazbi rekao je: "Kritičarevo pisanje umijeće je ravnopravno glazbenikovu sviranju…. Riječ je o neovisnim, a ne suprotstavljenim vrijednostima." Ante Perković, novinar, publicista i rock-kritičar ali i glazbenik, ili možda obrnuto, u hrvatskim je okvirima rijedak primjer osobe koja objedinjuje oba umijeća. Povod razgovoru, dakle, nije samo objava nastupnog albuma njegove grupe "Djeca"(Aquarius Records), već i nekoliko zanimljivih činjenica vezanih uz njegov novinarski rad.

1. Za početak razgovora možeš li nam, onako, u svom kolumnističkom stilu ispričati laganu uvodnu priču o (sada već) sedmogodišnjem traženju autorsko-glazbenog smjerokaza Ante Perkovića koji je sada materijaliziran u 1. albumu grupe Djeca.
Puno bolje pričam tuđe priče od svojih. Možda je razlog tomu i prilično nesvjesna priroda traženja koje spominješ. Sjećam se da je na početku sve izlazilo iz korijenskog rock'n'rolla, svirali su se davno prožvakani riffovi, tražio neki buntovan, agresivan stav. To je valjda bio dug dječačkim fascinacijama - razvoj je počeo kad smo shvatili da ono što jesmo ne treba skrivati ili uljepšavati nego gurnuti u prvi plan.

2. Par slova o glavnim junacima priče Djeca - glazbenicima u, kako je to kod nas običaj reći "novom mladom bandu"…
U tih sedam, osam godina kroz bend je prošlo puno ljudi. Prije Djece je važila priča da svaki bivši član ubrzo postaje glavni urednik - Zoran Lazić (Nomad) i Goran Šikić (Godine, Internet Monitor) potvrdili su pravilo, a od Danijela Marinkovića tek očekujem velike stvari. Glavni dobavljač svježih svirača bio je bubnjar Ivan Zelić; on je od 1997., kad smo se upoznali, do 2000. uspio sve svoje prijatelje dovesti u bend. Gitarist Dinko Tomaš Brazzoduro, s kojim je Ivan svirao u Rapa Nui, donio nam je specifičan zvuk, a posljednji element mozaika stigao je iz Rovinja prije dvije i pol godine. Da smo nogometaši, naš basist Marko Kalčić imao bi nekoliko milijunskih ponuda na stolu. Ovako smo mirni, bar za sada.

3. Album je "vani" oko 3 mjeseca. Što se ostvarilo od tvojih očekivanja a što se tek treba ostvariti?
Najvažnije "ostvarenje" je sam album, toliko smo ga željeli imati u rukama. Sve nakon toga je nova razina. Tek na koncertima bend može provjeriti kako je ploča zaživjela, dok ne krene terenski rad, vrlo je lako čuvati iluziju uspjeha ili neuspjeha. Prvi album je, na neki način, za nas bio arhiviran čim smo ga dovršili, dakle mjesecima prije izlaska. Sad smo prilično zaokupljeni novim pjesmama, one su najvažnije od onoga što se tek treba ostvariti.

4. SVADBAS - produkcija oplahnula je vaš prvijenac savršeno - smatraš li rad Pavla i Jure idealnim za svoj band ili se u budućnosti misliš kretati neistraženim poljima produkcije povjeravajući slijedeće pjesme, albume i drugim producentima? Kako uopće funkcioniraju SVADBAS i DJECA zajedno?
Bez Pavla i Jure ne bi bilo našeg prvog albuma, oni su jedini ljudi za koje to mogu reći. Njihov je doprinos ogroman, ali bavljenje produkcijom ih je počelo udaljavati od matičnog benda, tako da najvjerojatnije nećemo uspjeti uskladiti termine za sljedeći projekt Djece. Nemam nikakvu ideju o njihovom nasljedniku, o tom problemu uvijek poželim razmišljati sutra. Situaciju donekle olakšava činjenica da ovog puta imamo puno jasniju viziju zvuka i aranžmana, pa se nadamo da ćemo to znati prenijeti nekoj trećoj osobi.

5. Kako zvuče DJECA uživo? Koliko imate prilike svirati uživo i koliko se to isplati? (imate dobar pop album, spot-ove, uvježbani ste a prilike za uživo odsvirati su vjerojatno i za vas rijetke) - kako se obraniti od ovakve sive situacije i motivirati se za bavljenje glazbom na takav način?
Nas se najbolje može doživjeti na sceni i zato je šteta što ne sviramo više. Pop bend je kod nas najteža alternativa, pravo čuđenje u svijetu: za široku estradnu publiku previše zatvoren i intelektualan, a za underground krugove dosadno običan i premalo žestok. To je najopasniji paradoks hrvatske scene koji je do sada uništio puno dobrih bendova. Ponekad imaš osjećaj da si prvi čovjek koji je uzeo gitaru, što je prilično tužno nakon svih ovih godina.
6. Kažu poneki da bi bilo bolje da pjeva netko drugi a ne Ante Perković. Ti sam kažeš da su djeca krenula u pravom smislu kretanja naprijed onda kad si definitivno odlučio ti pjevati. Jesi li ikada pokušao dati nekom drugom da pjeva tvoje pjesme, kako je to bilo i smatraš li da bi išta bilo bolje da je drugi pjevač u grupi?
Pokušao jesam, uspio nisam. Punih pet godina glavna tema razgovora u bendu bila je iscrpljujuća potraga za pjevačicom. Nisam od onih koji lako odustaju, ali to je bila jedina opcija nakon svega što smo prošli. Na kraju, moji su tekstovi vrlo osobna priča, teško je očekivati da im netko drugi može dati isti smisao. Osim toga, poslušat ću savjet nekoliko iskusnijih kolega koji su mi rekli da, bez obzira na sve, nikad ne priznam da sam loš pjevač. "Do četvrtog albuma ono što su ti na prvom bile greške već postaje stil", rekao mi je pjevač jednog popularnog punk benda.

7. Najavio si da će slijedeći album biti dosta drukčiji od ovog. Kako, zašto?
Bit će zreliji, konkretniji, jasniji, bliži konačnom definiranju zvuka i stila benda. Teško je to ilustrirati, možda je najbolje reći da nastavljamo tamo gdje smo stali na pjesmi "Najgori", posljednjoj koju smo priredili za prvi album.
8. Tema NOMAD, tema SLIJEPI PUTNIK - zašto je propao NOMAD? Gdje luta slijepi putnik?
Nomad je ostvario ciljeve, afirmirao novu generaciju novinara, pisaca, umjetnika i buntovnika i logično se ugasio. Bilo bi lijepo za scenu da se uspio pretvoriti u relevantni glazbeni medij, ali mi se čini da je od samog početka u sebi nosio previše anarhične energije za takvo što. Slijepi putnik je trenutno privezan, malo se umorio od putovanja. Da sam malo odlučniji i manje sentimentalan, rekao bih da je s njim zauvijek gotovo. No, kako se prilično dobro poznajem, ostavljam pitanje otvorenim.
9. Živiš i radiš u Zagrebu. Koliko je to presudno za karijeru grupe DJECA a koliko za tvoj novinarski rad?
Zagreb je, nažalost, još uvijek mjesto u kojem se sve događa. Volio bih da je drugačije - ne zato što mi smeta živost metropole, jednostavno smatram da Hrvatskoj treba više ravnopravnih središta. Svaki mladi bend značajno je hendikepiran ako ne djeluje u Zagrebu, odmah su mu mediji i ostale institucije ove male scene teže dostupni. Slično je i u novinarstvu, iako se barem tu tehnologija pobrinula da se neke granice izbrišu.

10. Tema PIPSCHIPSVIDEOCLIPS. Iza Vas je Amerika - koji su tvoji glavni dojmovi? Koliko je DF utjecao na finalni PROIZVOD Drveće i rijeke - i koliko je činjenica što je on producirao Pipse bitna i uopće saglediva u ovom trenutku i u ovoj zemlji?
Mala ispravka: Dave Fridmann samo je miksao "Drveće i rijeke". No, i to je - prije svega - ogromni kompliment Pipsima, jer je time jedan od vodećih svjetskih producenata jasno pokazao koliko mu se bend sviđa. Njegov će se doprinos jako dobro čuti; Ripper je u Ameriku krenuo po specifičan zvuk i baš je to donio natrag. Bilo bi dobro da američka priča Pipsa isprovocira neke slične suradnje i dogovore. Jer, ma koliko Amerika djelovala nedostižno, trud, znanje i nešto novaca (čak ne toliko puno kao što ljudi misle), mogu vas odvesti prilično daleko.
11. Čitali smo o "osvajanju Nedođije" u Jutarnjem, na site-u od Pipsa, tvoj razgovor s Fridmanom - jesi li i sam pomislio "o, baš bi volio da DJECU producira DF", ima li šanse da se to ili nešto slično u budućnosti i ostvari?
Tarbox studio je pravi glazbeni hram, mislim da bi tamo i gluha osoba poželjela snimati album. Dave Fridmann je, po svemu što sam vidio, genijalan producent i sjajan čovjek, ali naš sirotinjski proračun pretijesan je i za dobar broj domaćih veličina, a kamoli za put preko bare. Za sada mi je sasvim dovoljno to što sam album Djece podmetnuo u Tarbox fonoteku, da netko jednom na njega slučajno naleti. Osim toga, moj producent iz najluđih snova, onaj kome bih dopustio da mi unakazi pjesme samo zbog priča koje mi može ispričati, nije Dave Fridmann. A iskustvo Pipsa me naučilo da se isplati pokušati, koliko god nemoguće ideja zvučala na početku.
12. Iza tebe je jedistven medijski pothvat - 365 dana zaredom na internet stranici Monitor portala objavljivao si osobni interaktivni dnevnik - iako te se lijepo moglo shvatiti i iščitati, godinu poslije vjerojatno su se svi dojmovi slegli i sredili - kakvo je to bilo iskustvo ?
Neprocjenjivo. Iako sam jedva izdržao i glasno odahnuo kad je konačno završilo, skoro da mi nedostaje taj luđački ritam. I svakako mi fale svakodnevne reakcije čitatelja, u rasponu od toplih pisama potpore do zvučnih verbalnih pljuski. Bez toga je lako potonuti u odrađivanje, suhi zanat, rad zbog plaćanja računa. Kako je meni pisanje prije svega strast, a tek onda komercijalna djelatnost, prilično sam siguran da ću se opet upustiti u neki suludi projekt. Na Internetu ili negdje drugdje, svejedno.

okhrk // 04/03/2003

Share    

> interwju [last wanz]

cover: BRANIMIR ŽIVKOVIĆ - MALI (For Pleasure): 'fascinira me kakve gluposti prevladavaju u medijima i informacijskom prostoru'

BRANIMIR ŽIVKOVIĆ - MALI (For Pleasure): 'fascinira me kakve gluposti prevladavaju u medijima i informacijskom prostoru'

| 23/09/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Katarina Poklepović (So Beast): Mi živimo od mjuze, ne bojimo se corone!

Katarina Poklepović (So Beast): Mi živimo od mjuze, ne bojimo se corone!

| 29/03/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Intervju: Dragan Sudarević (Proces)

Intervju: Dragan Sudarević (Proces)

| 27/02/2020 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: Intervju: Borna Kekić Milas.

Intervju: Borna Kekić Milas.

| 26/10/2019 | terapija |

>> opširnije


cover: Intervju: Gretta & Lili Gee

Intervju: Gretta & Lili Gee

| 26/09/2019 | promo guy |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*