home > interwju > Matija Habijanec

kontakt | search |

Matija Habijanec

U novom nastavku razgovora s autorima/izvođačima domaće neovisne i manje neovisne scene, došao je red i na Matiju Habijanca, po konstataciji na www.terapija.net "mladog i ultrahiperproduktivnog zagorskog multiglazbenika" koji stvara "glazbu koja bi se mogla okarakterizirati kao Lo-Fi na tragu Sebadoh, Sentridoh i ostalih Lo-Fi bendova s laganim brit prizvukom". Kao osamnaesto izdanje njegove neovisne izdavačke kuće "Stain Records", recentni album "Marschmallows" njegovog istoimenog one-man pop-projekta bio je razlog za razgovor ugodni.

Kada bi sebe i svoj rad u i oko glazbe predstavio nekome tko te do sad nije upoznao, to bi glasilo otprilike:
Svoju glazbu bih nekome ipak najdraže predstavio tako da mu poklonim zadnji album. Onda bih joj/mu dao svoju internet adresu, www.geocities.com/stainrec, da vidi da ja kao nešto tu i tamo malo i piskaram i odlično se zabavljam pišući o vlastitoj glazbi iz perspektive nekih senzacionalističkih novina, a ako bi se ta imaginarna osoba i ja još više sprijateljili, onda bih s njom ili s njim vjerojatno otišao i na neki koncert. To tako oduvijek funkcionira u mom svijetu.

Zbog čega stvaraš glazbu, da li zbog sebe samog, ili želiš da ona doprije i do drugih slušatelja?
Pretpostavljam da će ovo zvučati strašno prepotentno, ali da, stvaram je stvarno zbog sebe. Sviram, pjevam, pišem pjesme i objavljujem si te nekakve nepostojeće albume otkad sam u četvrtom osnovne otkrio trzalicu i napustio glazbenu školu. Naravno da bih želio da te pjesme nekako nađu put do što više ljudi, ali to nije glavni motiv. Ne gnjavim izdavače da mi objave album, ne žicam lovu za studio i producenta, ne pjevam na hrvatskom. Da radim nešto od tog, prestalo bi biti gušt. Prestalo bi mi biti zabavno.

Zbog čega održavaš ažurnima svoje Internet stranice i koliko ti zadovoljstva pričinjava spoznaja da se to i čita? BDW kaj misliš o Internet stranicama općenito, kaj misliš o stranicama www.pipschipsvideoclips.com?

Radim taj Stejn Sajt tek nešto više od 6 mjeseci - još sam friški, pa mi nije problem jednom tjedno napisati Novosti, staviti nešto proze ili recenzija na stranicu sada virtualnog fanzina Daydream ili upisati nešto u Dnevnik. Internet je dao mogućnost da i glazbenici ne toliko prisutni u ostalim, konzervativnijim medijima barem internet-naciji ponude par informacija o glazbi koju stvaraju, mp3eve... Na svakom od tih "glazbenika" je da to iskoristi koliko i kako hoće.
Stranice Pipsa su sigurno najzanimljivije i najraznovrsnije stranice nekog velikog hrvatskog benda.

Pišeš i recenzije koncerata, posjećuješ ih uredno. Koliko si koncerata odgledao u 2002?
Je, volim ići van. Ne znam koliko sam koncerata odgledao, ne vodim baš evidenciju. Tek sredinom prošle godine sam počeo pisati recenzije koncerata za www.zbrdazdola.com. Gledam stvarno puno koncerata i te recenzije mi dođu kao dnevnik barem jednog dijela mog društvenog života.

Koja su 3 najbolja domaća koncerta koje si odgledao:
Jel' se Obojeni Program i Darkwood Dub priznaju kao domaći ako pjevaju na jeziku kojeg svi razumijemo? Ako ne, recimo da bi jedna ad-hoc lista izlgedala ovako:
1. psihodelični Kukuriku Street u Aquariusu, na onom nekakvom Demo-Inkubatoru
2. razigrani Bambi Molesters u prepunom Ksetu
3. rokenroulvilnevrdaj Babies u malom, ali krcatom Spunku
4. simpatični, melodični reggae Brain Holidaysa koji me ove godine pratio gdje god išao
5. pa, recimo, Analena u Močvari - vidi se da ljudi uživaju u onom što rade

Tko po tebi predstavlja zdravu budućnost domaće scene?
Pitanja su vam na mjestu, ali bojim se da za ove makro-teme nisam idealan sugovornik, premda sam budući sociolog i trebao bih razmišljati kroz neku globalnu priču, s odmakom. Glazba je za mene jako osobna stvar, tako da ne razmišljam o ljepšoj sutrašnjici domaće scene. Boli me dupe za domaću scenu, ali opet s druge strane, ne boli me dupe za neke dobre bendove, talentirane autore, klubove sa zanimljivim programima. Jednostavno mi je teško generalizirati kad se radi o glazbi. I te moje recenzije koncerata su, ponavljam, samo neke misli koje mi idu kroz glavu za vrijeme i nakon koncerata. Glavni likovi mojih recenzija nikad nisu članovi benda na stejdžu - oni su više ukras, lajt-motiv, uvijek malo drugačije izveden. Glavni likovi smo moji prijatelji i ja.
Zezam se. Ja predstavljam zdravu budućnost domaće scene.

MARSHMALLOW

Zašto marshmallow? Zbog slatkiša?
Riječ mi dobro zvuči. Nisam probao jesti (jesam munchmallows, ali to je nešto drugo). Ukrao ime od benda The Four Carnation, koji su sredinom devedesetih objavili album "Marshmallows".

Koji ti je album marshmallow-a najdraži i zašto?
Ha, ha... Manje produktivne bendove sigurno pitate koja im je stvar s albuma najdraža, priznajte! Najdraža su mi zadnja dva albuma, premda oba imaju par velikih mana. Predzadnji mi je jako drag zato što sam po prvi put snimao na par kanala, odnosno na jednom starom, posuđenom 4-tracku. A ovaj zadnji mi je posebno drag zato što sam po prvi put snimao na više od 4 kanala, odnosno na vlastitom kompjuteru. Sve pjesme koje sam ikad napravio su mi drage.

Koliko si ti sam zadovoljan s produkcijom koju u svojoj kućnoj radinosti postižeš? Na koji način (programi…) snimaš pjesme i koliko ti je vremena potrebno od ideje do realizacije albuma?
Pa, trenutno sam zadovoljan. A i produkcija (o čemu ja to pričam? Svatko tko je ikad slušao moje albume zna da tu nema nikakve produkcije, nego eventualno pokušaja eliminiranja šumova i buke iz pozadine) je na svakom novom albumu sve bolja, tako da nema razloga za paniku. Što se tiče puta od nastanka do snimanja pjesme, u godinu dana napravim x pjesama na akustičnoj gitari, izaberem x pjesama za album i onda 2 tjedna ne izlazim iz kuće dok sve ne snimim. Jako zabavno, jer nikad nemam pojma što će ispasti. U glavi imam samo akorde i vokalne dionice, a sve ostalo - gitarističke solaže, melodika, synth, brač (!), ritmovi, šuškalice - je session, improvizacija, igranje, kako god to nazvao.

Kad bi ti netko platio studio i vrhunskog producenta, što bi tražio radom u studiju, na koji bi način stvarao zvučne slike pjesama?
Nemam pojma. Mislim da bih jedno vrijeme bio vrlo zbunjen, a onda bih vjerojatno prišao producentu, istresao pred njega sve te smiješne instrumentiće, igračke i šuškalice, uzeo gitaru i rekao mu: "Ovo imam u glavi, to možemo odmah snimiti, a onda se možemo početi zezati. Znaš svirat bubnjeve?"

Za nedavno objavljenu ploču pisao si na Internetu da si ju prije objavljivanja poslao Anubis records-u. Kakvi su bili kontakti s Anubis-om i zašto si na kraju ploču ipak objavio sam?
Danfa mi je napisao sms ili e-mail da je dobio cede, nakon toga još jedan da bi se mogli naći i nakon toga ništa. Ali potpuno shvaćam zašto netko ne bi želio potrošiti svoju lovu na izdavanje mojeg albuma. Nema šanse da se ta lova vrati. Danfa nije Djed Mraz. Ja bih, s druge strane, želio da mi netko drugi izda album jer u tom slučaju ne trošim lovu na prazne diskove, kutije i omote kao što sad trošim. Tek sam nakon što sam mu poslao album shvatio da to još uvijek nije dovoljno dobra produkcija da bi mi netko samo tako odštampao diskove. Nismo u Americi. Kad snimim album s novim bendom, onda ću se malo više potruditi oko traženja izdavača.

Kolike su tiraže tvojih izdanja? Koliko si prodao a koliko podijelio zadnjeg CD-a?
Ovaj je još relativno friški, pa ga je dobilo tek pedesetak prijatelja, a kupilo tek par ljudi. Dosta je ljudi downloadiralo mp3ce novih stvari sa sajta, to me isto veseli. A prošli album sam spržio sigurno u par stotina primjeraka (tko zna koliko ih se još pržilo bez mog znanja, što više to bolje) i velikoj većini ljudi se svidio. Prodam jedan cede na deset poklonjenih. Uglavnom si ne dajem priliku da zaradim, pošto kad upoznam nekog uglavnom mu poklonim zadnji cede, a često se sprijateljim i s ljudima koji naruče jedan album, pa im sve slijedeće poklanjam.

Kakva je scena u Zagorju?
E, sad si mi našao još jednu slabu točku. Nemam pojma. U Zagorju sam četiri dana na mjesec, kužim jedino da nema klubova, dobrih novih bendova... Nema Scene. Zagorci su lijeni ljudi.

Ima li u glazbi nešto što ne voliš?
Ima. Ne volim Thompsona, Stonese, hip-hop, prepotentnost i heavy-metal. To su samo neki od primjera.

Može li mali autor iz malog mjesta napraviti veliku stvar u Hrvatskoj?
Mali rastom, misliš, hehe? Ne može. Ali se može nastaviti dobro zabavljati.

okhrk // 14/03/2003

Share    

> interwju [last wanz]

cover: LETU ŠTUKE

LETU ŠTUKE

| 13/12/2017 | ivan blažinović |

>> opširnije


cover: LUKAS KRANZELBINDER

LUKAS KRANZELBINDER

| 18/10/2017 | terapija |

>> opširnije


cover: KOČNICA

KOČNICA

| 14/10/2017 | jura |

>> opširnije


cover: ABEGAZ [Davor Hranjec - Njec]

ABEGAZ [Davor Hranjec - Njec]

| 14/10/2017 | jura |

>> opširnije


cover: Matija Habijanec aka THE MARSHMALLOW NOTEBOOKS

Matija Habijanec aka THE MARSHMALLOW NOTEBOOKS

| 13/10/2017 | jura |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*