LOTUS + MIKA MALE + BORED MAN OVERBOARD

Drugu večer smo imali priliku slušati dva mlada obečavajuća benda o kojima se u kuloarima priča u samim superlativima te simpatične Šveđane Bored Man Overborad.

Lotus sam slušao u raznim reinkarnacijama a ovo mi je prvi put da ih slušam u punom sastavu (dvije gitare, bas, bubanj, klavijature). Bend zvuči i djeluje na stageu uigrano i vidi se da imaju dosta kilometara u nogama. Prema onome što sam čuo mogla bi se povuči paralela sa Nolom mada Lotus zvuči puno energičnije, svježije i posjeduje onu prijeko potrebnu želju mladog benda za dokazivanjem što im svakako može biti samo prednost. Pjesme u kojima se izmjenjuju muško-ženski vokal i izrazito pitke pop melodije imaju hitoidni potencijal a pjevanje na hrvatskom im je dodan plus. Mada zvuče obečavajuće mene te večeri nisu pridobili. Ne znam jel tome kumovao umor ili nešta drugo ali koliko kod sam se trudio ufurati u svirku nešta je falilo. To ne umanjuje njihov potencijal dapače, Lotus je jako dobar bend sa ogromnim potencijalom. Sljedeći na redu bio je bend o kojima na sve strane čujem same pohvale kao o "skrivenom dragulju hrvatske underground scene". Naravno riječ je o bendu Mika Male. Za razliku od Lotusa, Mika Male njeguje puno avangardniji i introvertniji izričaj od svojih kolega, a njihovu glazbu opisuju kao srodnu onome što rade Tindersticksi, Nick Cave i ostala ekipa.
Na njihovom nastupu pokazalo se da bend takvog izričaja najbolje fukncionira u malim, akustičnim prostorima gdje nema žamora publike kao u ovom slučaju što je dovelo do toga da se u tišim momentima bend uopće nije čuo. Ne znam što je bilo te večeri ali ni oni me nisu pretjerano oduševili. Za vrijeme trajanja njihovog koncerta cijelo vrijeme mi je falio onaj presudan moment da kažem to je to. I kod Mika Male kako i kod Lotusa najslabija točka su mi riječi. Tematika je uglavnom otuđenost pojedinca u urbanoj sredini, njegovi strahovi, uzbuđenja, percepcija ljubavi, ljudi, života i sve ostalo što sa sobom nosi takozvana post moderna. Njihov frontmen Orlan Tus je neupitno talentirani pjesnik koji je nekako najsličniji Milanu Mladenoviću ali njegova poetika jednostavno me nije dobila na prvu. Osobno više preferiram poeziju koja je direktinija poput one koju piše Aleksandar iz Goribor. Mada im je senzibilitet sličan kod Aleksandra nema rukavica i skrivenog značenja nego samo stvarnost kakva god ona bila. Ovaj nastup na kojem smo i Mika Male i ja bili pod kočnicom natjerao me da užicam njihov album "Vremenom" kojeg ću obećajem poslušat na miru i tišini jer ovakav bend zalužuje drugu šansu a ako treba i treću. Nakon porcije hrvatske sjete i tuge došlo je vrijeme na čujemo šta nam na tu temu imaju poručiti gosti iz Švedske. Bored Man Overboard izgledom podsjećaju na grupu Foals a glazbeno su mješavina The Nationala pogotovo kad je vokal u pitanju dok su gitare čisti Explosions in the sky. Rekli bi jebena kombinacija! Dodatnu punoću zvuka daju im truba i violina što njihovu glazbu čini još slojevitijom i bogatijom. Uz pomalo teatralan nastup pjevača koji se pomalo i fura na Matta Berningera, Šveđani su osvojili srca malobrojne publike u Ksetu i pokazali se kao pun pogodak festivala a možda im se dogodi i sudbina Nationala nikad ne znaš. Ne skrivajući oduševljene odličnim prijemom od strane publike vratili su se na bis i zatim sa smješkom nestali i dali petama vjetra.
Večer hrvatskih mladih snaga i braće iz Švedske pratio sam u pola snage premoren dnevnim obvezama i pomalo omamljen pivom tako da ovaj izvještaj uzmite sa određenom rezervom.

ACHROMATIC ATTIC

Zagrebački bend Achromatic Attic bio je jedini bend te večeri. Ovaj mladi četverac svira bazični rock koji se podosta oslonja na britansku scenu koju su nekoć predvodili Arctic Monkeys, Libertines i ostali bendovi koji su u jednom trenutku puno obečavali da bi se iz svega toga na kraju rodio poriličan čorak. Dečki i samim svojim izgledom podsijećaju na nekadašnje britanske uzdanice pogotovo frontmen benda kojem je očito veliki uzor Alex Turner (na kraju su i izveli obradu The view from the afternoon). Na samu svirku se nema šta zamjerit jer bend zvuči uigrano a pjesme im imaju i glavu i rep jedina im je mana pjevanje na engleskom. Stvari bi možda zvučale upečatljivije i vjerodostojnije da bend pjeva na hrvatskom ovako je ostao poprilično mlak dojam al što bi se reklo mladi su i lepi pa bumo vidjeli.
Uslijedila je slušaona The Stroksa i Libertinesa al ja za to nisam imao snage.

vedran ž. // 23/05/2011

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Fotke stižu...