30. srpnja 2011. godine, pohodili smo vjetroviti Preluk, simpatičnu destinaciju ovogodišnjeg održavanja Skaville-a, 5. po redu, vrlo kišovitog, vjetrovitog, ali zato ne i manje rasplesanog. Dakle, Skaville se definitivno odselio s Voza na Krku, gdje se održavao ranijih godina. I premda Preluk ne spada u mjesta koja su najpogodnija za održavanje koncertnih zbivanja (tamo jednostavno ima previše vjetra, a vjetar nosi zvuk, nosi šatore, nosi hladnjikave večeri,...ovaj put su umnogome pomogle i kiše, munje i gromovi), Skaville se ipak održao, trajao je čak 3 dana i to od 28. do 30. srpnja, doveo mnoge ljubitelje ska, reggae i punk glazbe koje su uveseljavali i glazbeno oplemenjivali velika imena poput Pat Kelly-a i Marka Foggoa.
Kako spomenuh već da smo Preluk, odnosno Skaville pohodili 30tog srpnja - ovaj izvještajčić se odnosi samo na taj dan.
Odmah pri ulasku u mjesto zbivanja ovogodišnjeg Skaville-a dočekao nas je policijski kombi, ali i hrpa življa s punk frizurama i obleki koja ide uz frizuru. Na prvi pogled to ne može biti scena koja posjetitelje lišava stresa, ali kako smo se voajerski uvjerili da je sve u redu - veselo smo odlepršali u unutrašnjost koncertnog zbivanja. Propuhalo nas je, zakopčali smo jakne do grla, ugazili u par lokvi,...a zapravo bili presretni što ne pada kiša, što je prostor ispred stage-a ispunjen nekolicinom ljubitelja ska glazbe, što nema gužve za šankovima i, naravno, što smo mogli doći tik ispred stage-a, uhvatiti se za ogradu koja dijeli stage od posjetitelja i zacupkati na odlične ritmove osječkog S-Kapada benda. Mladi su, nadobudni, duhoviti, ritmični i definitivno su napravili dobru uvertiru u tu subotnju večer skladbama Balkanizejšn, Divan dan, Nisam ja gej,...
Nakon veselih osječana na red je došao Radio Aktiv, ska/reggae/rock bend iz Pule koji su ispred stage-a uspjeli okupiti čak više od 20tak ljubitelja ska poskočica. Uz vesele zvuke trube i saksofona te zanimljivu socijalno angažiranu tematiku u svojim stihovima, ovaj pulski bend uspio je svakako odagnati svaku bojazan da bi kiša mogla pljusnuti svaki trenutak, pa smo tako veselo cupkali uz zvuke njihove Pravde, Kazne, Piši kući propalo je,...
Nakon osječana i puležana dočekali smo jedan od novosadskih bendova koji su nam se predstavili izvrsnom ritmikom i melodioznošću, te pomalo
'gorkim' tekstovima. Riječ je o bendu 'Neozbiljni pesimisti'. Nimalo neozbiljni, (a čini mi se - još manje pesimisti) ovi izvrsni muzičari svoju glazbu prezentiraju kao antiglobal etno punk i zaista vole za sebe spomenuti da su čuvari tradicionalnih vrijednosti i veliki protivnici globalizma, razoružali su nas uz svoj album prvijenac nazvan 'Neka bude što biti ne može'. Tako smo s tog albuma imali prilike čuti, plesati (glede posjetitelja već je zbivanje počelo nalikovati na festival), opustiti se, čavrljati s nepoznatima (a u svakom pogledu bliskima) uz Kristalno čist, Ogledalo, Mladi lav,...
Nakon 'čuvara tradicionalnih vrijednosti' na stage su nam se uspentrali slovenski Red Five Point Star, jedan od najpoznatijih slovenskih ska bendova. Kvaliteta njihovog gostovanja na ovogodišnjem festivalu osjetila se već u prvim zvucima mješavine ska, punk, rockabilly, jazz te swing glazbenih žanrova koje su nam nesebično isprezentirali svojim nastupom. Inače, Red Five Point Star iza sebe imaju zaista hrpu odrađenih koncerata diljem svijeta, a nedavno su nastupili i kao predgrupa popularnom Manu Chao. Ovi veseli slovenci svoje skladbe izvode uglavnom na engleskom jeziku, a cijenjenu publiku su zaista razularili 'popevkama' Midnight Dancing, I'll Grow Old, Why Don't You,...
Kako je ta vesela subotnja festivalska večer odmicala, svi smo se već nekako pitali kada ćemo imati prilike doživjeti headlinera ovogodišnjeg Skaville-a, Pat Kelly-a, legendarnog ska/rocksteady/roots reggae glazbenika s Jamajke koji iza sebe ima 40tak godina uspješne glazbene karijere u navedenim žanrovima. I...dočekali smo ga! Ugodno smješkajući se, Mr. Kelly nas je počastio svojim totalno smooth nastupom uz izuzetnu pomoć pratećeg benda The Magic Touch iz Njemačke. Njegova vrlo, vrlo poznata It's A Good Day jednostavno nas je sve zanjihala po cijelom Preluku. Osjetili smo se divno, dobro, optimistično i...uvelike predani cijelom zbivanju i energiji kojom Pat Kelly i njegova neprikosnovena orginalnost zna ispuniti svaki dio našeg uma, srca, tijela,...koječega. Ništa manje nisu nas ispunile ni How Long Will It Take ili pak Somebody's Baby.
Nakon izuzetno dojmljivog glazbenog velikana dočekali smo i zadnji bend na stage-u te subotnje večeri, španjolski Ki Sap. Ugodno je bilo dočekati konačno i ženske vokale savršeno kombinirane s buntovnim muškim vokalom. Ki Sap su ispunili stage svojom brojnošću, a sve nas prisutne svojim dojmljivim i vrelim roots reggae ritmovima s dobrodošlim ubrzavanjem uz ska glazbene elemente. Pravi ljubitelji reggae, ska i srodnim im elektronskim glazbenim ritmovima, nikako se nisu dali povući u šatore ili pak kućama svojim. Za zabavu do ranih jutarnjih sati pobrinuli su se DJ Soul&Mire na Rudeboy's Stage-u (skrivenom među šatorima) uz obilje gibljivih drum'n'bass/dubstep te dub/reggae bitova.

sandra vučetić // 07/08/2011

> vidi sve fotke // see all photos