home > koncert > Skaville festival #9 @ Bivša Vojarna, Križevci, 09-12/07/2015

kontakt | search |

Skaville festival #9 @ Bivša Vojarna, Križevci, 09-12/07/2015

Nakon iznimno bogate (prije svega zagrebačke) koncertne ska sezone, došao je red i na krunu cijele priče, deveti po redu Skaville festival. Nakon šest godina nomadskog života po obali (Voz, Preluk, Martinska), Skaville se u posljednja dva ljeta vratio kući. U Križevce. Koliko god to možda bila manje atraktivna lokacija od ovih prijašnjih, osjećam potrebu istaknuti da i ona ima masu svojih prednosti. Naprimjer - dok smo na Vozu i Martinskoj znali uslijed kroničnog slučaja nedovoljne pripremljenosti skapavati od gladi i žeđi, ovdje imamo vodu na svakom koraku i dućane na tri minute hoda od kampa. Koji je jeben i ima masu hlada. Zatim, ako pretpostavimo da živite u Zagrebu, mogli ste uzeti povratnu kartu vlakom za simboličnih četrdesetak kuna. Također, činjenica je da nema mora, ali gradski bazeni su se pokazali sasvim solidnom alternativom. I to po cijeni od pet HRK-a. Sve u svemu, osobno nemam ništa protiv lokacije i volio bih kada bi Skaville ostao tu gdje je sad zauvijek.
[ jeboton ]

jeboton   © franjka

Službeni prvi dan festivala je bio u četvrtak, ali pošto se tad održavao samo warm up party a u Zagrebu je svirao D.O.A., vaša se živopisna ZG ekspedicija prema Križevcima otputila u petak popodne. Nakon pokoravanja Plodina i konzumacije svega pokorenog, vrlo brzo je došao trenutak kada je valjalo ući u koncertni prostor i osluhnuti Jeboton. Prije nego što se dotaknem njihove muzike, želim reći da su neopisivo simpatični. Nema ništa ljepše nego vidjeti dvadeset mladih ljudi kako udaraju brigu na veselje i naočigled guštaju svi zajedno. A pošto je Skaville uvijek bio prije svega festival dobre energije i pozitivnih vibracija, ovi su se momčići jako dobro uklopili i poslužili kao šećer na početku. Ljudi im nije bilo previše ali svi koji su se udostojali ući su bili vidno raspoloženi i živahni. To je, ruku na srce, ujedno i jedina moguća reakcija na taj njihov akustični gulaš koji postoji samo da bi nam izmamio osmijeh. Uopće neću nabrajati koje sve instrumente imaju jer bi to bilo neizvedivo, reći ću samo da meni ovo u prosjeku zvuči bolje nego što su zvučale iste te pjesme u "pojedinačnim" izdanjima. Uostalom, sve rijeđe čujem i za Spremište i za Hren i za Lobotomiju, i postaje polako jasno da se niti jedan od tih bendova nikad neće probiti. S druge strane, sve češće čujem za taj Jeboton ansambl, nema gdje ih nema. Izgleda da side project polako preuzima primat. I neka je tako, ovo je jedan od slučajeva kad je cjelina puno više od prostog zbroja njenih čimbenika. Tu poglavito mislim na šarm, imaju ga na bacanje ovako na hrpi. I upravo iz tog razloga im se i mogu oprostiti neke stvari, prije svega tekstualne banalnosti i djetinje brije. Bilo da se dotiču ljubavi, politike ili društva, oni sve rade na način koji je toliko jednostavan i nepretenciozan da balansira na granici osnovne škole. I to nije tajna, na Jeboton feštama u KSET-u sam se još kao sedamnaestogodišnjak znao osjećati kao penzioner kad bih se osvrnuo oko sebe. Poanta je - ljudi, milo vas je za čuti i vidjeti, ali ne možete zauvijek raditi muziku za djecu.
[ fakofbolan ]

fakofbolan   © franjka

Uslijedio je Fakofbolan. Već se na njima okupilo par stotina ljudi, što su bile prilično dobre vijesti budući da ovaj lineup prvog dana po mom mišljenju i nije baš obećavao. Redska, a prije njih i Chainska Brassika su otkazali i tako smo se našli u situaciji da na prvom danu festa doslovno nema ska muzike. Uopće. Dobro, FOB je u nekoliko kratkih navrata "odradio ugovornu obvezu" kratkim ska dionicama, ali to je bilo sve. Publika se nije bunila, te su je prve večeri sastavljali dobrim dijelom punkeri kojima je FOB vjerojatno bio highlight festivala. Ako pitate mene, meni nisu bili highlight. Bili su u redu, u granicama svojih trenutnih mogućnosti. Daleko su od dobrih starih dana ponosa i slave, ali još uvijek nikako nisu propali. I dalje je primjetno da je feedback na novim pjesmama osjetno slabiji i čini se da je to nešto što se neće nikad ni promijeniti. Neki su čak primjećeni kako za vrijeme novih (relativno novih, ima tom albumu već dvije godine) stvari igraju zmiju na mobitelu, neću o imenima. Naravno da sve skupa eskalira na Neznanim Junacima i Ulici, tim istinskim domaćim punk evergreenovima. Odjednom se ljudstvo, samo koju minutu prije toga od strane pjevača proglašeno kazališnom publikom, penje i paradira po pozornici te se otima za mikrofon. Ništa neočekivano, te pjesme će uvijek izazivati takvu reakciju. Možda Bolani tome uspiju pridodati i neku sasvim novu uspješnicu ubrzo, ali u to je ipak teško za povjerovati. Dotad su dobri i ovakvi. Neka ih. Ne smetaju.
[ stillness ]

stillness   © franjka

Za razliku od Stillnessa koji vašem čangrizavom reporteru malo smetuckaju. Sve je to stvar osobnih preferencija, a ja nisam fan elektronike i ne idem na Skaville slušati jungle. Pa čak ni hip hop. A Stillness je po mom mišljenju puno bliži tim navedenim žanrovima nego reggae ili ska muzici. Također, sad ću možda ispasti malo licemjeran ako povučemo paralelu s onime što sam našvrljao gore o Jebotonu, ali taj Stillness je pak neopisivo pretenciozan. Baš ono, van svih granica dobrog ukusa. Taj čovjek Yuri neosporno ima dosta energije i volje, ali možda je upravo u tome njegov glavni problem. Jednostavno, previše se trudi. Po svakom pitanju. A prije svega tekstualnom. Dok ga slušate, rekli biste vrlo vjerojatno da se radi o čovjeku koji je još kao novorođenče otkrio smisao postojanja svemira i proniknuo u samu srž svega što je ikad egzistiralo, pa nam sad milosrdno šakom i kapom dijeli lekcije o svemu što mu padne na pamet. A takvo što ljudima može odgovarati, i ja ne vidim problem u tom. Slobodno, gurua nikad dosta. Ali meni više izaziva podsmijeh i dosadu nego što me inspirira da slijedim viziju. Kažem, da je bend uzbudljiv i zanimljiv, moglo bi se preko toga preći. Ali Stillness je više DJ nego bend tako da... Mislim da je u redu spomenuti još i to da je u pripremi navodno nakon dosta vremena neki novi album pa smo tako imali priliku čuti nekoliko novih pjesama od kojih se kao uvjerljivo najupečatljivija istaknula Kocka je okrugla koja bi trebala biti hit. Ili? Ne znam - baš kao i Fakofbolanu, čini se da je i Stillnessu zenit karijere polako prošao. Svirke su sve rijeđe, publike je sve manje, a spike su sve izlizanije. Ovdje im je ljudi bilo nešto manje nego na FOB-u na početku giga, a za kraj ne znam jer sam se tad već bio zaputio prema "šatoru" u kojem je bio after party. Ove su godine za to bili zaduženi stanoviti skinheadi iz Češke koji su, unatoč tome što nisu bili rasploženi za komunikaciju a i na narudžbe pjesama su reagirali odgurivanjem (nekoliko su se puta i sami skoro međusobno potukli), svejedno totalno rasturili taj after i rasplesali eipu na najjače. Prvi val, drugi val, treći val, bilo je svega i svačega. Ali je sve bio ska! Konačno! I to je ono zbog čega sam presretan, jer živo pamtim agoniju pokušaja spavanja na prošlim izdanjima dok mi na 10 metara zračne linije trešti ragga ili jungle. Ove godine tome nije bilo ni traga ni glasa, već se do zore plesalo na ska. I to dobar ska. Odlična odluka organizatora, zovite ih i dogodine!
[ jolly jackers ]

jolly jackers   © franjka

Drugi su dan otvorili Jolly Jackers, veseli Irish punxi iz Mađarske.Ovaj mi je bend bio najugodnije iznenađenje cijelog festivala, jer sam očekivao neku mediokritetsku ekipu poput Blarney Stonesa koji su nedavno bili pregrupa Toastersima u Močvari. Ništa od toga, sviraju vrlo dobro i tečno, a ne odmaže im ni činjenica da imaju tri vrlo naočite mlade dame u svojim redovima. Naravno da nisu impresionirali inovativnošću, ali zato jesu srčanošću, energičnošću i simpatičnošću. Zato su i zaslužili nevjerojatno glasan i odlučan poziv na bis ako uzmemo u obzir da im je bilo prisutno možda sto ljudi. To je meni bio i najbolji dio koncerta jer sam promatrao flautisticu kao se rastapa od miline na te povike i onda sam se automatski i ja rastopio. Sličan slučaj kao i s prvim bendom prvog dana, kad vidiš da netko uživa, odmah i ti uživaš.
[ skampida ]

skampida   © franjka

Skampida je bila najavljivana kao headliner festivala, tako da su očekivanja bila prilična. Dijelom su ih ispunili, dijelom ne. Bend dolazi iz Kolumbije a glazbenici iz tih predjela iz nekog razloga često imaju potrebu pomiješati mali milijun različitih žanrova dok sve ne dođe do stupnja neraspoznatljivosti. Točno to je uradio i ovaj bend, pritom dodatno učvrstivši moje netom navedene stereotipe o kolumijskim i inim hopa-cupa-jump-jump bendovima. Dakle, kad sam rekao da dijelom nisu ispunili očekivanja, nisam se najspretnije izrazio. U biti jesu, bili su točno onakvi kakve se moglo očekivati, ništa više, ništa manje. Fizički, muzički, verbalno, svakako. I u tome je bio jedini problem. Ostatak priče je na mjestu - rasplesali su nas kao nitko dotad i okupili sasvim finu količinu ljudi. Neusporedivo veću nego što može stati u sve šatore u kampu skupa, što nam daje do znanja da su ovaj festival prepoznali i podržali i domaći ljudi, što na prošloj lokaciji nikako nije bio slučaj. Bajdvej, momci iz Skampide su se iskazali i za šankom i plesnim podijem oko kojih su kružili do jutra. Kako i ne bi, od tog Križevačkog se teško odvojiti. Zbilja je izvrsno pivo, i to za samo 10 kuna - pun pogodak.
[ kawasaki 3p ]

kawasaki 3p   © franjka

Bend koji je privukao najviše ljudi i stvorio najbolju atmosferu je dakako bio Kawasaki 3p. Nisam mogao ne primjetiti da su ovoga puta nastupili bez trubača Pavlice, iskreno se nadam da je to bilo samo jednokratna stvar. U suprotnom bi to bio vrlo velik udarac za bend, ne želim ni razmišljati o tome. Tako da je Tomfa (frontmen) sad morao pjevati Antoniju (ponajveći hit) i totalno se vidjelo da to odrađuje preko volje (nerado, pod čijim pritiskom). A i bez Šatra smo ostali, to isto Pavlica inače dere. Unatoč tome, nastup im zavrjeđuje dosta visoku ocjenu, bilo je gro bolje nego u malom pogonu Tvornice kada ih zadnji put gledah i slušah. Nove stvari i dalje ne izazivaju toliki kaos, ali to polako ali sigurno dolazi na svoje. I ovaj su put u prvom dijelu koncerta dominirale setlistom i narod je nekako više sa zanimanjem osluškivao nego što je sudjelovao. Što je i normalno, ipak je ovo bila križevačka premijera tih pjesama. No, zato je poslije sve kliknulo a šljunak ispred pozornice gradskog ljetnog kina se pošteno uskovitlao kao posljedica stotina nogu što su ga intenzivno razbacivale. Sparina je tijekom cijelog festivala bila ogromna tako da su pred kraj koncerta odlično došle tri kapi kiše kao iznenadno osvježenje. Prepali smo se da će to uzrokovati probleme s nastupom posljednjeg benda.
[ gypsy ska orquesta ]

gypsy ska orquesta   © franjka

Ništa od toga, kiša je prestala u tili čas a Gypsy Ska Orquesta je kročio na stejdž. Tko čeka taj i dočeka, reklo bi se. Nakon 6 bendova, konačno se uprizorio jedan čijim izričajem zbilja dominira ska. A kad ska dominira izričajem, onda bend dominira festivalom. Zbilja, izdominirali su - uvjerljivo najbolji gig su nam podarili. Zamišljao sam ih kao poderane dlakave veseljake što skakuću uokolo i urlaju. Ma kakvi, radi se o bendu naočigled školovanih glazbenika koji umiju da se igraju, jamaju i istražuju u naizgled skučenim ska okvirima. Ima i tu malo salse, cumbie i malo više balkana i cigana, za što je poglavito zaslužna harmonika (koju se za moj ukus malo preslabo čulo). Kažem, na pozornici su bili nekako iznenađujuće drveni i plahi za jedan bend takvog imena, ali nismo im to niti u jednom trenutku zamjerili. Jednostavno predobro sviraju da bi nas još stigli i animirati ostalim pizdarijama. Na njima su sad već, budući da se radilo o kasnonoćnom terminu, ostali još samo odabrani. I neka je tako, barem se nitko nije dosađivao i svi smo istinski uživali. Pogotovo kad su umjesto bisa dečki sišli u publiku i odsvirali par stvari "za ekipu". Kraljevi, jedva ih čekam ponovno vidjeti na Goulashu ovih dana.

I taj je dan završio bjesomučnim isplesavanjem do jutra na afteru kod Čeha nakon kojeg se, uslijed potpune iscijeđenosti, konačno uhvatilo i ponešto sna. Jednom kad smo se probudili, shvatili smo da smo među posljednjim šatorašima u kampu (iako je festival službeno trajao i tu nedjelju) pa smo se otputili nazad kući ozarenih lica i puni odličnih impresija. Neupitno je da je lineupova bilo i puno boljih prijašnjih godina, to je naprosto činjenica. Ove se godine više išlo na kartu "za svakog ponešto", što je legitimno u situaciji kad je, budimo iskreni, glavni cilj opstanak, preživljavanje. No, to nije narušilo tu naširoko poznatu Skavilleovu pozitivu i jednu posebnu shemu u koju sam se zaljubio još prije 5 godina i od tad joj se uvijek iznova jedva čekam vratiti. Ako išta u životu znam, to je da nikad neću pojesti rajčicu i da ću nastaviti ići na Skaville dok god ga bude bilo.

ujak stanley // 15/07/2015

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*