Nakon mjeseci iščekivanja, gotovo smo ciknuli od sreće kada smo na zagrebačkom glavnom kolodvoru ušli u vlak za Rijeku. Cilj: Preluk, a razlog: Skaville. Misija: naplesati se, zabaviti se i napiti, kako bismo godinama kasnije prepričavali dogodovštine vezane uz Kvarner, alkohol i dobru muziku. Peto izdanje Skaville festivala obećavalo je mnogo, a s obzirom da posjećujemo ovaj festival od njegovog prvog izdanja, nije bilo razloga da ne dođemo ovaj put. Već na početku promjena koja se nažalost mnogima nije svidjela: promjena lokacije. Naime, festival Skaville se posljednje tri godine održavao u romantičnoj uvali Voz na Krku, no radi organizacijskih problema fest je premješten u Preluk, odličan autokamp između Rijeke i Opatije. Uvala Voz je po meni vukojebina u kojoj je prvi dućan deset km daleko (Omišalj), a u Preluku smo nadomak kampa imali baš sve: kafić, pekaru, hladno pivo (da, hladno, iz pravog pravcatog frižidera), a nas nekolicina koji se ne furamo na krast i klošarenje uživalo je u blagodati tekuće vode na obližnjoj lijepoj plažici. Ovaj dvodnevni fest ne nama terapeutima raspoređen po danima: dakle mene je dopalo da napi+šem kako je to bilo u petak, a malena Sandrica će napisati kako je to bilo u subotu. Slažete se? Okej, ionako nemate izbora. Dakle, službeno je festival započeo već u četvrtak slušaonicom. Vrijeme baš nije bilo idealno, sipkala je i hladna neugodna kišica, a početak večeri obilježio je nepoznati DJ koji je nakon nekoliko minuta izludio publiku do te mjere da su ljudi po kampu krenuli s dogovorima na koje sve načine ga se može ubiti, a da mu smrt bude bolna i dugotrajna. Da li mu puštati danima Jasnu Zlokić ili Simonu Šajn, dok jadnik ne ispusti dušu od jada? Majstor nas je prvo udavio nekakvim hip hop esksperimentima, a nedugo zatim nekim besmislicama koje nemaju veze sa Skaville festivalom. Muzika je bila totalni očaj kroz sva tri dana, a najmanje od svega se puštalo ska. Pomalo čudno za ska festival, a isto tako smatram i da je pomalo pretjerano na ovakvom mjestu forsirati reggae glazbu. Okej, nije to daleko od ska, (ali nije ni puno tog drugog), jer za reggae fetival imamo Seasplash, ne? Kako reče jedan frend "Čini mi se da Skaville pokušava postati wannabe Seasplash!". Navodno, taj "stage" s hip hop eksperimentima imao je naziv "Rude boys stage", što je većinu malobrojnih posjetitelja (tek oko 700 u oba dana) dobrano nasmijalo. Kad nas već muzika nije zabavljala, zabavljali smo se sami: najviše bi tu stradali oni koji su bili pakosni a prvi bi se napili, pa smo ih šarali markerom. Nakon fijaska prve večeri na kojoj si se morao dobrano napiti da ti bude zabavno, priliku za popravak organizator je dobio na drugoj večeri. Bina je bila postavljena, reflektori upaljeni i vragolasta Eva je sa svojim The Evils otvorila festival. Eve & the evils je zagrebački ska punk koji su mnogi prihvatili i simpatizirali tijekom njihovih svirki, a s obzirom da su otvarali fest oko 8 uvečer pred binom se skupilo tek 50-ak ljudi. Eva je sa svojom ekipom u pola sata otpjevala All my friends, Chase the devil, Drinking round i druge hitove popularne među mladima koji su ih dosad čuli. Ovog puta na listi nije bilo pjesme Falling into grave, inače od bivšeg zagrebačkog benda Scarabei čiji je basist trenutno u postavi Eve & the evils. Riječki fušeri Officer down podigli su raspoloženje publike na maksimum. Ovaj bend s kombiniranim muško-ženskim vokalom praši ska punk rock, a imao sam ih prilike gledati prvi put. O njima sam čuo itekako mnogo i zbilja sam ih htio vidjeti, no nisam ispunio želju frendu koji je rekao "Poliži vokalkinju!". Mislim da mi to ne bi prošlo, cura bi me ubila, a život je dug i mladi obožavatelj Officer down imat će još bezbroj prilika da ostvari svoj san. Nakon što sam napravio nekoliko fotki, ostatak svirke razigrano sam cupkao po prašini na njihove pjesme Kapitalizam, Preferencija, Bubamara, a veseljaci su nas podsjetili na lanjski koncert kalifornijskih punk rock legendi NOFX odsviravši jednu njihovu stvar. Naime, NOFX je lani imao nastup upravo u Preluku.

Nakon njih binu zauzima francuski rock-ska bend La Cavaska. Francuzi su, tek da spomenem, stigli u Preluk dan prije i satima zabavljali kampere svirajući pred svojim kombijem, a spontana svirka ubrzo je prešla u totalnu feštu (da, bila je i pjesma posvećena mladiću Strauss oi). S obzirom na to da se ponoć bližila, publika je skakala pred binom u znamenitom broju dok su simpatični Francuzi svirali svoje najljepše pjesmuljke Borracho, Le ballon, Ou est l'ete, La vie des autres… Ljubitelji ženskog vokala opet su došli na svoje, jer bio je ovo treći bend večeri na čije je melodije odjekivao ženski glas. Nakon njih nastupa odlični španjolski bend Aspencat. Ovi ska pankeri dolaze iz Valencie, dosad su snimili tro albuma i ovo im je bio prvi nastup u Hrvatskoj. Publiku su dobrano rasplesali i oduševili sve koji su ih prvi put gledali. U svom polusatnom nastupu pripremili su teren za zvijezdu večeri. Koga točno? Zvijezda večeri bio je definitivno Mark Foggo iz Engleske, čiju glazbu mnogi opisuju kao "mad and loud ska punk". Foggo je u jednosatnom nastupu napravio pravu feštu pred fanovima kojih se skupilo odasvud (osim Hrvata, bilo je Slovenaca, Engleza, Iraca…). Ovaj Britanac započeo je karijeru davne 1979. u Amsterdamu, a sa svojim bendom Mark Foggo and Skasters osnovanim 1987. napravio je totalni boom na 2-tone ska sceni. Tokom godina nappravio je bogatu karijeru i svojim glazbenim stilom stekao naklonost publike diljem svijeta. Snimio je nekoliko albuma s raznim bendovima, a posljedni koji je izdao kao Mark Foggo izašao je 2010 pod imenom MAD. Feštu održanu na ovaj crni petak zaključio je odlični Open season, švicarski ska-reggae sastav koji je oduševio publiku otkačenim nastupom i ludim koreografijama. Počela je i kiša koja je utjecala na atmosferu tako da je publika postajala sve luđa i rasplesanija, a vrhunac spektakla bila je djevojčica koja je u prvom redu mahala hrvatskom zastavom s natpisom "Ludbreg" kao da je na utakmici. Open season svirao je također oko jedan sat, a zatim smo se svi povukli u šatore na spavanje i slične aktivnosti koje se rade uglavnom noću. Bendovi koji su svirali tog petka zaista su bili dobri, no bilo je detalja koje si organizator nije smio dopustiti: prvo katastrofalna slušaona tijekom sva tri dana (u kafiću preko puta kampa se tokom sva tri dana puštao ska-punk). Drugo, zaštitati koji su bili nabrijani i prerevno radili svoj posao. Iako su nam svima gledali narukvice na ulazu u festival, još jednom smo morali pokazivati narukvice na ulasku u kamp u sklopu festivala (sasvim bespotrebno). Osim toga bilo je i nasilnih i primitivnih ispada bez razloga, npr. kada je zaštitar izudarao lika koji ga je zamolio "Pliz nemoj tu svijetliti baterijom, cura mi se presvlači", a osim toga bilo je i upadanja u šatore da se provjeri imaju li kamperi narukvice. To već spada u žešće pretjerivanje i kršenje privatnosti - možda se baš netko u tom trenutku u šatoru presvlačio ili seksao ili mazao kremicom po intimnim organima, pa ti upadne neki harambaša i reži "Ajd pokaži narukvicu il te bijem!". Uživali smo i trećeg, subotnjeg dana, no o tome će pisati Sandra.

matej perkov // 09/08/2011