Saga o narukvicama-nastavak…

Prvo koristim priliku da zahvalim Neniju Kovačiću kaj nam je osigural nove narukvice jer su se stare strgale i s njima nismo mogli ući pod bedeme starog grada… hvala Neno…nove ne skidamo ni kad završi šfest!

exVještice

Meni je nekak cijelo vrijeme u glavi zvonilo da su u srijedu na mtv pozornici Let3, a na koje sam se s Alenkom spremal da bumo skupa otišli dok bu Nixa bil bejbisiter, i sve smo već tak dogovorili a kad ono Let3 buju u petak…. … no svejedno sam se jako razveselil činjenici da su danas ipak 2 banda koje od vajkada volim, jedne (vještice) sam davno gledal uživo u Ex-u, a k3p su mi nekak uvijek uspjeli pobjeći, ili sam si ja sam bil kriv kaj nisam otišel nekam dalje na njihov koncert. Mislim da je k3pu ovo bil prvi nastup u Vž?

Sjećam se vještica iz ex-a, imam čak i audio snimku koncerta na kazeti (ups!) i sjećam se da je tada Sacher često bubnjal u svoj velki bas bubanj, Lajner je hodal s dobošem po klubu, Max je sviral svoju prepoznatljivu malu gitaricu i izvodil svoj originalni sviračko-cupkajuće- vještičji ples, sjećam se da se cijelo vrijeme čagalo i zborno pjevalo, sjećam se kak je cijela ta večer u ex-u mirisala, imala okus i totalno prepoznatljivo zvučala… sjećam se, sjećam se …Sjećam se neobičnog dana koji je bil baš neobičan ….. jako sam se razveselil kad sam jučer na tonskoj probi videl da je sacher za mikrofonom jer sam očekival vještice bez njega kao tezgarenje od gospodina koji sa svačim tuđim voli tezgariti, ali avaj ………. bilo bi puno bolje da je tema vještice u mojoj glavi ipak ostala samo na nivou sjećanja… pikam neke od razloga: godine, pužla-e, nepotrebno/neprimjetne udaraljke, običnost, tromost, gitara ko iz nekog metal benda, pjevanje/recitiranje, loše fore umornog bubnjara, Dojam da su vježbali samo za ovaj nastup i dalje duuuuugo ništa prije ni poslije na vidiku, …..
(navodna legenda kaže da Sacher ima snimljenih/skladanih pjesama za 3 albuma ali mu ih niko neće objaviti jer su jako proste - tko zna, možda bi bilo bolje da na tome i ostane?)
… još jedared ponavljam - možda je bolje da se vještica samo sjećamo iz vremena kad su vještice bile vještice…

kaTRIpe

Na emtivijevoj pozornici pak totalno drugačija slika. Na samom početku k3p zaružiše da pokažu ko je danas glavni na šf-u, i banda kreće! Još mi u glavi zvoni Boršćakov potmuli bas, Vidukina kojotskorežeće oštra gitara, čvrst siguran ritam polugolog bubnjara (moda večeri mlađe populacije rasplesane u pogo-u upravo je bil takav modni uzorak) sigurnu i moćnu brass sekciju (Pavlica sa svojim specifičnim cupkanjem vidno bolje raspoložen neg recimo kad svira s đinksima) i za kraj odlične izvedbe Tomfe i Demirela!!! Od ponašanja na bini, prek uvježbanosti do kompletnog dojma kojeg ostavljaju, i ne daju ti da odeš prije kraja njihovog cirkusa, k3p treba skinuti kapu dole. Vrhunski, sirovo, snažno, uvjerljivo, nabrijano, odvaljeno, za sve generacije koje su bile na koncertu, svaki je tu mogel nekaj za sebe najti. Još smo se na kraju Boro, Smet i ja smijali zapisanoj definiciji k3p-a a koja kaže: "Kawasaki3P su najperspektivniji stari bend u Hrvatskoj!"

Emil i kom3dijaši

A ja sam se uz sve to nakon dugo cajta našel s Emilom, velikim Emilom iz čk, pa mi je i to dodatno ulepšalo i začinilo ovu ionak lepu večer. Pozdrav Emil, siju.

Kad smo već kod međimurcof, danas si guštam bend koji sam slučajno otkril na vulici VŽ-a prošle godine, a kasnije se zaljubil u njih, a to su kom3dija, tak da danas pemo na njih, valjda s klincima, jer ih i oni vole… o tom potom se pišemo i čitamo…

----------------------------------------------------------------------------------------------

Vještice su možda bili prilika za povratak u vrijeme kad je muzike bilo manje ali nam je više značila (ovo nije moja rečenica, "skinuta" je s nekog CD-a), a Kawasaki 3P za uživanje u vremenu u kojem je moguće isporučiti muziku koja nam može puno značiti.

Vrlo rahlo na Stančiću, dakle, malo ljudi pred bandom. Vještice u sastavu Sacher/Leiner, meni neznan gitarista i neki NLO za udaraljkama. Nema Maxa… A nije bilo zapravo ničega od samog početka svirke, ni poštenih emocija, ni očekivane radosti, ni povratka u bolju prošlost. Samo jedna ravna crta besmisla i dosade, i sa svakom novom stvari sve se jače raspadao vez veselja, uvrnutosti i nespojivosti ulovljen na prvom albumu (ostatak diskografije je debelo ispod "Totalno drukčiji od drugih"). U nekih četiri-pet međimurskih stvari na violini im se pridružil i gospon iz Cinkuša, što je tek za nijansu podiglo dojam no kad je zapakiral instrument i odjuril u noć a ekipa nastavila…… sto mu sinkopiranih, pentatonskih, poliritmičnih, word music, etno, kalipso, zagorskih i međimurskih gromova!!!!! -odmah mi se u glavi odvrtela Cinkuš verzija pjesme "Sedi se kraj mene" i riječi "Vreme se je spremenilo, stari smo postali" pa i refren "Ah, toči, naj dremati, nagni naj šparati"... Unatoč nepobitnim činjenicama o Sacher/Leiner ostavštini, novovalnim bendovima u kojima su svirali/stvarali, albumima koji se ne zaboravljaju i pjesmama koje puno znače, svim off i on projektima, ovaj nastup - koji besmisleni naftalin. Srećom bližilo se 22,30 pa smo krenuli do Starog grada, da ne propustimo Kawasaki 3P.

Zbog puno razloga, "Idu Bugari" mi je definitivno najdraži domaći album u zadnjih par ljeta. Tu je i OKHRK poveznica - gitarist Viduka, kojeg znamo iz prošlog stoljeća i njegovih PCVC/Majke/Kojoti epizoda. A uživo u petak u Varaždinu - do sad daleko najzabavniji/najeksplozivniji/najenergičniji nastup kojeg sam odgledal na ovogodišnjem Španciru!!! Posuditi ću s Terapije kratki opis grupe koji mi se najviše sviđa: "punk-ska-reagge anti-orkestar fino podebljan s tri trube". Ovih osam skakutavaca su me vizualno i svirački fenomenalno ispunili i zabavili, kao uostalom i cijelu ekipu pod bedemom (ljudi je bilo možda mrvicu manje nego na Urbanu). Zavladali su pozornicom i publikom od prve sekunde, gore su poput mrava, stalno u pokretu, skaču, sudaraju se, plešu (skinuti plesne korake Pavlice mislim da bi bila nemoguća misija i za mentore iz Plesa sa zvijezdama), razgovaraju međusobno, svako malo je netko drugi za mikrofonom uz glavni dvojac.... a Tomfa i Demirel rasturaju, malo jedan, malo drugi, malo skupa, zvuk je strastveni žestoki zvečeći inovativni kaos na rubu kontrole sa sjajnim trubačkim injekcijama, ma milina od sirove žestine. Kao što je Jurkas napisao "Kawasaki 3P doimaju se poput utjelovljenja raspojasanih Matakovićevih likova čijim se stripovskim oblačićima od srca smijete". Naravno, ostali smo do kraja parade (ovaj put kum Krešo, Iwo i ja kao dežurna ekipa), izbor i raspored pjesama savršen, eh da je ovo bilo za premjestiti na Stančićev trg, da se i toj pozornici doda malo više gasa, odvale okolne žbuke & fuge po podu popucaju, i stolovi da se stresu i da ekipa s trga zapjeva "sjedila sam za mašinom, šila sam". Ovaj bih band da mogu, da se ponovno rodim, pozval na momačko.

OKHRK Ivica
OKHRK Boris

okhrk // 25/08/2011