"GRAN TRUISMO INTERNATIONAL"

Iako je bilo predviđeno da će se koncert održati u Hali Tivoli, spretni organizator, navrijeme vjerojatno zbog slabijeg odaziva publike, premjestio ga je u manju dvoranu. Drugi hvalevrijedan potez bio je početak koncerta, tj. samo 15 minuta nakon zakazanog vremena na kartama i plakatima. Bilo bi lijepo da se naše "zvijezde" i organizatori ugledaju na to kak se radi vani.

Dakle, pred ugodno popunjenom dvoranom (cca 3.000 ljudi) predgrupa THE SOUNDTRACK OF OUR LIVES (također Šveđani) započeli su svoj polusatni program i predstavili dio materijala s njihovog albuma "Welcome to the Infant Freebase" i pokoju pjesmu s "Extended Revelation". Već prema samim naslovima pjesama (Mantra Slider, Firmament Vacation, Jehovah Sunrise, Safety Operation) moglo bi se zaključiti odakle crpe svoje ideje, a pogotovo nakon odslušavanja tog dijela koncerta. No da ne duljim previše o njima (iako su simpatični, i uz malo bolji razglas bolje bi i zvučali) malo Doorsa, Stoogesa, kontrolirana psihodelija i na kraju malo Kula Shakera.

Trebalo je samo 15 minuta da se cijeli "stage" pripremi za nastup "zvijezda" večeri - CARDIGANSA. Za one koji to još neznaju oni su iz Jönkopinga, Švedska. Osnovani su 1992. i iza sebe imaju četiri albuma (Emmerdale, Life, The First Band on the Moon i Gran Turismo). Koncertnu postavu čine: Nina Persson /vokali/, Peter Svensson /gitara i svi prateći vokali, ujedno piše i većinu textova i glazbe/, Lasse Johansson /klavijature i gitara/, Bengt Lagerberg (bubnjevi) i Larry Ljungberg /koncertna zamjena za originalnog bassistu Magnusa Svenningsona, koji je odlučio ne ići na turneje/. Inače Larry je potpuno netipičan Cardigan, pa čak i Šveđanin, jer strašno liči na Phila Lynotta ili na Lennya Kravitza iz prve faze. CARDIGANSI su otvorili sa Marvel Hill, nastavili sa Step On Me i Been It i završili sa Hanging Around. Uz odličan razglas i light, pokazali su da znaju svirati i gitare (što se na njihovim albumima baš i ne da primjetiti), tako da sve ove pjesme uživo zvuče čvršće i uvjerljivije. Nina ima prekrasan glas, s kojim je imala problema prvih par pjesama, a onda je dalje išlo sve ko podmazano (poslije smo čuli da je imala nekih problema s grlom). Sve u svemu super. I taman kad se čovjek navikne - kraj. Nakon samo 45 minuta završili su s prvim dijelom. Ipak računali su na bis za koji su ostavili Paralyzed, My Favourite Game i Higher. To je ujedno bio i najbolji dio koncerta jer su se oni opustili do kraja i odsvirali stvarno za gušt. S instrumentalom Nil, počela su se paliti svjetla u dvorani, a na sveopće iznenađenje i oduševljenje pojavili su se još jednom i odsvirali Sabbath Bloody Sabbath (obradu svojih idola Black Sabbath, koja je u ovoj izvedbi bila puno sličnija originalu). I to je bilo to.

Na kraju sat i pol CARDIGANSA + pol sata THE SOUNDTRACK OF OUR LIVES + dobra ekipa na relaciji ZG-LJ-ZG = DOBAR PROVOD.
PS. Ako neko misli da je zabuna u naslovu turneje - nije.

pedja // 08/08/2000