Uf, dobro je! Bila sam na Mansonu i nisam postala mali sotonist. A bome ne osjećam ni neopisivu želju za drogom. Hmm... Bit će da je sva ona molitva u okolnim crkvama upalila.

Moram priznati da smo bili prilično razočarani kad smo stigli do Arene a tamo nikakvih prosvjednika, nisu nam uvalili nikakav flajer koji nas poziva na vjersko druženje... Bezveze. Kad nam na naplatnim kućicama nisu ponudili egzorcizam, postali smo malo sumnjičavi u svezi glede svih tih 'silom ćemo spriječiti koncert' izjava. I s pravom. Sva ona dernjava i napisi po novinama, a u Puli samo hrpetina dobro raspoloženih ljudi svih godišta koji čekaju koncert, muvaju se po gradu, piju po parkovima i općenito nikom ne smetaju. Možda malo čudno izgledaju, nemaju baš neki izbor boja u garderobi, frizure im strše u čudnim smjerovima, a tu i tamo neki dečko prošeta našminkan i u haljini, ali kaj onda? Konačno malo odmora od svih onih špicera obučenih po zadnjoj modi koji pijani nakon provoda u pomodnim klubovima otkrivudaju u svojim skupim autićima na narodnjake razbijati čaše i plesati po stolovima. A to je valjda društveno prihvatljivo ponašanje. Tja, nikad nisam bila in. Kaj se može...

Kiša je na svu sreću ipak odustala od padanja tako da smo bili pošteđeni višesatnog stajanja na pljusku. Nije da se u Areni ima kamo stati pod strehu, a redari su na ulazu oduzimali sve što imalo liči na kišobran, lanac, sendvič, bocu, laser, nož ili fotoaparat. Valjda jedina stvar koja nije bila na popisu zabranjenih stvari, koji je stajao na ulazu, je bio pištolj. Ne znam kako im je to promaknulo. A nakon što su vas detaljno pretresli i prepipali (nije bilo dovoljno ženskih osoba koje bi prepipavale druge ženske osobe, što mi se baš i nije svidjelo), još su vas prešli i detektorom metala. Ali dobro, valjda su već svi navikli na to da ih pretresu od glave do pete na svakom većem koncertu.

Ulaženje publike u Arenu u dugačkom redu je trajalo satima jer je bilo oko 6 000 posjetitelja, a koncert je napokon počeo nekoliko minuta iza 21.30h instrumentalom 'Antichrist Superstar'. Pala je crna zavjesa, pojavio se Marilyn Manson i zabljesnuo nas svojim metalnim osmijehom. Dio publike koji je stajao dolje pred pozornicom bio je u totalnoj ekstazi, dok su oni koji odlučili sjediti na štengicama i ostali u tom položaju čitav koncert, ne dajući baš previše znakova života. Uslijedio je 'The Family Trip' koji je prešao u 'Love Song' dok se na pozornici isticala divovska pohabana američka zastava. Dobra fora su bila i velika vješala s kojih su visile klavijature. Manson i bend su bili i izgledali super - šminka, obleka, grimase, sve po propisima, a Manson se tijekom koncerta u više navrata presvlačio. Pjesmu 'Disposable Teens' je posvetio svima u Areni i zahvalio im što su došli. Rekao da je dobro biti u Hrvatskoj, iako nije bilo lako doći, i da nema tih para kojima bi ga mogli platiti da ne dođe. Kad je počela 'Tourniquet' Manson je išetao na štulama pomažući se dugačkim štakama. Mobiteli i prošvercani fotići su blicali, a Manson je redao 'Personal Jesus', 'mOBSCENE', ' Tainted Love', 'The Fight Song', 'The Nobodies', 'The Dope Show', 'Rock Is Dead', 'Sweet Dreams'... s povremenim 'Kroejšaaaaaaaaa!' uzvikom između pjesama. Na ekranu su bljeskale malo zvijezde, malo mOBSCENE, malo DRUGS, a Arenom su letjele konfete i crvene trake od krep papira koje su na kraju koncerta gotovo svi imali negdje svezane kao trofeje. Nakon 'The Beautiful People' su se ugasila svjetla i na pozornicu su dogurali ogromnu govornicu s koje je Manson izveo 'Antichist Superstar' nakon koje se bend pobrao bez 'Gudbaj!', i koncert je završio u 23h. Taj dio sa završetkom nitko baš nije skužio pa su svi čekali bis, dok nisu ugledali ljude kako gase pojačala i rastavljaju bubnjeve. To nije izazvalo buru oduševljenja jer koncert je trajao jedva sat i 25 minuta. Sad kad sam malo pogledala kaj je svirao na drugim koncertima vidjela sam da je to očito standardna set lista i da svuda svira tako kratko, na što su nas i upozorili neki tipovi iz Njemačke koje smo sreli prije koncerta. Nije nam preostalo ništa drugo nego da gazela skokovima ispreskačemo lokve i blatnjavi do koljena se uputimo prema izlazu.

Manson nije imao nikakvih 'ajme meni' ispada. Navodno jer je policija izjavila da će prekinut koncert i uhapsit ga ako pokuša nešto takvo. Lijepo je odradio koncert, bilo je zanimljivo za gledati (i slušati), što događanja na pozornici, što publiku. Najskandalozniji događaj cijele večeri na kraju, bar za mene, nije upriličio Marilyn Manson nego pijana klinčurdija koja je bez pol beda pišala po cijeloj Areni uopće se ne obazirući na činjenicu da je to treći po veličini rimski amfiteatar na svijetu i da stoji tamo od 1. stoljeća. Znam kako je to kad te stisne a imaju samo dva wc-a i kilometarski red, ali dajte ljudi... Možda bi ih WC-i u podrumima više inspirirali na čekanje u redu. Par šišmiša, koja paukova mreža i neki kostur u lancima i da vidiš!

Na povratku kući smo na žalost stali na benzinskoj u Labinu, a ne u Ravnoj Gori, tako da nismo naletjeli na Mansona kako kupuje keksiće. Šteta. To bi baš bio prikladno čudan završetak večeri.

ana // 25/08/2005