Još od Kojine izjave u Močvari par godina unatrag, za vrijeme vlastite izložbe, da vidi najviše potencijala i energije u mladom bendu Repetitor što se budućnosti tiče i nakon preslušanog njihovog prvijenca ''Sve što vidim je prvi put'' osjetio sam taj mladenački bunt troje nadarenih tada još tinejdžera kojima je BIGZ dao odlične temelje. Ovaj petak su me Boris, Ana-Marija i Milena jako ugodno iznenadilli jer iako je prošlo više godina i nastupa od njihovog pojavljivanja i ja se nisam mogao vremenski i prostorno uklopiti u dosadašnje njihove svirke u Zagrebu, a bilo ih je. Kako su o njima mnogi pisali i o njihovim svirkama ovaj put ih nisam niti želio, a niti smio propustiti jer me zanimalo što nam nude od novog materijala. Mladi, energični, samosvjesni i buntovni a prije svega talentirani i inteligentni su već mogli izbaciti dva -tri albuma i pokoji singl, jer inspiracije im u ova vremena ne može manjkati ali to su ''ova jebena vremena'' kad se turbo folk zvijezde šetaju ''krvavo'' zarađenim crvenim tepisima a underground brijači ne žele van jer su svjesni da će im zvijeri popiti krv za neki novi tepih (možda leteći). Balans je nemoguć, ali uz puno truda i znoja i ako imaš prave ljude i podršku (a podrška je važna ;) onda je i ''nemoguće'' balansiranje lakše podnositi, posebno ako su žice dobrog raspoloženja i trpe težinu riffova koje praše iz bijesa nakupljenog od straha betonske džungle gdje se više ne misli razumno, već instiktivno reagira (što može kobno završiti, ali samo u mraku ulice - ili podhodnika, ne i na ovakvim svirkama). No, dosta sranja od mene.

Beogradski trojac je započeo svoju svirku sa jam sessionom jednostavnog imena ''Džem'' tako da su s tim instrumentalom napravili intro u ono što nas čeka. Post punk rock zvuči jednostavno ali kad vidite koliko ova mlada trojka daje sebe u svakoj od pjesama nemoguće je ostati hladan na takav natup. Basistica Ana-Marija Ćupin je plesala, skakala i pjevala sa basom koji je naizgled veći od nje. Isto vrijedi i za Borisa Vlastelicu koji sa svojom visinom i težinom izgleda anoreksično ali pršti energijom kroz cijeli nastup i ima ga svuda po bini. Pjeva, galami, praši po gitari kao da sutra ne postoji i kao da su to zadnji rafali a uz to se valja i kotrlja po bini pa i iz takvih pozicija spušta mikrofon i pjeva tekstove koji se uklapaju u tu organiziranu buku. Ako ćemo raditi usporedbu s nekim bendom svima na pamet pada Sonic Youth kao najbolja (što i ne čudi s obzirom na zvuk i strukturu benda), dok sam ja osjetio i ludilo žive svirke benda Fugazi. Najveće oduševljenje u meni osobno je izazvala Milena na bubnjevima. Ta slatkica koja se jedva vidi iza seta bubnjeva naprosto ih razvaljuje. Ona se stapa sa svakom pjesmom i njeno lice i face koje pravi dok svira su čista ljubav! Odakle toj ljepotici toliko energije? Ne znam, nije ni bitno, ali sam se u petak zaljubio u tu lijepu ''zvijerku'' i poželio biti njen set bubnjeva ;).

Za razliku od posljednjih par koncerata u Malom pogonu mislim da je Repetitor dupke napunio prostor i dobro iscjedio sve nas u publici a najviše same sebe. U skoro sat i pol svirke su odradili repertoar sastavljen od novih i starih pjesama, a to je zvučalo kao jedna kompaktna cijelina koja je prošla za tren. Nakon nastupa mi se ljudi žale kako su kratko svirali, ali ne, nisu kratko svirali već ''sve što je dobro kratko traje''. Prije svega energičan izljev emocija u post punk rock maniri se proširio na sveprisutne a neki pojedinci su skakali na binu da bi se poklonili trojcu iz Repetiora?! Mislim da su i oni bili zbunjeni s likom koji je izgledao kao Cobain u adolescentnim danima, no nisu se dali omesti u svojoj namjeri da ostave još jedan muzički pečat i osvoje još jedan zagrebački klub s istim. Osim uvodne ''Džem'' su nam servirali još par noviteta koji bi se trebali naći na nadolazećem albumu. Nove stvari su malo kompleksnije i mračnije od onih sa prvog albuma a imali smo priliku čuti ''22g'', ''Biću bolji'', ''Pokvareni podli'', ''Dostupni laki'', ''U pravom trenutku'', ''Laka zabava'' i ''Lica''. Okvirno tematika pjesama je kao i na prvom albumu sa kojeg su odsvirali svoje sad već uvelike poznate stvari ''10 x nedeljno'', ''Ogledalo'', ''Sve da zaboravim'' (koja je imala produženi završetak u obliku jam session-a), ''Izbrisati prijatelja'', ''Opet jak'', ''Pukotine'', ''Životinje'', ''Ja'' i ''Zli sin'' koju su, vraćeni na bis uz naklon i hvalu publici, odprašili za kraj.

Pred njima je novi album koji će sigurno zadržati stare a i osvojiti nove poklonike njihovog stvaralaštva i puno koncerata nadam se, jer iako zvuče doista jako i energično na nosaču zvuka ipak je svirka uživo ono gdje se osjeti sva energija ovoga mladoga a već tako snažnoga benda. Želim im skori povratak u Zagreb i nadam se da ću biti u prilici da ih ponovo vidim jer za nas ''malo starije'' odlično dođe ovakav prijenos energije.

sensimillax // 13/03/2012

> vidi sve fotke // see all photos