Putem kući, razmišljala sam o jednoj riječi koja bi opisala doživljenu svirku u, nažalost, više nego polupraznoj močvari, pa je ispalo da je prava - postapokaliptično. Postapokaliptično u punom smislu te riječi. Uz malo mašte i vizualizacije možemo zamišljati kako su Fjodor i Coma Stereo impresivnom i izdržljivom svirkom uspjeli privući "i spasiti" ovo malo "preostalih" ljudi na zemlji. Osobno sam se dvoumila između odlaska u Močvaru i koncerta Kriški koji se istodobno trebao održavati, a budući da je potonji otkazan, nije bilo dvojbe kako provesti vjetroviti četvrtak uvečer. Svirka zakazana za 21h krenula je dva sata kasnije, u korist psihodeličara koji vole zadocniti, a i potaknuto vrlo slabim odazivom istih. U jednom trenu sam čak bila prisiljena pitati gospodičnu na blagajni hoće li koncerta uopće biti. Nakon prepunog Kseta i svirke Seven that spellsa (s kojima vole uspoređivati Fjodor), bila sam zatečena slabim odazivom štovatelja ovakvog glazbenog pravca.

Pripremavši se za koncert uz preslušavanje bendovskih uradaka i omamljujućih skladno posloženih psihodeličnih zvukova očekivala sam mirniju i zamišljeniju atmosferu. Iskreno sam se iznenadila žestinom i energičnom nabrijanošću Fjodora koji su svirali prvi, te nešto mekšim, ali, i u nekim trenucima razrađenijim izričajem benda Coma Stereo. Tročlani Fjodor uživo zvuče puno sirovije, uz izuzetno dobru tehničku potkovanost i izdržljivost. Posebno su me impresionirale (ako se tako smijem izraziti) dionice na bubnjevima, koji su, ovaj put i ponijeli energičnu instrumentalnu priču. Vidno i čujno se odmiču od "zlatne sredine" iz citata imenjaka Dostojevskog; prilično su nadareni, a dio "pada s Mjeseca" im čak i odgovara.

Iako možda ne topli, doček slovenskih susjeda bio je zahvalan. Pomalo samozatajan, ali raskošno odrađen gig odisao je uigranom zrelošću i komplementarnošću. Svemirski zvuk su svakako ponijele klavijature, zbog čega su Coma Stereo zvučali mekše od energičnih Fjodora (a možda je to ipak bilo i do pomaknutog sanjivog tajminga koncerta). Uz ljubaznu zahvalu protagonista Come, poneko dozivanje iz malobrojne publike nije doveo put bisa.

Manjak obožavatelja kod oba benda nije utjecao na motivaciju za svirkom, koja je
bila na samom nivou, a odrađena profesionalno i s filingom.
Svakako lijep kasnovečernji podsjetnik da je psihodelija zvonka radost.
Dovucite se na slijedeću postapokaliptičnu svirku!

suzie q // 29/04/2012