home > mjuzik > Transgalaktika

kontakt | search |

COMA STEREO: Transgalaktika (Solar Pulse Music, 2009)

Drugi album slovenskog kvarteta iz Maribora je ponovno produkt koji je izašao iz zagrebačkog Kramasonik studija Nikše, te se već po samom omotu može otkriti 'space' inspiracija koju su ovdje oblikovali u raznoliki retro spektar. Nema čega nema - od pionirske Kraftwerk elektronike, kraut, sympho i space-rocka, psihodelije i ambijentalne glazbe, sve do post i indie-rocka. Band u sastavu Tomaž Kurež (vokal, gitara), Domen Repnik (bubnjevi), Sašo Stamatovski (synth) i Marko Širec (bas, synth) je od debija "Binary Endings" (2007, Solar Pulse Music) održao dvije mini turneje koje su obuhvatile zapadnu i srednju Europu, te dio bivše ex-Yu održavši koncerte sa Experimental Dental School i 31 Knots, no daleko je značajnije da su još kao demo band 2004. između ostalog nastupali sa veličinama poput The Silver Mt.Zion Orchestra i Damo Suzukijem.

Kroz detaljnije pročešljavanje estetike producenta i glazbenika Nikše (Kukuriku Street, Tena Novak, Tobogan...), koji je radio čitav niz znamenitih radova (Zemlja broj 9 ili Petrol od poznatijih), ovo djelo se doima kao jedan od njegovih studijski najkvalitetnijih radova, te je teško povjerovati da bi netko drugi na ovim prostorima osim njega ovako vrsno isproducirao album. Razlog ovoj tvrdnji leži upravo u tome da su Coma Stereo idealan band koji mu dozvoljava potpunu slobodu svijesnog eksperimenta u kome se on nalazi na vlastitom terenu kojeg iz albuma u album dotjerava ispoliravši sjajnu reputaciju koja je vrlo bliska Conrad Planku, producentu koji je zaslužan za sve one sjajne albume Tangerine Dream, Kraftwerk, Neu!, Ultravox...

Činjenica je da bandovi često uzimaju provjerenog producenta kako bi dobili odgovarajući, čak i iznenađujući rezultat, no u ovome slučaju Coma Stereo je itekako znala što želi.

Uvodni taktovi "La resistance" odmah će povući paralelu sa prvim elektronskim albumima Kraftwerk (primjerice na temu "Franz Schubert"), zvukovi violine gošće Tene Novak na Billy Currie-a (Ultravox), a eksperimentalno - psihodelična potka na posve slobodan izraz koji se stvarao u studijima u Kolnu tokom '70-tih godina. Na sve to dolazi gnjecavo vrišteći brit-pop vokal Tomaž Kureža koji je posve okrenuo ovaj izraz prema standardnom indie izričaju koji se naoko ne uklapa u staru elektronsku školu Connie Planka, ali dodaje jedan sasvim drugačiji i noviji šlih. Vrlo plesni instrumental "Iskra" donosi čvrsti psycho/indie-rock u kome plivaju primjerice i Petrol (puno ekspresija na synthu), dok podulja tema "Android transmission" (8 minuta) prikazuje band kao svojevrstan post-rock izlet gdje kombiniraju prozračne pop-harmonije sa letargijom poigravanja umjereno-plesne ambijentalne monotonije. Na svu sreću, band se umije izvući iz opskurnih pop-šablona i zaploviti u Kukuriku Street obrasce gdje glavnu riječ vodi slojevita glazbena nadogradnja međuigra syntha i gitare, tako da u tom pogledu ne zaostaju mnogo za ostavštinama sympho-rock izvođača. Pravog kraut/sympho-rocka hvataju se u instrumentalu "Jasmin starwars" gdje se točno mogu osjetiti plesni ritmovi Can, pa i linije klavijatura Tangerine Dream (a i Yes) sa gitarskim izletima u stari new-wave pomješan sa suvremenim indie-rockom. U nešto letargičnijem stilu obojena je minimalistička "Sevastopol" koja će podsjetiti na umjereno plesni Notwist/ Joy Division, te kao predah idealno može poslužiti posve ambijentalni electro-acoustic minimalistički space instrumental "Sea of tranquility". No, tek nakon toga dolazi najbitniji dio albuma, dvije kompozicije koje potpuno dočaravaju cijelu ambijentalnost albuma. Teme "Transgalaktika" i "Her daddy didn't love her, but the acid did" čine trećinu albuma (obje zajedno traju oko 23 minute) i tek u njima se otkriva pravi psycho šarm ovog albuma. Mnoštvo šarenih 'space' eksterijera za otvaranje novih slušnih vizija (gitara i bogata struktura synth melodija) sa vrlo prijatnim i nenametljivim aranžmanima, te kao i ugodni ekscentrični koraci u veoma lagodnu psihodeliju s ponešto eksperimentalnih primjesa (osobito u posljednjoj skladbi koja ima dobrih natruha de-kompozicije i avangarde), ovo djelo zaokružuje kroz posljednji stavak gdje se nakon obilate psihodelične seanse pojavljuje onaj iskonski starinski zvuk ritam mašine i jednostavnih harmonija koje su koristili upravo Kraftwerk u vrijeme svojih pionirskih electro dana.

Glazba na albumu je vrlo jednostavna, ima svoj tok, imaginarnu 'space' fabulu koja slušatelja može očarati ugodnim psihodeličnim dekorom, apsolutno nije zahtjevna i traži samo pozorno uho da dođe u njega. A osim toga, kao i u mnogim slučajevima kraut-rocka (bliskost sa Connie Plankom je neizostavna), ovdje jedino što manjka je hit.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 02/07/2009

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Maithree - The Music of Friendship

NIRMALA RAJASEKAR: Maithree - The Music of Friendship (2018)

| 09/11/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Mixtures and Leftovers

DODECAHEDRAGRAPH: Mixtures and Leftovers (2018)

| 08/11/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Radio Tree

OWLS ARE NOT: Radio Tree (2018)

| 07/11/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Correlation

EMBASSY 516: Correlation (2018)

| 06/11/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Fundamental Slime, EP

DARTO: Fundamental Slime, EP (2018)

| 05/11/2018 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*