Festival koji je proglašen najboljim među svim muzičkim festivalima na svijetu. Morala sam se i osobno u to uvjeriti. Prošle godine sam gledala streaming u ranim jutarnjim satima, i već sam se tada bila zaljubila, te si postavila cilj da jednostavno moram sve to doživjeti kao osobno iskustvo. Ubrzo nakon toga, karte smo već bili kupili u 6. mjesecu 2011 bez obzira što se kroz slijedećih 10 mjesece moglo štošta desiti, a na kraju nam je i ostala jedna karta viška. Ukoliko se sve na vrijeme organizira (let, hoteli, kamp) cijena odlaska na festival i nije toliko skupa.

2012. festival je bio organiziran 2 vikenda za redom s istim programom. Mi smo se odlučili odmah za prvi vikend. Ne znam ni danas da li smo napravili bolji ili lošiji izbor. Iznenađenja na festivalu za prvi vikend bilo je i previše. Kao prvo vrijeme. Coachella je poznata ne samo po muzici već i po estetici. Nije važno samo što slušaš već i kako izgledaš. Tako da smo bili okruženi s cca 85 000 prekrasnih mladića i djevojaka takozvanih Pochahontas, u kupaćim kostimima s nekoliko krpica prebačenih preko sebe. Gledajući prognozu i ignorirajući to što se nalazimo u pustinji, mi Europljani smo se ipak odlučili ponijeti sa sobom kabanice, duge hlače, đempere i jakne...i bili smo u pravu! Prvi dan temperatura se spustila na 5C. Pokahontasice ne znam kako su preživjele. Drugi dan smo bili mudriji te smo ponijeli sa sobom i vunene kape, a pokoja pokahontasica i skafander preko kupaćeg. Tek treći dan smo doživjeli pravu paklenu pustinjsku vrućinu...a nigdje hlada... Naknadno smo čuli da je drugi vikend temperatura zraka iznosila 40C, feels like 47C. Svi su bili goli. Pravi mali pristojni Woodstock. Inače, amerikanci imaju čudan odnos s alkoholom, na festivalu se mogao koristiti tek u omanjem ograđenom prostoru te se cuga nije mogla iznositi vani, s drugim riječima, nije se moglo uživati gledajući omiljeni bend ispijajući hladno pivce. Međutim, brzo smo se privikli te prihvatili njihova pravila igre. S druge strane, odnos prema lakim drogama jako je liberalan. Svaka je djevojka imala svoju lulicu i pućkala oblake dima u prezasićeni zrak opojnim mirisom hašiša i čega sve ne.

A sad malo o muzici. Festival je bio organiziran (altro che organizacija) na 5 bina, Coachella main stage, Outdoor theatre, Gobi tent, Mojave tent i Sahara tent, ovaj zadnji za ljubitelje elektronike. Prvi dan uspjeli smo poslušati i vidjeti jako puno bendova, ali nažalost, isto tako njih jako puno i propustiti, nažalost, neki bendovi su se preklapali, a na neke nismo jednostavno mogli stići pogledati zbog velike udaljenosti. Svaki je bend svirao točno 50 minuta.
Dakle, prvi dan smo gledali (od onih poznatijih - da ne nabrajam sada sve) Artic Monkeys, Pulp, Madness, Girls, M83, The Rapture, Afrojack i Swedish House Mafia. Nažalost, propustili smo The Black Keys i Explosions in the Sky, a sve to u korist M83. Tek naknadno smo doznali da za 2 mjeseca dolaze u Zg. Drugi dan smo se bolje organizirali te napravili pravi mali osobni raspored, vođen eliminacijom već viđenog i mogućnošću dolaska nekih od bendova u Europu i bližu okolicu. Gledali smo Azealiu Banks (nikako propustiti ako vam se pruži prilika), Kasabian, Black Lips, Kaiser Chiefs, Noel Gallangher (samo onako u prolazu) i naravno Bon Iver (u Ferrari 19.07., karte već va žepe). Headliner večeri bili su Radiohead. Možda ne i najbolji izbor jer nakon 12 sati skakanja u ritmu najrazličitijih muzičkih ritmova, Radiohead djeluje jako uspavljujuće, a možda zato što su nastupali nakon Bon Ivera, nakon čega svi ostali bendovi djeluju kao da se trude. I drugi dan smo puno toga propustili, kao recimo Tune Yards, Feist, Miike Snow, SBTRKT, Martin Solveig, David Guetta, Kaskade... I tako dolazimo do trećeg dana koji nam je priuštio i najveća iznenađenja. Pokušali smo se informirati šro je više moguće u vezi gostiju iznenađena, tako da smo uspjeli čuti glasine da će s Dr. Dre & Snoop Doggom nastupiti Eminem, ali kao što već svi znate to nije bilo sve! Trećeg dana uspjeli smo poslušati i otplesati Santigold, Weekend, Girl Talk, Florence and the Machine, Real Estate, Araab Muzik, Gotye, Beiruth, Justice i na kraju elitu američkog hip hopa Dr. Dre & Snoop Dogga s Eminemom, 50cents, Wiz KHalifa i glavom i bradom Tupac. to je bio pravi šok, vidim a ne vjerujem, u jednom trenutku sam uzviknula: ne, to nije on, ovaj je živ! Savršeno je izgledalo. Možete zamisliti sve one mladiće oko nas pod utjecajem acida kad su u panici počeli uzvikivati: Oh, my God, oh my God!! Moje osobno najveće razočarenje je bilo to što nisam znala da Rihanna zahvaljuje svoj zadnji hit Calvinu Harrisu koji je svirao u isto vrijeme kad i Beiruth. Meni ime Calvina Harrisa nije baš nešto predstavljalo (iako mi je njihov hit jako poznat) te sam odlučila sjediti na mekoj travici u društvu starije gospode i slušati milozvučni Beirut. Tek sam slijedeći dan doznala na netu da je gost iznenađenja Calvinu Harrisu bila Rihanna!!! Uf, poludila sam. Vidjeti Rihannu na njenom domaćem terenu bilo bi savršeno. Momentalno Rihanna je najveća pop zvijezda u Americi. Nema etera koji ne pušta barem 3 puta u sat vremena neki od njenih hitova. I tako je završila naša festivalska avantura, nažalost 2013 nećemo ići jer se moramo oporaviti, psihički, fizički i ekonomsli, ali 2014 Coachella here we come!

nataša paskarević // 03/05/2012

> vidi sve fotke // see all photos