Očekivao sam da će ovaj izvještaj napisati neka druga osoba. Zato ga i nije bilo tako dugo. Čekali smo, no izgleda da nije išlo. Enivej, znamo se mi. Da je mogao, napisao bi. I tako zaputimo se nas dvojica te večeri u Močvaru ponovo pružiti priliku OP. Zašto ponovo? Ja spadam u onaj dio njihove publike, koja je nakon njihovog prvog predočenja u Tvornici, rekla da više neće kvariti doživljaj, već da će rađe slušati u toplini doma svoga. A i nešto mi u to doba njihovi albumi nisu sjedali. On je bio i prviput u Močvari, i spada u onaj dio njihove publike, koja je izjavila da su ta dva koncerta bila ko nebo i zemlja. A onda je izašao "Da li je to čovek…", koji mi je baš sjeo, ko neki davni albumi. A onda su rekli da ih eto opet u Močvaru. I, eto i mene opet na OP koncertu… Uglavnom, u Močvari se te večeri okupila uglavnom dobro poznata i standardna koncertna ekipa, s malim odstupanjima, i svi su očekivali da bude barem ko zadnjiput u Močvari. I onda su se pojavili oni. Obojeni program. Kebra i ko zna koja postava otpočetka postojanja benda. Očekivao sam da će se više bazirati na novijem materijalu, "Prijatelju kočnice ti ne rade baš sve", pa "Reči same govore", "Dejvi" ili "Kad bi malo…" sve su, samo ne novi materijal. Oduševljenje i smijeh na licima našim, te pjesma na usnama našim govorili su više od riječi. To je taj OP kojeg smo željeli i kojeg volimo. A i piva je legla uz sve to. A ja sam svašta obećao ako zasviraju "ABCD avioni". Al nisu. Šteta!!! Prvi bis "Štipaljka" koja prelazi u "Ona je tu", a drugog se ne sjećam više, no bilo je jaaaako dobro.

Hvala Kebra i ekipa!!!

pedja // 07/02/2006

> vidi sve fotke // see all photos