Nakon vrućeg radnog tjedna u kojem su neki od nas ispitivali granice izdržljivosti vlastitog tijela poslije tri dana InMusic-a po tim visokim temperaturama i pješačenja od bine do bine ne bi li pohvatali ono što nas zanima i zbog čega smo došli je prouzrokovalo upale mišića, višednevne grčeve u nogama, pomutnju u glavi i ostavili smo na Jarunu hektolitre znoja, koju suzu sretnicu i koju kap krvi. Ali i to je prošlo i Massive Attack je po mom skromnom mišljenju zakucao sa svojim nastupom kao najvećim i najboljim actom ovogodišnjeg izdanja.

Još uvijek pod dojmom kojem se nisam želio oteti, četvrtak nas je malo razblažio i dofurao malo kiše, eto toliko da bi petak učinio ugodnijim, a i taman je odmor dobro došao jer u taj petak u sklopu Ljeto na MSU gostovali su Obojeni Program, bend koji postoji 45 godina a praše kao da su u 20-ima i inače vjerojatno i najdosljedniji i meni osobno najbolji bend. Prije koncerta je bila izložba i ples ali zbog već spomenutih visokih temperatura nisam se ni trudio prije 21h biti u Novom Zagrebu.

Bina je postavljena kod tobogana i taman je zalazak sunca odradio svoje i imali smo vremena za popiti cugu prije početka svirke što se desilo negdje oko 21.30h. Moram navesti da je ovo treće gostovanje u dvije godine i mjesec dana jer nakon Močvare u kojoj su svirali najviše puta u Zagrebu, imali smo ih priliku čuti i vidjeti u Vintage Industrial Bar-u prije svega tri mjeseca, te napokon na otvorenom iliti na platou Muzeja Suvremene Umjetnosti. Meni je ovo prvi put da ih gledam na otvorenom jer sam propustio festivalske svirke pa tako i InMusic kad su bili i samim tim mi je bio izazov. Prozborih par riječi s toncem koji im je radio sound u VIB-u, ali ne i u Močvari koji je nama publici zvučao sasvim dobro ali mi je Kebra rekao da oni sebe uopće nisu čuli stoga nisu ni izašli na bis taj put zbog tehničkih problema ali su zato u petak dva puta vraćeni od naizgled malobrojne publike ali zahtjevne, kako je to Branislav Babić sročio u intevjuu za VIDA sa Zoranom Stajčićem. Kebra je u biti perfekcionist i to onaj koji pazi na sve u bendu, ne samo svoj dio već sluša svaki zvuk oba basa i bubnjeva i kirurški precizno svojim karekterističnim vokalom urezuje sada već proročke stihove između te melodične grmljavine distorziranih basova kojima Bebec i Miki kao da grade crkvu tvrdog zvuka koja se penje u nebesa a Cini na bubnjevima, nimalo se ne štedeći to sve drži na okupu i u ritmu. Uz takav naboj, kao da vojska miliona stupa u ritmu, kao da potres bezopasno ali žestoko pleše i sve se kotrlja toliko moćno i besprijekorno da u svakoj stvari se dolazi do katarze i svaka stvar ima svoj tijek i uvlači vas u taj ritam, bubanj, bas i glas da se morate gibati bez obzira na godine i umor (sad mi je jasno kad mi je Kebra u Vintage -u rekao ne trebamo nove pjesme).



Još jedna draga činjenica mi je da na koncertima Obojenog Programa nisam najstariji niti među najstarijima, a dobro je to što ima i mladih u publici tako da bi mogli reći da je tu bilo ekipe cca od 17-67 godina, skoro koliko i bend postoji.

Šta dodati o pjesmama? Ništa jer sviraju istu setlistu ova zadnja tri koncerta s tim da su zadnja dva bila duža za biseve i posebno ovaj na MSU jer vidjelo se i na njima da iako iscrpljeni od putovanja po vrućinama i žestokim svirkama ipak im je nastup iznjedrio osmijeh na licima od zadovoljstva pa čak i uz blago čuđenje na takav stav publike i momački su odradili još tih par pjesama uz Kebrino repetativno ''JEEEEEEEEEEEE'' koje kao da je ovaj put poduplao, jer zaista je bilo JEEEEEEEEEEEEEEEEE.

Obojeni Program je prošle godine objavio dupli live album Uživo - Dom omladine Beograd koji i ovom serijom koncerata promoviraju a setlista je bez iznenađenja, točno kako je i na tome live albumu (ne doslovno ali to je to).

Upravo nakon koncerta u Močvari i njihovih nastupa koje sam vidio na YouTube kao kod Muzeja Jugoslavije sam imao osjećaj da se sprema nešto jer ova postava Kebra - vokal, Cina - bubnjevi i Bebec i Miki na bas gitarama uz distorziju i ritam koji ti pruža uživanje u pjesmama zadnjeg albuma 2021 = 41, ali i onim starijim po 20-30ak godina u sasvim novom ruhu, jer su moderniji nego ikada a koristeći i stari i novi materijal da bi pružili publici njihovu novu adaptaciju i starijeg materijala je pun pogodak. Namjerno sam na početku spomenuo Massive Attack jer upravo bi isto napisao i za njih, bez novih pjesama zvuče bolje nego ikada kao i Obojeni Program. Zvuk je bio masivan na oba koncerta, ali meni draži i bliži Obojeni su ipak zaključili ovaj prošli tjedan sa vrhunskom svirkom i to je bio koncert samo za probranu ekipu iliti one koji kuže zašto je ovaj bend toliko bitan i zašto mogu rame uz rame sa bilo kojim svjetski poznatim izvođačima izaći na stage i otpuhati svojim grandioznim zvukom svu negativu koja se dešava u svijetu momentalno, pa makar tih sat i pol vremena koliko je koncert trajao.

Hvala Obojenom Programu na još jednoj fantastičnoj svirci i kako nam nema Koje i Discipline, koji je ujedno i producent bio Obojenom Programu, Kebra i ekipa su preuzeli odgovornost i štafetu najjačeg i najčvršćeg post punk benda koji uz svu distorziju i ludački ritam pojede bilo koji drum'n'bass festival kao glavni headliner, sigurno. Nakon fakat bogatog tjedna dešavanjima i dobrom mjuzom mogu reći da su mi Obojeni bili šećer na kraju. Do idućeg puta, a sada idem da se lečim :-) čarobna su osećanja.



Još samo mali osvrt na naziv albuma ''Da li je to čovek ili je mašina'', pa da završim da je Obojeni mašina, koja melje sve pred sobom ali s pozitivom i vječnim porukama koje nam Kebra šalje kroz svoju liriku dok nas ostatak ekipe bubanj-bass razvaljuje na proste faktore i opet sve to spoji, u još boljem obliku nego što je bilo.

Nadam se da će mladi bendovi naučiti nešto od ovih, bez uvrede, ali veterana scene ispred kojih se nadam da će biti još i novih albuma kao i ovakvih susreta. Susret s tobom, susret s srećom, ispod oka nježna riječ.

denis // 30/06/2025