Opet sam, nakon dosta vremena, uživao u svirci i to na koncertu na koji nisam namjeravao otići, benda koji mi nije baš najbolje sjeo. Kad sam ih prvi puta čuo, bio sam na poslu, nabrijan na uobičajeno (rješavanje problema) i nikako mi nisu sjeli. Konfuzija, napetost, isprekidani zvuci... Nisam baš bio otvoren prema njihovom zvuku. SUUNS su kanadski bend koji smo mogli čuti na Terraneu 2011, no vratili su nam se povodom promocije novog albuma Images du Futur. Kako se meni čini zaista su ga propisno i predstavili. Popis stvari je išao ovako nekako: Music won't save you, Powers of ten, 2020, Arena, Edie's dream, Armed for peace, Mirror mirror, Sunspot, Bambi, Pie IX... Počeo sam ih percipirati negdje usred druge stvari, kad sam probavio napade zvukom sa svih strana, onoliko koliko sam mogao. Po podjeli bendova na one koji bolje funkcioniraju u živo i one čije je stvari bolje poslušati sa studijskih snimki (ignorirajući pritom one koji imaju fenomenalne albume, a u živo daju potpuno drukčije nezaboravno iskustvo ili zvuče barem podjednako dobro kao na albumima), ovaj bend bih po svojoj procjeni svrstao u one koji bolje funkcioniraju u živo. Ali to je očito već iz prve rečenice ovog teksta. Eto, po mom guštu su se zaredale tri stvari: Powers of ten, 2020 i Arena. Možda netko okida baš na Edie's dream ili Mirror mirror, ali te su stvari za mene presuptilne ili dosadnjikave, a možda čak i naporne. Usmjerit ću se zato na ono što mi je odgovaralo. Kako god, bili SUUNS electro-rock ili nešto-nešto (s lijeve strane indie, dark ili art, a s desne rock ili electro), ono što meni zapravo odgovara jest spoj energičnog nastupa, minimalizma iz kojeg se može izvući raskoš, staloženog i preciznog ritma kraj kojeg ikakvo odstupanje stvara paralelne svemire i prateće melodije koje omogućavaju brze prelaske s jedne do druge galaksije. Ukratko: dečki znaju posao.

trash // 06/05/2013

> vidi sve fotke // see all photos