East Rodeo bend je hrvatsko - talijanskih korijena koji već dugi niz godina plijeni pažnju publike blagoslovljen simpatijama domaće i strane glazbene kritike prema njihovom radu. Braća, Alen i Nenad Sinkauz čine jezgru ovog eksperimentalnog kolektiva. Inače, njih dvojica aktivni su u raznim projektima od kojih je široj publici sigurno najpoznatija suradnja sa Aleksandrom Stojkovićem (Goribor) u predstavi "Malo je dovoljno".

Nedavno ste Nenada i Alena mogli poslušati u Kino Griču zajedno sa Peach Pitom, Majmoonom i Jealousy Mountain Duom, gdje su nastupali sa svojim multimedijalnim eksperimentom 126th Day Of The Year. Početkom ove godine su imali turneju i umjetničku rezidenciju u Japanu koja je dogovorena u suorganizaciji Perforacija i tokijskog Aoyama kazališta. Kao što možete iščitati riječ je o talentiranim, radišnim i angažiranim momcima, da ne kažem umjetnicima, koji su aktivni na raznim poljima koja se direktno ili indirektno tiču glazbe. Muzika koju su u petak izvodili nastala je u glazbenoj rezidenciji koja je organizirana od strane Muzičkog salona i Kulture promjene. Tom prilikom preimenovali su se u East Rodeo Septet jer su im se pridružila trojica aktivnih članova El gallo rojo kolektiva: Francesco Bigoni na tenor saksofonu, Beppe Scardino na bariton saksofonu i Piero Bittolo Bon na alt saksofonu i flauti. East Rodeo se kreću po teritoriju, često olako pridodavanog epiteta, art rocka, te post rocka i eksperimentalne muzike. Nekome njihov rad na prvu može doista zvučati pretenciozno. Ja bih prije rekao da to nije muzika za svakog jer ipak treba imati strpljenja za muzičke eskapade koje u gotovo svakoj pjesmi variraju od jazz dionica na klavijaturama, do raznih šumova i zvukova provučenih kroz more efekata, distorzija, post rock dionica i Radiohead trenutaka.

Koncert održan u popunjenoj Velikoj dvorani &TD-a, zamišljen da se sjedi prilikom izvedbe pjesama, odavao je dojam da se prisustvuje koncertu klasične glazbe. Po dosadašnjem radu braće Sinkauz, jasno je da stvari žele raditi drugačije i ne ponavljati se, pa je možda i ovo bio pokušaj da se njihova muzika izvede u nešto drugačijem ambijentu i da publika bude u potpunosti koncentrirana na samu muziku. Ako jest, onda taj pokušaj nije uspio, barem što se mog doživljaja tiče. Dinamika koncerta je bila potpuno narušena sjedenjem, a pljeskanje poslije svake pjesme podsjetilo me na one kurtoazne običaje na koncertima klasične glazbe kojima sam nekoć znao prisustvovati. Falio je onaj fini žamor, komocija i opuštenost rock koncerata. Sjedala su bila prošarana ljudima raznih dobnih skupina, pretežito starije dobi, i intelektualnim licima sa dokone scene Studenskog centra koji su moment "koncerta klasične glazbe" samo pojačali. Pjesme, od kojih su dominirale one sa posljednjeg "Morning Cluster", tu večer izvedene su u nešto drugačijem svjetlu. Pojačan puhačkim dionicama, pjesme su dobile više klasični i jazzerski štih, za razliku od puno tvrđih i rockerskih verzija u originalnom izdanju. Od eksperimenta sa puhačkom sekcijom najupečatljivije momente prilikom izvede ostavile su pjesme "Puž", prekrasna " Trom" i "Mrs. Cluster".

Sjedeća mjesta, jako tiho ozvučenje i koncert malo duži od sat vremena ipak je ostavio poprilično mlak dojam i osjećaj nedorečenosti. Za one koji su se tu večer možda prvi put sreli sa muzikom East Rodea, a sigurno ih je bilo, preporučam da prođu kroz njihove ranije radove ili da ih poslušaju kada budu nastupili u originalnoj postavi, kao kvartet.

vedran ž. // 27/05/2013