Večer započeta Krckovim sveudilj, uz veselje, proždrtim gulašem, očito se s nestrpljenjem čekala jer su bendovi posvećeno krvarili kaplje znoja kako bi atmosfera bila što odličnija. Sem mrvu rutinerskih Njemaca (na čiji sam kraj stigla, i koji su svirali prvi) kada evidentno atmosfera još nije bila usijana....F.O.A.D., Steppingstone, i Declaration su zato popravili doživljaj i odsvirali do jajec. Super praktična stvar kod tog žanra je da se može bez problema utrpati više bendova u jednoj večeri, a da se sama fešta i stigne završiti u neko normalnije doba. Manje super stvar u toj kratkoći pjesama je što taman stanu kad krene najbolje, a na to se još nikako ne mogu naviknuti (post metal/rock kletva). Siva soba daje dodatnu vrijednost cijeloj priči, jer osim što je betonjara "per se" i svud oko tebe, jeftina je piva, a mračnjak ostavlja prostora svačem mašti zanimljivom. Netom spomenuti mrak, ujedno dodaje i poseban "survival" efekt, te tako uspješno stresira i trenira muzikaše, kojima nije jednostavno drljiti po žicama kad ne vidiš koje žice drljiš. Za razliku od ostalih žanrova i podžanrova ovih nepopularnih crnih panka i metalika, nažalost, nemamo tako velik broj kvalitetnih hardcore bendova. Tim je više nedjeljna feštica dobila na težini jer su se okupili baš hardcore klasici (da tako kažemo), kultno statusni bend Steppingstone (kao prvi hardkoraši na ovim prostorima) na čiju smo svirku u Zagrebu čekali 11 godina, izvrsni Declaration, te mamoyepci F.O.A.D., istinski romantičnog imena - Fuck Of And Die. Zašto mamoyepci? Pa, recimo da su ostavili najbolji performans doživljaj, upotpunjen animalnim ludilom čovjeka na basu, koji je instant dignuo atmosferu do plafona. Odlična kombinacija masnijih i melodičnijih rock/metal dionica uz klasik hardcore shemu bila je dovoljna da od ponešto melankoličnijih Njemaca dovedu ekipu u totalni pozitivan ćumez. Sva tri benda, iako istog žanra, imaju svoju energiju i priču, a ni u jednom trenu nije bilo mjesta za dosadu ili prostora za neobavezno čavrljanje van sobe. Iako je padala kišica, i bila izmučena nedjeljna večer (a noć prije prostor Medike ispunjen do ibera zbog par koncerata, između ostalog i Muscle tribe-ovaca), podosta ekipe se skupilo, taman da ispune prostor Sive sobe i da se (recimo, na Steppingstone) ni ne možeš progurati u prve redove. Šutke je bilo pokadkad i pogdjegdje, malo i dozirano. Atmosfera čista pozitiva, bez ikakvih izgreda i problema, što je svakako vrlo pohvalno jer znamo kako to zna otkačit kad krene nabrijavanje i masovna testosteronska divljačina. Brojnija ekipa je došla prijateljski podržati bendove na najbolji mogući način, pjevalo se, nosilo na ramenima, skakalo i uživalo u onome što pravi hardcore jest. Uz završnu rečenicu u isto tako pozitivnom i optimističnom tonu - da bi takve svirke voljeli vidjeti češće, opet i ubrzo.

suzie q // 29/05/2013