Punk petak u Attacku lošije je stajao od naredne punk nedjelje. Totalna šteta jer od svirke 3 benda, dva su ostavila iza sebe odličan trag.

Redom svirali: Krlja, Because the Bean iz Italije i pulski hardkoraši, možda i manje poznati na kontinentu - D.J. & the Wootchyak. Na bučnoj čagici sveukupno je kolalo cca. 20tak ljudi, tužno i bendovski nemotivirajuće. Ako pitate bilo kojeg glazbenika, dal' mu je svejedno kad mu na gig dođe 2-3 čovjeka ili puna dvorana, odgovor bi (osim kod šačice debelih mazohista) većinom bio jednoznačan. Ali ok, šačica nas, šačica njih, dovoljno da trenutna ljubavna priča ima sretan kraj.

Prva se, Krlja, grindara, najglasnije čula, treštalo je do zidova ulaznih vrata u Mediku. A Krlja k'o Krlja, il' ih voliš, il' ih mrziš. Čak su imali i najviše pristaša pred stejdžom od svih dotumaralih ljudi tu večer. Skompresirana gitara (dojava kolege muzičara, ne bi to primijetila nikad), jako dobri bubnjevi i dovoljno uvjerljivo growlanje. Zapravo, kad se bolje prisjetim, u sva 3 benda treba posebno pohvaliti ritam sekciju jer su baš fino razvalili.

Kad smo kod razvalili, ugodno 'đenje zrakoprostornoprazne večeri bili su Talijani - Because the Bean. Iako je zaista stajalo na prste ruke u jednom trenu ljudi pred njima, odsvirali su bogovski i bespoštedno kao da do prvih redova ne možeš ni doći. Sviraju odlično, dobar hardcore, stvari na talijanskom, ali koga briga kad se bacaju po stejdžu k'o da je sudnji dan. Vratolomije s gitarama u stilu old skul hevi metalaca, uletavanje vokala u "publiku" tj. to nešto što je bilo tamo, skakanje, vriska, stiska, da nam tako fino dođu opet i sve ponove.

Nakon njih, nemalabavo. S nestrpljenjem očekivani (sam početak koncerta smo čekali negdje do skoro pola 12, radi utakmice valjda i sličnih tematika tu večer) D.J. & the Wootchyak. Počela sam ih slušati nedavno na preporuku, i moram priznati, svako jutro na posao i s posla samo album na ripit. Puljani, a čista pozitiva, a veseli, a žestoki s mjerom. Izdali nedavno album Dog Machine (koji se da i bespla skinuti) i odsvirali ga pa skoro u studijskom zvuku. Veseli vokal uspješno je držao budnima ovu našu s početka šačicu, i isto tako odsvirali kao pred brojnijom publikom. Na tome, generalno, svim bendovima svaka čast za tu večer. Čak sam uspjela užicati i mini bis sa stvari Endless lies, i na tome im hvala jer tko bi inače lud svirao bis za par glasnih ljudi pred stejdžom.

Unatoč slaboj posjećenosti, zadovoljna sam viđenim i odslušanim. Jasno da svima kultni Monteparadiso fest ne treba puno predstavljati, ali je baš šteta što organizatori te večeri i predstavljanja udruge nisu ipak malo više prostora i vremena posvetili najavama ovih bendova koje je vrijedilo poslušati.

suzie q // 11/06/2013