Chui sam slušao više puta u raznolikim postavama gdje su u početku okosnicu benda činili Toni Starešinić (klavijature,bas, efekti) i Đuro Dobranić (bubnjevi) s Andrejom Jakušom(truba), a u međuvremenu je izašao nastavak njihovog odličnog prvijenca Chui pod nazivom The Second Arrival i posljednji put sam ih poslušao u prepunom Bacchusu gdje nisam mogao uživati u zvuku koji proizvode zbog prenapućenosti prostora i samog razglasa. U četvrtak u K.S.E.T.-u su napravili samostalni koncert s gostima s novog albuma tako da su vjerodostojno predstavili novi materijal i ispunili glad svim gladnim ušima koji su te večeri došli zbog te omiljenje duševne hrane - muzike. O muzici koju Chui bend stvaraju se može pisati danima i ipak ostati nedorečen, jer oni stvaraju muziku koja je prije svega jazz-fusion s primjesema funka, rocka i modernih plesnih ritmova uz pomoć raznih elektronskih efekata. Kompozicije s novog albuma su odlično prihvaćene od strane publike i kritike, tako da je ovaj nastup uglavnom bio baziran na predstavljanju novih stvari dok su s par starih popunili vremenski raspon koncerta i vješto ih upakirali u jedno putovanje koje se najbolje može doživjeti zatvorenih očiju uz vrhunsko ozvučenje. Kako su nastale izmjene u bendu i na mjesto Đure Dobranića na bubnjevima je Janko Novoselić, a zvuk trube Andreja Jakuša mariljivo i maštovito nadomještava Vojkan Jocić sa tenor, alt i soprano saksofonima, također je i čitav koncept koji se upečatljivo isticao na prvijencu okrenut u malo komercijalnijem smjeru.
U pristojnom popunjenom prostoru K.S.E.T.-a publika je nazočila izmjenama gostiju na bini poput Branka Sterpina (truba, flugehorn), Nenada Grahovca (trombon), DJ Venom (gramofoni), te Željka Veverec i Matthew McGrath (radio vokali) od kojih su posljednja tri izvrsno priveli koncert kraju s prvim i ponajboljim singlom s drugog albuma Venus vs. Mars. ''Kakvo fantastično putovanje! Hvala!'', reče mi frend koji je prvi put čuo Chui uživo i kojeg sam savjetovao da je to svirka koju ne treba propustiti. Meni osobno je bilo još jedno putovanje s Chuievcima al ne tako daleko kao na dosadašnjim s obzirom na osjećaj da su slobodu izričaja u electro jazz fusion-u s kojom su se poigravali na prijašnjim nastupima osjetno usmjerili ka mainstreamu. Možda sutako sofisticirano upakirali svoj space jazz za širu publiku ili je umor taj koji me omeo u potpunom prepuštanju milozvucima ili pak glasna komunikacija publike za vrijeme nastupa, pa se nisam našao u intergelaktičkom prostoru kao posljednji put u MSU no kako god Chui je i dalje iznad svakog prosjeka po ideji, kvaliteti i izvedbi originalnog hrvatskog jazza tj. jazz fusiona s svim elementima s kojima obagaćuju svoj zvuk čineći ga slojevitijim, kompleksnijim i originalnijim od ostatka scene.

Kako jazzeri imaju običaj mijenjati suradnike na svojim projektima s čime se mijenja forma i stil tako je i Chui u ovoj postavi manje psihodeličan ali više plesan i melodičan i siguran sam da su na dobrom putu da svojim istančanim ukusom pridobiju publiku i izvan granica Hrvatske što im iskreno od srca i želim.

sensimillax // 31/03/2014

> vidi sve fotke // see all photos