Goriborci u KSET-u nisu svirali od 2006. godine. Osam godine nakon te svirke, koja je objavljena u cd formatu na legendarnoj Franjićevoj etiketi "Slušaj najglasnije", vratili su se na mjesto zločina. Koncert je počeo oko 21.30 h, te je već tada KSET bio i više nego solidno ispunjen. Kao gosti Goribora nastupili su Olovni ples, grupa iz Dugog Sela, koja je zadnjih godinu dana u konstantnom usponu iz koncerta u koncert. Zvuk koji grupa njeguje je genijalna kombinacija bluesa i rocka, s vrlo malo indie elemenata. Baš to što toliko ne streme prema indie zvuku je faktor koji mi se strašno svidio kod ove grupe. Koncert je bio presjek pjesama s njihovog zadnjeg albuma Nulti dan, kojeg su izdali krajem prošle godine. Najveći hit grupe, "Daj mi malo vjere", publika je najviše prepoznala, a koncert su zatvorili s "Mir svoj gubim", koja zatvara i spomenuti album. U razgovoru nakon koncerta su mi rekli da im je žao što nisu malo duže svirali, da mogu do kraja ispričati priču koju su zamislili uz svoje pjesme. Mene se nastup, neovisno o tome, dojmio, pa mi stvarno nije jasno kako još uvijek nisu dospjeli do šireg kruga publike, jer u svakom slučaju potencijal za to imaju. Olovni ples, iako nisu iz Zagreba već iz njegova bližeg susjedstva, uspjeli su zvukom svojih pjesama pogoditi dobri duh Zagreba s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih godina prošlog stoljeća. Oni nisu sonični kao Azra ili Haustor, iako im zvuk ima sveg tog pomalo, ali su uspjeli zvučati svježe i moderno. Možda najveća mana njihovog nastupa je što su mrvicu statični na pozornici, ali tu manu nadopunjuju filigranski točnom i perfekcionističkom svirkom. U trenutku kad se Goribor uspeo na pozornicu KSET-a, prostor je bio potpuno ispunjen. Slobodno se moglo disati samo kod ulaznih vrata. Što se tiče publike, potrebno je istaknuti dvije stvari. Prvo, na koncertu Goribora uvijek je prisutna masa zgodnih cura, koje inače ne viđam po alternativnim koncertima i drugo, publika na njihovom koncertu je identična tekstu na društvenim igrama, od 6-66 godina. Ekipa iz Bora na ovom koncertu zvučala je sirovo na sofisticirani način, što je velika pohvala u odnosu na koncert u Vintage Industrial Baru. Tamo su mi nekako bili premoderni, ali obzirom da je tamo sniman materijal za live album, možda je i to bio razlog mog velikog osobnog razočaranja. Zato su se ovdje sve kockice vratile u prvobitno stanje. Koncert je otvoren s "Ko sam" i odmah je ST-ov glas isporučio svu bol, patnju i iskreno svjedočenje. U njegovom glasu je toliko tuge i ponosa da može nahraniti cijeli KSET i kako je koncert odmicao u tome je i uspio. Posebno se takva emocija osjetila u "Voli me". Kako su pjesme rolale, grupa je prošla kroz nisku svojih koncertnih hitova, "Jureći ljubav", "Ti i ja", "Vratit ću ti", Moje misli", "Sjajne niti". Nisam siguram dal' mi je više sjela interakcija između Pityja i ST-a ili ritam sekcije Uže (bas) i Darka (bubnjevi). Koncert je kroz dva sata, uključujući biseve, proletio. Pjesma "ST Blues", ostavljena za bis, zasigurno postaje himna generacije, ali pitam se u kojem postotku se publika u KSET-u iskreno može poistovjeti s pjesmom, a koliko to shvaćaju kao neku osobnu zafrkanciju. Bilo kako bilo, Goribor je prerastao KSET, a lijepo što su se bar ovu noć vratili na onaj stari feeling.

jura // 19/05/2014

> vidi sve fotke // see all photos