Dogodilo se to u utorak, dana trinaestoga, mjeseca svibnja, godine dvije tisuće i četrnaeste po (Anti) Kristu. Nad zagrebačke ulice spustio se mrak. Na žutom svjetlu gradskih lampi odvajalo se tlo od nadolazeće noći. Vjetar se stišavao dolaskom večeri. Osjećao se dolazak kiše. Zrak je postajao vlažan i ljepljiv. Ulice su utihnule i na njima nije bilo gotovo nikoga. Mir i tišinu razbijali su masni riffovi tonske probe četiri benda u obližnjem Klubu Attack, pozivajući na prvi "Thrash Metal Invasion".

Prateći snažne riffove zakoračila sam u dvorište kluba. Brzo sam preletjela pogledom uokolo i zaključila sam da predamnom stoji lenta trešerske povijesti. Zidovi kluba bacili su me na sam kraj sedamdesetih godina prošloga stoljeća, te me podsjetili na činjenicu da ovaj žanr, ponajviše svojim socijalnim i politički angažiranim tekstovima, vuče utjecaje iz punk pokreta. Izgledali su kao dio nekog dovršenog vremena, zamišljeni da dočekaju vrijeme koje nikada nije došlo i kao takvi se nisu mogli nositi sa sadašnjošću. Misli i crteži naslagani jedno preko drugoga borili su se za svoje mjesto pod klupskim svjetiljkama. U kratkom roku skupilo se puno ljudi. Počele su se formirati ekipice. Uz pratnju bendova koji su dopirali iz slušaone poput Slayera, Sodoma, Destructiona, Venoma i sličnih, visoke bijele tenisice, uske traperice, prišivci i majice kultnih bendova, duge čupe, bacile su me negdje u sredinu osamdesetih. Thrash metal je kroz narednih dvadesetak godina evoluirao, a u surovu stvarnost i noć bez kraja uveo nas je Bezdan. Četveročlani čakovečko-varaždinski bend koji je, svojom kombinacijom death i thrash metala s blackerskim elementima, uspio publiku podići na noge. To što su njihove stvari relativno nepoznate zagrebačkoj publici, nije ih spriječilo da uspješno zagriju sveprisutne i prikupe nove fanove. Ovi sljedbenici old school death thrasha započeli su svirku autorskim stvarima "Palermo" i "When Death", te nastavili obradom Massacrea "Dawn of Etenity". Punom parom odsvirali su još jednu autorsku "Dark Messiah", te obradu Violent Forcea "Sign of Evil". Uslijedila je pjesma "Of Visions and Voyages" po kojoj će njihov prvi demo dobiti ime.



Dok su za kraj izvodili poslastice "Pali Anđeo" i Venomovu "Black Metal" obradu, ekipa iz publike čopila je random lika i okrenula ga naopako poput križa, te samim time pobila svaku sumnju u kaotičan i žestok provod na njihovim nastupima. "Tko se bori s nemanima, treba pripaziti da sam pritom ne postane neman. A kad dugo gledaš u bezdan, i bezdan se zagleda u tebe." - reče Nietzsche. Prema tome, bludnim mislima u bezdan! Nikad dan!

Bend koji nas je podsjetio kako se živi thrash metal životom je LIV, odradivši još jedan u nizu divljih, ludih i nepredvidivih performansa na stageu, i tako ostao vjeran svojoj publici unatoč fizičkoj povredi basista Marka Vrljića.
Svi znamo da slika govori tisuću riječi:
Upravo ta nepredvidivost je ono što me oduševljava kod ovog benda jer su svaki put neke nove vratolomije posrijedi. Prvim taktovima pjesme "Dying Planet's Revenge" počeli su puniti dvoranu. Pojedinci su se ostavili svoje "litre i vode", te brzim korakom pohitali unutra kako bi podržali bend. Ne skrivajući oduševljenje na svojim licima pokazali su svima prisutnima kako je upravo ovaj peteročlani thrash/speed bend njihov favorit večeri. Svirka se nastavila, predvođena Leovim žestokim vokalom i brdom riffova, sljedećim redosljedom: "Watchtowers of the South", "Mortal", "Freezing War", "Conspiracy", "Show You Doom" i "Cult of Dionysus".

Nakon kratkog predaha na stageu su se našli već dobro nam znani trešeri iz Rijeke - Krematorum. Iako ih je zagrebačka publika imala prilike vidjeti u tri navrata, po prvi put su nam u potpunosti predstavili novi materijal s albuma koji je trenutno u fazi snimanja. Kratkim Introm uveli su nas u svoju priču o brzoj mineralizaciji tijela i razlaganju na osnovne kemijske sastojke prilikom izlaganja visokim temperaturama.
Laganim heavy elementima, nekom groove dionicom i kratkim solažama započeli su "krematiranje". Zaredali su stvari poput: "Soldiers Task", "Faces of Death", "Twisted Mind", "Body Bags", "Judge" i "Future".
Energičan vokal Domagoja Fišekovića pokazao je kako zapaliti publiku, kada se na stageu našao poneki fan s mikrofonom u ruci, dok je Medikom odjekivala "Bitanga".

Posljednji bend te večeri bio je Reactroy, berlinska četvorka nastala pod utjecajem američko-europskih thrash bendova osamdesetih. Također, Reactory se smatra jednim od "New Wave Thrash Metal" bendova, a to su dokazali svojim live nastupom. Krenuvši na europsku turneju, nakon izdavanja svog prvijenca "High on Radiation" u veljači ove godine, prošli su pola Europe i odsvirali stotinjak koncerata. Zagreb se, također, našao kao jedno od odredišta za pokazivanje trešerskog umijeća, a pjesme "Metal Invasion", "Killed By Thrash", "Spread Brutality", "Shell Shock", "Orbito of Theia" i "Blasphemous Attitude" su krasile njihovu setlistu. Publika im nije zamjerila kad su, na njihov poziv, odbili svirati Sodomove obrade: "I can't play Sodom right now!" - odvratio je Hänz Hazard, te potaknuo preostale članove da pokažu publici kako se ne radi o nekom bendu koji usput čopi Sodomove riffove nego trešaju onako kako su zamislili, na svoj način.

Jasno je da su bendovi, koji su nastupali te večeri, nastali pod utjecajem stare thrash škole, te da svaka sličnost s njihovim uzorima nije slučajna. No, poanta ove priče nije u tome da ih uspoređujem s velikim imenima svjetske trešerske scene, već činjenica kako je svaki od bendova jedinstven upravo po tome što je pomoću instrumenata uspio na publiku prenijeti, bez neke velike filozofije, ono što misli i osjeća, te samim tim odradio veliki dio posla. Dakle, trešerska invazija je pun pogodak jer je svaki istinski ljubitelj ovog žanra došao po svoju dnevnu dozu, a svi preživjeli jedva čekaju novi napad!

veda // 14/05/2014