Žalosno je promatrati koncert koji je besplatan u ogromnom milijunskom gradu i na njega dođe svega pedesetak ljudi. A k tome, u čast i u spomen Bari, čovjeku koji je dio nezavisne hrvatske scene i iznjedrio pregršt kvalitetnih imena... Da stvar bude još jasnija, Bara je preminuo od srčanog udara u trenutku kada je radio omot za album The Dying Sun Ensemble koji je tek ove godine objavljen u izdanju Slušaj najglasnije. Sada posve ništa više nije jasno. Da li je organizator pozvao kriva imena (a nije), ili je razlog ovakvoj lošoj posjeti još nekoliko koncerata iste večeri u Zagrebu (Jason Collett & Band, Casual Elvis, Kočani orkestar), ili je problem u tome što je koncert održan u srijedu (to isto nije razlog) ili jednostavno nikome više nije stalo da prati ono što je Bara (i "njegova djeca) podario Zagrebu, Hrvatskoj i svijetu kao istinsku r'n'r predstavu - nemam pojma.
Koncert je u 22.40 h otvorio Josip Maršić koji je iz Rijeke došao bez svojeg sastava The Dying Sun Ensemble i odsvirao 35 minuta glazbe za Baru i sve rijetko prisutne posjetitelje. Sastav navodno nije došao zbog nekih osobnih i obiteljskih problema kakvih se nalazi u svakodnevnici, no zato je Josip bez obzira na sve odigrao solidan akustični set kojeg je nazvao "fado večer". Izveo je šest brojeva na akustičnoj gitari, pjevao je na engleskom jeziku i nonšalantno izveo kompozicije "Mother", "Voice", "You go", odlično aranžiranu "As sleep behind" sa preplitanjima tišine i glasnoće, praznine i punoće, šapata i glasnih vokala, a kako je koncert odmicao stalno je tražio da se svjetla što više priguše zbog komornijeg ugođaja. Za sam kraj nastupa odsvirao je dvije najžešće kompozicije "Remember" i "Body" koje su u ovoj akustičnoj varijanti odlično sprovedene u realizaciju. Stilski, Josip se prikazao kao moderni tvorac koji ne koristi sintagme klasičnih "fingerpicking" akustičnih kantautora, već svoje nadahnuće crpi iz jednostavnih minimalističkih obrazaca gdje je osjećaj, motiv i riječ glavna nit vodilja.
Nakon lijepog, ali kratkog nastupa Josipa za desetak minuta izlazi veliko iznenađenje ovogodišnje hrvatske underground scene - Marinada. Oni postoje kao sastav tek godinu dana i iza sebe imaju tri albuma na Slušaj najglasnije, te su bivši (ili još uvijek sadašnji) članovi bandova Very Expensive Porno Movie, Gori Uši Winnetou, Regoč i Glashopper. Josip je također dio Marinade, te je zadužen za klavijature i bas gitaru koju povremeno zamijenjuje s vokalom sastava.
Nastup Marinade je strastven i pun pravih underground relacija koje ja osobno nisam očekivao da će se dogoditi! U sastavu imaju bas gitaru, klavijature, majstora za kompjuter koji čini čuda i minimalni set bubnjeva sastavljen samo od indijanera, doboša i dvije činele. Ali majko mila, šta je ova četvorka napravila...
Nastup su otvorili sa kompozicijom "Emotions", te nastavili sa "Dance" koje uvelike podsjećaju na kombinaciju The Fall/Suicide zbog posve minimalističke glazbene strukture koje ne samo da su strahovito plesnih ritmova i vokala u echo varijanti, već i zbog odlične scenske izvedbe. Uočljivo je da oni to žive i to ne mogu sakriti, što je vrlo važan faktor u radu svakog umjetnika koji se prihvaća svojeg zanata u onom trenutku kada osjeti nadahnuće. Za drugu kompoziciju "Dance" pjevač je skinuo svoj crni sako i hvatio se bas gitare uz jednostavne i posve minijaturne sintagme odsvirane na njoj. Naredne kompozicije - "Freedom" (odsvirana u odličnoj rock-varijanti), te "Days for a dreaming" zvuče izuzetno dobro, dok je posljednja "Take time for time" sa puno hipnotičkog minimalizma i obiljem elektronskih efekata ukrasila njihov sjajan plesni independent dekor.
Svoj dio nastupa završili su točno u ponoć i na inzistiranje prisutnih 40-50 ljudi (a možda i manje) vratili su se na tzv. "bis" sa odličnom psihodeličnom kompozicijom "Sea bar" koja je prštala sa kompjuterskim efektima i trajala barem 10 minuta. U njoj su fino poredali mnogobrojne strukture avangarde, umjetnosti rocka i mnogih "skrivenih" kutaka glazbe u velikom sjaju kao da nastupaju pred ogromnom audijencijom. Na kraju pridružila im se Andreja Košavić koja ih je vokalno popratila u nevjerojatno ludoj hard-alter-funk-dance varijanti "Billy Jean" Michaela Jacksona.
Da se kojim slučajem Marinada nađe u prilici zasvirati pred ogromnim auditorijem i da voditelj večeri kaže: "...a sada poštovana publiko nastupa Svadbas, najomiljeniji sastav Hrvatske!", mislim da bi ushićenje bilo ogromno.
Uz Trobezove Krušne Peći, Marinada je po mojem skromnom i možda previše subjektivnom sudu trenutno najbolji dio ove bljede hrvatske rock-pop scene koju kroje Let 3 i Severina. Marinada su definitivno alternativa, suprotnost i opozicija. Bolji od onoga što ih možete slušati na cd-u. Nepretenciozni, direktni, slobodni i britki. Odlični su! I biti će prava šteta ako ih neki nenadani faktor pokopa zbog njihovog slobodnog umjeća. A onda će se žaliti mnogi za 20-30, možda 100 i više godina s riječima "... jebote, ovo je nekad bio r'n'r... pa i danas je!".
A pitanje je kakav r'n'r i kakva glazba. Da je Bara živ odgovorio bi vam.
Bara, i svi koji ga razumijete, slava vam! Emocije, ples, sloboda, dani za sanjanje i izmjena vremena su najbolji za to.
horvi // 19/05/2006
> vidi sve fotke // see all photos