Dva Osam. Mnogima čudno za početak jerbo nisam primijetio da smo na Terapiji do sada imali raport iz tog kluba koji se donedavno zvao Jabuka, a onda je sve jasno da to kultno okupljalište i dalje radi, egzistira i održava više nego sjajan koncertni program.

Ne treba previše pričati da je doći do gore, popeti se na breg meni danas već jako teško pješice gurajući bicikl. Definitivno više nisam za taj sport kao prije 30, 20 ili 10 godina kad sam bez problema dojahao svako malo na neki event. Dušu sam spušćao, trebalo mi je trifrtalja vure da dođem k sebi od tog poduhvata koji je uključivao i pedaliranje do pol puta, ali da nisu bili bendovi koje cjenim, nema šanse da bih se odlučio na ovakav poduhvat. Uh, prestar sam za footsteps uphill...



Ovaj koncert je bio najavljen još za 17.02.2022., pa odgođen kao i podosta njih, a riječka MARINADA koja je prva startala oko 20.30 h vidljivo je bila vraški zagrijana zbog čitavog iščekivanja na to zeleno svijetlo termina. Sa sobom su donijeli i odličan nektar, vlastito domaće crno vino koje sam dobio na kušanje. Vrhunsko i posebno za prave enologe i somlijere, striktne poznavatelje, a viš, viš, nisam znao da i ja spadam među njih premda primjerice ne volim dalmatinska vina, posebno ona trpka i gorka od kojih mi se utroba lijepi za kičmu. Naučen sam na kontinentalne kiseliše za gemište i miš-maš bambuse, ali nešto jako dobro poznajem jer sam u djetinjstvu bio ministrant koji je velečasnome sipao vince u kalež, koji puta sam znao s ekipom cugnuti iz staklenki koje je časna sestra ostavljala u sakristiji čudeći se nevjerojatnoj slatkoći. Mislili smo da stavljaju šećer jer velečasni ne voli kiselo, no kasnije sam igrom slučaja dobio na poklon 3 boce misnog vina iz đakovačke biskupije, pa fakat je to slatko vince kakvo, vjerujte nećete naći na policama trgovina jer se specijalno radi u posebnim vinarijama, a ovo marinadino crno vino me odmah asociralo na, pa što drugo nego crnu misu s obzirom da se euharistijski obred klasične rimokatoličke crkve odvija s bijelim vincem. Pod prilikama kruha i vina, ajde više ovog drugog, dobro popila se i poneka piva, Marinada je fino popunjenom klubu predstavila svoj novi materijal za skori album "Gubljenje vremena" uistinu napucana željom za svirkom da su već u uvodnoj pjesmi "Original" opičili neuobičajeno razvaljenom gitarskom solažom Marina Alvira u novoj verziji koja miljama odudara od one ambijentalne laganice prvotno realizirane na albumu "19" još 2014. godine www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=20561, a onda su zaredali friški set u kome je posebno naglašen plesni ritam sa svim poznatim medikamentima. Valja reći da su njihovi koncerti znatno drugačiji, odnosno napumpaniji energijom i uslovno rečeno 'prljavijim' zvukom za razliku od mikrobiološki čistih, laboratorijski odmjerenih albuma, a kako reče Marin, takav će otprilike biti i nastupni.

Od pjesme do pjesme, prvo naslovne "Gubljenje vremena", pa "Zaron", a posebice "Istok nas budi" taj plesni ritam je bio sve naglašeniji s minimalistički uravnoteženim dinamikama kapitalizirajući unosan šmek novog aspekta nekadašnjeg new-wavea, specifično kontempliranog kroz dojmove Talking Heads iz 1980. (nikako iz 1981., 1982. ili 1983.), te usmjerenih EBM tempova nalik na D.A.F. iz sukladno vrlo bliskog perioda dodavajući svemu tome i dašak trance manira koji su sve više eksplodirali kroz pjesme "Novac", "Poljubac za sutra", "Sve jedno" i "Žad". To su sve redom energične, plesnim ritmovima nabijene pjesme s angažiranim socio-društvenim stavovima, a Marin kao glavni vokalist i šoumen podosta je akcentirao lucidnost i paranoju uvijenu kroz ironičan sarkazam. Što se tiče najavljenog opusa s albuma "Na vrućem krovu" (2019) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=29431 koji je osvanuo i u vinilnom izdanju (!!!), osim spomenute "Poljubac za sutra" na kraju su još izveli komade "Ultra" i "24 sata". Generalno su rasplesali DvaOsam, samo je to zatjeravanje i zagrijavanje plesnog podija predugo trajalo. Da su imali vremena još nekih pola sata, koncert se mogao pretvoriti u đusku.

Nije trebalo dugo, izlaze ŠUMSKI u proširenoj formaciji s Igor Pavlicom na trubi, Svenom Pavlovićem (synth, elektronika) i Stanislavom Kovačićem (violončelo) za kojeg je vođa Marin Juraga rekao da mu je ovo prvi koncert kojeg svira stojećki. Valjda znate da je u standardnoj postavi uz Kornela već podosta vremena Franjo Glušac (gitara) i Viktor Krasnić (bubnjevi), a toj njihovoj bazi koja zavisno od pjesme do pjesme ima i 'šus' i 'druk' i ambijentalne pasaže, te laganije dijelove, navedeni gosti daju punoću i specifično bogatstvo šarenih detalja.

Jasno, ostali su i dalje zvrckavi, živahni i poletni ne odstupajući od onih energičnih bombi koje su nekoć redovito davali kao trojac; ama baš ništa nisu izgubili s godinama, a ti bokca, rade puna tri desetljeća tako da je bila milina za čuti uistinu stare stvari poput "James Brown" s prvog im demo materijala kojeg su u najranijoj fazi promotivno slali naokolo ranih 90-ih skupa sa pjesmom "Sakupljači bilja" koju, na moju žalost odavno ne sviraju, a svojevremeno je bila underground hit 1993., a između ostalih, na večerašnji repertoar su uvrstili onaj zvrkasti ska "Baba spava" i pred samim krajem "Ubićemo", elem to bješe jedini komadi iz 20. stoljeća. Sa četvrtog albuma "Ronioci" bila je samo "Odlazak se odgađa", dok je većinu seta okupirao ponajbolji im, zadnji rad "Ostrvo ledenog kita" (2018) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=28427 kojeg su izveli gotovo u cijelosti.



Jasno se čulo i vidjelo da su koncizno uigrani u toj proširenoj postavi, instrumentalistički takoreći besprijekorni, a da album nije samo igra slučaja i široko fokusirane eksperimentalizacije s mnogo slobodnog hoda, iznenađenje je veće da su, Bogu hvala, iskoristili i vrijeme i karantenu i pandemiju, pa su u međuvremenu napravili brdo novog materijala isporučivši čak, koliko sam brojio, 6 glanc brand new 'ispod čekića' pjesama s kojima nastavljaju odličnu kreativnu formu u relativno prepoznatljivom maniru. Za sada, vjerojatno je da vam ti novi naslovi "Povratak u budućnost", "Kolobari", "Sestra", "Vinodol", "Posljednji sati" ili "Puppett" neće mnogo značiti, ali kad ih se čulo s tim širokim zvučnim spektrom, teško se bilo oteti dojmu da studijski neće imati dotjeranu kompozitorsku i sviračku potku u kojoj je redovito prisutan i ekscentričan pristup ka samozatajnom angažmanu. Sve skupa, unatoč ponedjeljku i uobičajeno skuliranijem osjećaju auditorija, ovo je bio vrlo dobar koncert dva izvođača čije su kvalitete odavno poznate, a u ovoj soluciji i dokazano provjerene što se tiče novih materijala da ne treba ostati pasivan.

horvi // 10/03/2022

> vidi sve fotke // see all photos