Oblivians su početkom 90-ih, uz JSBX, Jack O'Fire i druge bandova sa etiketa poput Crypt Recordsa pokrenuli revival garažnog rocka i otškrinuli vrata bandovima poput White Stripes, Black Keys i sve sile "The"- bandova koji su se počeli pojavljivati početkom 21. stoljeća.
Kvantiteta je izrodila i kvalitetu pa su neki bandovi isplivali i ostali a neki su opet pali u zaborav.
Da Obliviansi ipak nisu zaboravljeni pokazao je i dobrano ispunjen Mali Pogon Tvronice Kulture a dosta prašine podigao je i nedavno objavljeni, odličan povratnički album "Desperation".
Obliviansi, naravno, nisu došli u Zagreb nego samo Jack Yarber odn. Jack Oblivian ali i to je bilo dovoljno da se skupi dovoljno probrane ali uglavnom i malo starije ekipe rockera.
Za zagrijavanje su bili zaduženi Jackovi sugrađani iz Memphisa The Sheiks koje su negdje najavljivali i kao The Shieks. Na kraju se ispostavilo da su The Sheiks isto tako i The Tearjerkers tj. prateći band Jacka Obliviana na ovoj turneji. Da se vratimo Sheiksima. Radi se o mladom trojcu iz Memphisa u sastavu bubanj i 2 gitare. Znači bez basa. Hmmmm ... mislim si. Takvih bandova sam se već uživo "naposlušal" i meni je tu uvijek falio bas. Neznam kako Obliviansi zvuče uživo ali znam pouzdano da u takvom sastavu moćno zvuče samo JSBX jer samo je jedan Judah Bauer ifjunouwotajmin. Ajde ... I White Stripes bez basa prolaze. Sheiksi na trenutke zvuče poput Shadowsa na speedu i stavrno unose silnu energiju u svirku ali onu pravu vatru ipak nisu uspjeli zapaliti. Srećom, na pozornici je stajalo i bas pojačalo pa je jedan od "šeikova" preuzeo dužnost basiste u Tearjerkersima. Jack Oblivian, unatoč opasnom približavanju pola stoljeća, još uvijek ima onaj fakinski gard, izgled i stav i živi je dokaz da onaj pravi duh rock and rolla živi u likovima poput njega ili našeg čestog gosta Jima Jonesa a ne u onim medijski isforsiranim i insceniranim bandovima.
Koncert se uglavnom bazirao na Jackovom posljednjem albumu "Rat City" kojeg neki kritičari uspoređuju čak i sa "Exile on Main Street" ali mene ipak to više vuče u smjeru Green On Red, Jason and the Scorchers i Jayhawksa. Mogli smo čuti nešto i od Obliviansa poput sjajnog singlea sa zadnjeg albuma "Litte War Child" koja je bila jedan od vrhunaca koncerta kao i "Black Boots" koju je još bio izdao kao Jack O. Nakon što je na bubnju pukla opna (!!!) i par pjesama kasnije i žica na basu (!!!) koncert je izgubio na dinamičnosti i krenuo je u malo neozbiljnijem tonu pa smo mogli čuti i obradu legendarnog hita Box Topsa "The Letter". Nakon nekih 80 minuta opake svirke došao je i službeni kraj da bi se nakon dužeg čekanja i dozivanja ipak još i vratili na zasluženi bis. Jack Oblivian & The Tearjerkers su svojom čvrstom, nabrijanom i uigranom svirkom samo još jednom dokazali da, uglavnom, svi bandovi koji se kunu u isitinski i pravovjerni rock and roll i djeluju s naše strane velike bare, moraju dobro zasukati rukave i još puno žganci pojesti. A možda bi bilo dobro da odu do nekog zabačenog križanja i tamo sretnu nekog ...

le figuar de kranque // 10/09/2014