Da ne bi bilo zabune, ja Misfitse obožavam. Kad sam kao mala tinejđerica dobila kazetu sa ''Walk Among Us'' i ''Earth A.D./Wolfs Blood'' slušala sam je do besvijesti mjesecima. I nema veze što su mi ''novi'' Misfitsi bezveze i što su mi svi govorili da nema smisla da idem na koncert jer će biti loše. Skoncentrirala sam se na onaj dio da sviraju sve i da su u Ljubljani svi bili veliki i nabildani (od Misfitsa, preko publike, do merch prodavača) i da je bilo veselo.

Nda... Predgrupe smo vješto zaobišli. Samo su mi još Anti-Todor falili u životu. Ušli smo taman na crvenu zavjesu iza koje su se par minuta kasnije, skoro točno u ponoć, pojavili Misfits. Jedina mrcina na pozornici (a skoro pa i inače) je bio Jerry Only, ali to sam znala od početka. Rasploženje mi je još uvijek bilo na visini. Ali onda su počeli svirati. Zvuk je bio totalni i apsolutni očaj, slično kao i na Expolited, ali tamo je bar bila isprika da se srušilo pol razglasa. Ne kužim zašto nešto ne poduzmu s tim zvukom u Boogaloo-u. Prva pjesma već na polovici, ja pojma nemam šta to sviraju jer se čuje samo buka. I onda skužim da je ''Halloween'' u pitanju. Počinje nervoza. Kako pjesme odmiču za svaku treba neko vrijeme da se razazna o kojoj je riječ. I nije bilo samo zbog lošeg zvuka. Jerry ne može pjevati ko Danzig da se na trepavice postavi. Sve su pjesme ubrzali, kratili refrene, uglavnom - masakr. Meni je pukao film kad sam negdje u pola nekog krčanja shvatila da tako zvuči masakriranje moje najomiljenije ''Hybrid Moments'', nakon koje je uslijedila ''Devil Lock'' čime je svo moje dobro raspoloženje reklo ''Hvala! Doviđenja!'' a ja pokušavala ne slijediti njegov primjer. Uspjela sam, ostala do kraja i posvjedočila izjavama ''Jeste li ikad čuli za Black Flag?''. Ajme... Pa kao da nije bilo dovoljno što sam morala slušati kasapljenje jednog omiljenog mi benda, Jerry i ekipa su malo izmrcvarili i druge mi obožavane, Black Flag, sa ''Six Pack'', ''Rise Above''i ''Jealous Again''. Ispaljivanje na živce se nastavilo. Na pozornicu se popelo nekoliko raspjevanih obožavatelja i obožavateljica, neki prigodno obučeni i našminkani koji su pripomogli kod nekih pjesama. Nakon sat vremena je bilo vrijeme za bis i ''Die Die My Darling'', a Jerry Only je nakon koncerta ostao davati autograme i družiti se s obožavateljima. Sve se puno previše otegnulo. Tri predgrupe su ipak malo previše. Dok dočekaš glavni bend više nemaš volje ni za što. A druga varijanta je dolaženje na koncert u ponoć, što isto nije neka zabava. Ne znam je li to bilo zbog mog lošeg raspoloženja, ali atmosfera mi se nije činila baš na visini. Nekako je prilično mlitavo bilo, što su mi potvrdili i ljudi koji se nisu toliko nanervirali oko svega toga. Nisam mislila da će koncert biti ne znam kakva ludnica, jer svi znamo da to nije više to bez Danziga i ovoliko godina kasnije, ali ovo je stvarno bilo malo previše.

ana // 13/06/2006

> vidi sve fotke // see all photos