home > koncert > EDO MAAJKA @ Kset, Zagreb, 14/11/2014

kontakt | search |

EDO MAAJKA @ Kset, Zagreb, 14/11/2014

Prvi glavonja balkanskog hip hopa iz zagrebačkog je KSET-a izbivao gotovo 12 godina. U međuvremenu  je doživio mnoge turbulencije, kako na privatnom, tako i na glazbenom planu. Za one koji su se kasnije uključili, recimo da je u međuvremenu Edo bio usamljen na vrhu scene (dokazujući to ispunjenom velikom dvoranom Doma Sportova), dok o sadašnjoj poziciji najbolje svjedoči činjenica kako ovoga petka majušni klub elektrotehničara nije bio pun do posljednjeg mjesta. Ništa neobično, tako to biva u životu - oblijeću vas i tetoše, miluju i hvale, samo da bi vas se skoro odrekli i zaboravili. Ono što se ne smije smetnuti s uma je da oni koji ostanu vjerni  i tako vrijede stostruko više od ostalih. Dvjestotinjak odanih duša je Edu u KSET-u još jednom na to uspješno podsjetilo.

Prvi je na stejdž izišao DJ Indigo te nam kratio vrijeme uspješnicama, da bi mu se oko 10 i 30, uz taktove pjesme Silver and Gold fenomenalnih Fat Freddy's Drop, pridružili Edo i vjerni wingman Frenkie. Otvorili su s Trpaj, Trpaj i instantno se osjetilo da je to to - svje je štimalo. Zvuk je za KSET-ove okvire bio odličan, moglo se savršeno razumjeti o čemu nam momci pripovjedaju (što, ruku na srce, prečesto nije tako na rap koncertima). Trio na pozornici je bio u elementu i spreman za show. A publika? Publika je bila a priori oduševljena, valjda samom činjenicom da nakon podužeg izbivanja ponovno vide svog Edu.

Edo je i sam jako dobro svjestan toga kako mu koji album kotira među rajom, tako da je odmah na početku ispucao Paniku, Facebook i Drukčiji s posljednjeg izdanja Štrajk Mozga, i to u, pomalo zbunjujućim, skraćenim varijantama (do prvog refrena pa slijedeća). Mislim, jasno mi je da u KSET-u svirka mora završiti do ponoći a da čovjek ima pregršt hitova koje s nama želi podijeliti, ali to mi i dalje nije dovoljno čvrsta argumentacija da se tako olako sakate vlastite pjesme, u maniri Trio Gušt ili neke slične zabavnjačke razbibrige. Taj se postupak ponovio još nekoliko puta tijekom koncerta, ali je većinom bio namijenjen pjesmama sa zadnjeg albuma, što je, složit ćete se, još nelogičnije u cijeloj priči.

Ova primjedba je ujedno i apsolutno jedina koju imam što se tiče ovog koncerta, sve drugo je teklo kao po loju. Edo i Frenkie se poznaju i surađuju od pamtivijeka i to se čuje i vidi - uigrani su do razine savršenstva i tu se nema što za dodati, flow bi im ostao jednako dobar i da, nedajbože, iznenadno ogluše. Obojica su svjesna te činjenice, pa ih to čini iznimno mirnima i opuštenima, te samim time  spremnima prenijeti  tonu pozitivne energije na narod. A narod je te večeri već došao sa svojom tonom, tako da je sve to skupa eskaliralo u jedno prilično ekstatično stanje. Mislim, količina decibela u publici među pjesmama me tu i tamo natjerala da pomislim da sam na hipodromu, a gdje god bih pogledao vidio bih ljude koji repaju u isti glas s Edom i Frenkiejem i čekaju trenutak kad će se mikrofon okrenuti u njihovom smjeru da mogu zaurlati refren. Pritom skaču, divljaju, plešu i guštaju. U slučaju da vam se, dok ovo čitate, čini kako je na ovom koncertu bilo sasvim zabavno, znajte da ste potpuno u pravu.

Set lista je, kako je vrijeme odmicalo, pokazivala tendenciju kopanja u sve dublju prošlost, a najveće su oduševljenje, jasno, izazvali pravi evergreeni domaćeg rapa kao što Prikaze, Jesmo l' sami, Saletova osveta i slične himne. Neka se zna kako smo čuli i sasvim novu pjesmu Gdje je ta bina, te da je ostavila odličan dojam. Budući da je cijelu večer obilježila iznimno pozitivna atmosfera, logično je bilo da se sve skupa okonča s No Sikiriki, Edinom najvedrijom pjesmom. Nakon toga smo, na opće iznenađenje, još svi zajedno (uključujući dirigenta Edu koji je u tim trenutcima u zanosu konačno i skinuo majicu, na što je bio nagovaran tijekom cijelog koncerta) slušali i pjevali Pervanov Serbus Zagreb, a onda su nam se dečki po stoti put zahvalili i otpirlitali.

Većina glazbe ima svoju ciljanu publiku. Na Jebotonu očekujete tinejdžere, a na Herbieu Hancocku stariju gospodu. Češći posjetitelji koncerata će znati da (barem u Zagrebu) ta "segregacija" ponekad zna biti zbilja ekstremna. Baš zato je interesantno bilo vidjeti takvo šarenilo na Edi. Ljudi svih uzrasta. Ali doslovno, klinci i djedovi jedni do drugih zajedničkim snagama pokušavaju nadglasati (pre)glasnu glazbu iz zvučnika  i dozvati voljenog Edu na bis. Neprocjenjivo. To im je i uspjelo pa smo čuli još Mater Vam Jebem i Minimalni Rizik a onda se uz zvukove Sweet Child of Mine teška srca morali oprostiti od Edina Osmića.

Edo Maajka je vrhunski reper, to nikad nije bilo sporno. Ali to nije sve, on je i (oprostite na potpunoj subjektivnosti) jedna od simpatičnijih pojava koje sam ikad imao čast vidjeti. Kad pogledate tu vedru, zaigranu dječačku glavu kako blagonaklono škilji uz divovski osmijeh, u vama se automatski rađa prilična količina afekcije i spremnosti da mu se prepustite. Naprosto, pušite svaku njegovu priču, ostavlja dojam prave ljudine, iskrenog čovjeka iz naroda u kojeg možete imati puno povjerenje (nešto poput gradonačelnika, hehe). Neka se zato nitko ne iznenadi ako se Edo ponovno vrati u prvi plan slijedećim izdanjem i novo druženje bude zakazano u nekom većem prostoru. Jer, u formi je - to je ovom rasturačinom u KSET-u jasno dokazao.

ujak stanley // 17/11/2014

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*