KSET je u zadnjih mjesec dana bio pod tolikim udarima policije i prekinutim koncertima, da je uprave kluba odlučila da koncert u petak počne već u 20.15h. Takav rani početak koncerata pozdravljam, štoviše, bilo bi dobro da se takva praksa uvede i u ostalim klubovima. Jer ako može Beč, ne vidim zašto ne bi mogao i Zagreb. Posebno jer se volimo uspoređivati s Europom oko svega, ponosni (ili možda ne?) što smo i službeni dio te zajednice. Ovaj petak je nakon nekoliko ružnih perioda napokon donio i lijepo i sunčano vrijeme, pa vjerujem i da je to bio dodatni motiv da se publika prošeće do Unske i osjeti novi zvuk u gradu. Uz Artan Lili, večeras su još nastupali i Go no go, koji pomalo imaju status zagrebačke indie atrakcije i jedno manje poznato ime Pešes. Moram pohvaliti organizatora koji se kroz koncert držao najavljene satnice. Dok još niste izgubili volju za čitanjem teksta, napisati ću da su mi Artan Lili vratili vjeru u rock glazbu. Ne zbog toga što sam je osobno izgubio, nego sam krivo vjerovao da današnji klinci uopće ne mare za pop kulturu. Vrlo često po klupskim koncertima vidim jedne te iste star(ij)e njuške. Sve to obrnulo se večeras. Ako je zvuk loš u dvorani, to se sprijeda najmanje disperzira, pa zato volim koncert promatrati iz prednjeg reda. Brus, prve redove pri nastupu Artan Lilija okupirali su mladi koji su znali tekstove, pjevali ih, skakali zajedno s njima, bodrili ih i dizali. A nakon koncerta i slikali se s njima. E, to je glavni razlog zašto mi je Artan Lili vratio vjeru u rock kulturu. Starija publika također je pjevala i KSET se ovog petka orio. A ovo je tek početak grupe. I to kakav početak! Jer sami kažu da su mladi bend koji još nije izdao ni debut album.

Zbog ranog početka u najavljenoj satnici "najviše je stradao" Pešes koji je u kasni dan, dvadesetak minuta nakon dvadeset sati imao čast da otvori koncert. U KSET-u je u tom trenutku bilo četrdesetak ljudi. Svirati pred toliko malo ljudi nikako nije zabavno, ali Pešes su profesionalno odradili svoj dio nastupa. Na članovima grupe bila je prisutna količina treme, koja ih je, posebno ženski dio, držala pomalo statičnim na pozornici KSET-a. Samim tim je i njihov nastup bio dobar, ali falilo je ono nešto. Kroz četrdeset pet minuta svog nastupa predstavili su pjesme sa svog debut albuma Bajka. Glazbeno sam ih doživio najbliže onom što radi Laufer, ali nemaju toliku dozu neposrednosti, a naravno i frontmen kao što je Urban ne rađa se baš svako malo. Nešto u njihovim pjesmama, posebno u refrenima ima etno prizvuk usporediv s albumima Smaka, posebice Smakovim hitom Crna Dama. Zvuk im je za moj ukus previše ispoliran. Go No Go koji su nakon njih osvojili pozornicu već su malo drugačija priča. Pjevanje na engleskom nikad nije bio "my cup of tea", ali reći da Go No Go ne zvuče moćno bila bi velika laž. Pop distorzija im je možda najbliža definicija zvuka, kao i usporedba s Husker Du i Mega City Four. Na pozornici su bili rasplesani, gitarističke distorzije su prštale sa svih strana, a i KSET je već u tom trenutku bio pomalo ispunjen. Iako su trenutno u studiju i nakon dva EP-a rade na prvom dugosvirajućem albumu, na ovom koncertu otprašili su i podosta novih pjesama i ako je suditi po koncertu, albumu se treba radovati. Naravno i publika je na njihove pjesme jednako dobro reagirala. U zadnje vrijeme u Zagrebu možemo govoriti o revivalu indie punk zvuka, a svi bendovi koji spadaju u taj krug pop distorzije njeguju engleski kao jezik izražavanja. Zatim je došao red na headlinere. Artan Lili, beogradska je četvorka koja u Srbiji već neko vrijeme ima status rock grupe o kojoj se najviše govori, što dokazuju i njihovi domaći koncerti koji su u zadnjih par mjeseci uredno rasprodani i neću se puno pretvarati ako kažem da postoji neka tajna veza sa Zagrebom. Jer Artan Lili imaju sve ono što je nekad spajalo beogradsku i zagrebačku scenu i kroz svoj nastup pokazuju zašto su EKV, Disciplina i Idoli bili omiljeni zagrebački bendovi. U publici sam vidio i klince i stariju gospodu kako ponosno nose majice svoje nove najbolje grupe. Obzirom na svježi zvuk koji grupa posjeduje i više nego zasluženo. Uživo se glavni vokali grupe, Bojan i Romana, sjajno nadopunjuju, a u nekim pjesmama ovog koncerta Romanin vokal je čak bio i glasniji. Kad je uzela def u ruke, mazala je po njemu kao da razvaljuje bubnjeve. Ima tu hipnotičnost i atraktivnost, a za razliku od prošlogodišnjeg nastupa u Klubu. uspjela je skinuti tremu i pretvoriti je u samouvjerenost. Uvijek kad zamislim Bojana, vidim ga na pozornici, s čikom u "gubcu" i kretnjama robota. Tako je i večeras bilo, a uz to našalio se i s policijom čije je ime večeras jednako bilo spominjano kao i ono glavne grupe. Draganovo sviranje gitare fasciniralo me i dok je svirao u Obojenom programu, ali kroz melodiozniji zvuk Artan Lilija njegova inovativnost još više dolazi do izražaja. U njegovoj svirci postoje ti neki sitni, skoro nečujni mikro tonovi, za koje i dalje nisam siguran od kud ih vadi van. Ne smijem zaboraviti i Marka, kao drugu polovicu ritam sekcije. Iz prve ruke znam da na ovom koncertu nije u monitoru čuo bubanj, pa je lupao puno jače nego inače, ali na van je sve to skladno izlazilo. Odsvirali su sve pjesme dosad izašle na Bandcamp-u, ali pomalo se već naziru one koje su koncertni hitovi. "Novi zvuk u gradu" kojom su započeli koncert, u (n)ovom live prezentaciji ima genijalno složen vokalni uvod, zatim "Ako stanemo tu" kojom su zatvorili službeni dio nastupa i "Radim najbolje što znam" koja otvara album i zatvara bis. Tkogod je nazočio koncertu, znao je zašto je tu. I ako me pitate što je čarobno u zvuku Artan Lilija, to uopće nije teško za odgovoriti. Imaju jednostavnost i sjajnu melodiju koja uz energičan živi nastup u vama stvara hipnotičnu ovisnost. U Srbiji su već velike zvijezde, a ovim koncertom uspjeli su kult prebaciti i do svog prvog susjeda. A tek su na početku...

jura // 12/04/2015

> vidi sve fotke // see all photos